Na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata među ostalim sa svojim informacijama javio se i Yutel, što je bila skraćenica za Jugoslavensku televiziju. TV program se emitirao od 1990.- 92., a osnivač ovog kanala – piše u Leksikonu radija i televizije – bila je Vlada SFR Jugoslavije, premijera Ante Markovića…
U to vrijeme zaoštravanja jugoslavenske krize, program je osmišljen kako bi sjedinio jugoslavenski informativni program, poglavito u slučaju raspada JRT-a.
Yutel je registriran kao TV kanal sa sjedištem u Motovunu(!?), a program se počeo emitirati 23. listopada 1990. iz Sarajeva (rabeći kapacitete RTV Sarajevo). Generalni direktor ove informativne kuće bio je Nebojša Tomašević, a direktorica u početku Silvija Luks. Goran Milić obnašao je dužnost urednika Informativnog programa.
Eto, tako piše u raznim leksikonima i „čitankama“. Međutim, kako je i zbog čega stvarno osnovan Yutel objasnio je u svojoj knjizi „Slučaj Jugoslavija“ (str. 176.) admiral zločinačke JNA Branko Mamula, jedna od istaknutijih figura u vojnom i političkom životu jugoslavenske federacije.
Po njegovim riječima, općejugoslavenski TV program Yutel bio je plod njegove suradnje s Antom Markovićem, jer su ocijenili da je u medijima došlo do rascjepa i podjela, tako da je Markovićeva Vlada na neki način ostala bez mogućnosti da se direktno obrati svima u zemlji – jednom riječju da neposredno komunicira sa svim građanima Jugoslavije.
- „Vlada je bila dovedena u poziciju da njezine informacije republičke cenzure propuštaju kroz svoje nacionalno sito, daju ili ne daju u programima svojih televizija, ovisno o stavu koje zauzme republiko rukovodstvo. Stoga se borba za i protiv Jugoslavije u zadnje dvije godine njezinog postojanja prelamala vrlo neposredno preko Vlade“ – ističe Mamula te nastavlja: „Cilj nacionalnih vođa u republikama bio je onemogućiti reforme. U tome nije bilo razlike radi li se o starim – socijalističkim ili novim –demokratskim snagama. Izuzmemo li JNA, reforme koje je poduzela Vlada Ante Markovića ostale su jedino vezivno tkivo jugoslavenskog društva, u njih je polagana nada i na njima je zajednička država uživala europsku i svjetsku podršku. TV program Yutel tehnički se nije mogao opremiti bez pomoći JNA. Nebojša – Bata Tomašević bio je postavljen za direktora Yutela i Marković ga je uputio na mene da mu pomognem, jer je vojska bila odbila direktne pokušaje iz Vlade. Bilo im je rečeno da JNA nema takvih sredstava. Dobro sam znao da ova sredstva postoje. Nabavili smo ih da bi se osigurali ako bi stacionarni TV centri u slučaju rata bili razbijeni ili na drugi način onemogućeni.
- Nakon nekoliko razgovora s generalom Markom Negovanovićem, tada pomoćnikom ministra za političko – pravne poslove, ovaj se složio da se kompletira jedan TV sistem s predajnicima i dade na korištenje Yutelu te da im se pomogne u dobivanju frekvencije. Bojao sam se o tome odmah obavijestiti generala Kadijevića budući da je ovaj bio uvjeren da je Yutel u stranoj službi. Na Negovanovića je najviše djelovao argument da će uspostavljanjem sistema Yutela biti od neizmjerljive koristi ukoliko bi se, u određenom času, JNA morala izravno obratiti građanima Jugoslavije. Preko republičkih TV centara to bi se moglo uraditi tek pošto bi ih JNA preuzela, a to bi moglo biti prekasno. Tako je Yutel započeo, a poznato je što se sve s njim događalo tokom rušenja zemlje. JNA je dobila natrag svoja sredstva, ali više ni njoj nisu bila potrebna“ – tvrdi admiral Mamula.
Mladen Pavković
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**