Veljka Marića, koji je, 2010., kao hrvatski branitelj, uhićen i osuđen u Srbiji, zbog navodnog ubojstva jednog srpskog civila kod Grubišnog Polja, tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, i to na strašnih 12 godina robije, ne žele pustiti na slobodu, iako za to postoje svi (pravi) uvjeti.
Najprije je bio u zatvoru u Srbiji, a potom su ga u travnju 2015., nakon mnogih muka i natezanja, pustili da kaznu odsluži u Hrvatskoj.
On je jedini hrvatski branitelj koji je osuđen za ratni zločin u Domovinskom ratu u Srbiji!
Srpskom ratnom zločincu, majoru Milanu Tepiću, za zvjerstva u Hrvatskoj, u Beogradu su podigli spomenik i proglasila ga – narodnim herojem!
S obzirom da Marić ima sve uvjeta za uvjetni otpust, (odslužio je više od dvije trećine kazne!), Županijski sud u Sisku, ovih je dana predložio da ga se pusti, ali tome se usprotivilo Županijsko državno odvjetništvo, smatrajući da je to preuranjeno!?
Hrvati, očito, i u svojoj Domovini moraju odslužiti kaznu do kraja, dok to ni izdaleka nije slučaj sa srbijanskim zločincima, koji se navodno puštaju i prije nego odsluže dvije trećine kazne.
Za ratne zločine nad hrvatskim civilima 1991. u Škabrnji dosad je osuđena samo jedna osoba (sic!) – Zorana Banić, medicinska sestra, i to na zadarskom sudu. Najprije je dobila 2o godina zatvora, a potom na ponovnom suđenju 13, pa 10, a na kraju 6 godina!
Za Veljka Marića nije i nema milosti. Pa, ni Veselin Šljivančanin, vukovarski krvnik, nije dobio toliko, koliko Marić, na Haaškom sudu. On je tamo osuđen i to za zločine na Ovčari (!) na samo 10 godina zatvora (!), a sud ga je pustio na slobodu 2011. nakon izdržane dvije trećine kazne!
Prema našim informacijama, Marić nije mnogo „razočaran“, jer kao što je rekao – ništa ga ne može iznenaditi, pa ni da će umrijeti u hrvatskom zatvoru – za ništa, tim prije jer su ga osudili bez dokaza.
Ovo što se i dalje događa oko Marića, koji je u vrijeme rata bio običan hrvatski vojnik, naprosto je neshvatljivo. Godinama je, bez problema, kao vozač prelazio srpsku granicu, i nije bilo nikakve potjernice. A onda se odjednom, 2010., pojavila, pa su ga uhitili na srbijansko-bugarskoj granici. Prošao je pakao srpskih zatvora, ali ni danas mu nije lako.
Za starog Udbaša Josipa Perkovića (i njegova druga Zdravka Mustača), brine se „cijela“ politička Hrvatska da što prije dođe na slobodu, odnosno da ih se iz njemačkog, prebaci u neki od hrvatskih zatvora.
Ljudi poput hrvatskog branitelja Veljka Marića – takvu skrb mogu samo sanjati !
Kakva je to pravda i kakvi su to zakoni da nakon Domovinskog rata tek su samo „odabrani“ osuđeni, dok primjerice brojni agresorski zločinci (poglavito, najviše kategorije), i dalje uživaju na slobodi?
Mladen Pavković