Neshvatljivo kako kod nas nitko od relevantnih političara i medija ne reagira na očite laži koje kolaju javnim prostorom i to godinama. Ne obične, sitne laži, nego one koje suštinski negiraju velikosrpsku agresiju, okupaciju Hrvatske, hrvatsku borbu za samostalnost i bacaju na nju ljagu, laži uz pomoć kojih se bezočno izvrće istina, žrtve pretvaraju u zločince, a zločinci u žrtve…
Kad se od strane “desnih” medija reagira na takvo što (budući da mainstream mediji to ne čine), s druge strane dolazi zaglušna buka o “govoru mržnje”, pri čemu je svako iznošenje činjenica (i to kao odgovor na krivotvorine i laži!) “širenje mržnje”. Drugim riječima, mi bi morali prihvatiti lažnu sliku o povijesti kako bi imali “mir u kući”.
Nema čovjeka sa zrnom savjesti, dostojanstva i razuma koji će pristati na to, pa koje god vjere i nacije bio – pod uvjetom da ovu zemlju (Republiku Hrvatsku) smatra svojom domovinom.
Evo samo jednog primjera prljave propagande koja se u okviru specijalnog rata vodi protiv Hrvatske od 1990. godine do danas i to neprekidno, sustavno i planski, kako iz velikosrpskih krugova, tako i od strane ljevičarsko-liberalno-anarhističke klike koja logistički stoji iza tog projekta i podupire ga.
Od srpnja 2009. godine na You Tube kanalu stoji snimka u trajanju od 10-ak minuta u kojoj o VRO ‘Oluja’ govore (sad već pokojni) general HV i bivši načelnih Glavnog stožera (zapovjednik Sektora sjever u ‘Oluji’) Petar Stipetić i legitimni politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, Milorad Pupovac.
Slijedi kratki izvod iz razgovora (emisija HTV 1).
Voditelj Mislav Bago: “Gospodine Pupovac, je li ‘Oluja’ praznik koji danas hrvatski Srbi trebaju slaviti?”
- Pupovac: “Srbi imaju razloga slaviti mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja…’Oluju’ Srbi u Hrvatskoj teško mogu slaviti, jer je to dan njihovoga stradanja nakon kojega se teško oporavljaju od toga stradanja…”
Bago: “Koliko su sami Srbi hrvatski krivi za to stradanje?”
- Pupovac: “Lideri krajiških Srba sasvim sigurno snose golemu odgovornost, jer su odbili plan (misli na plan Z-4), jer su prihvatili mišljenje koje nije bilo u interesu naroda…nije bilo u interesu mira, i snose apsolutnu odgovornost za propast pregovora u mjeri u kojoj su uopće gospodarili time što će reći a što neće reći…”
Bago: “Kažete ‘Oluju’ hrvatski Srbi ne mogu slaviti, ali većina hrvatskih Srba je ostala na hrvatskim slobodnim teritorijima, manji dio je ostao u tzv. krajini.”
- Pupovac: “Ja pripadam toj grupaciji“.
Bago: “Vi spadate u tu većinu koja je ostala. Ja mislim da većina hrvatskih Srba bi mogla slaviti ‘Oluju’, to je njihov blagdan, jer su bili cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj, iskazali lojalnost ovoj državi…”
- Pupovac: “Dvije stvari treba reći pri tome: mi hoćemo, želimo i možemo slaviti, ali A: uspostavu teritorijalnog integriteta; B: mir. To je nešto što dijelimo i možemo dijeliti sa svim građanima Republike Hrvatske.”
Bago: “A Dan domovinske zahvalnosti?”
- Pupovac: “A što se tiče političkih posljedica, što se tiče ratnih posljedica, koje su za vrijeme ‘Oluje’ a posebno nakon ‘Oluje’ uslijedile, a o kojima se, nažalost, nedovoljno kritički i nedovoljno otvoreno govori i nedovoljno distancira u momentima obilježavanja ‘Oluje’, to je nešto što…”
Bago: “Moram se ne složit’ s Vama. Na svaku obljetnicu od 2000. godine, državni vrh spomene obvezno i zločine koji su se dogodili u toj akciji ‘Oluja’”
- Pupovac: “Aaaaaaa…” (oklijeva s odgovorom)
Bago: “Uz slavljenje te akcije, spominju se i zločini, ako se ne varam…i prošle godine na desetu obljetnicu i ove godine…”
- Pupovac: “Da, spominju se zločini kao pojedinačni incidenti, kao nešto što se dogodilo u obliku pljačke, ali spaliti 30.000 kuća, kao što je spaljeno na tom području, spaliti cijela naselja, onemogućiti, stvoriti zakonodavni okvir da se ljudi ne mogu vratiti i da treba proći više godina da bi se mogli vratiti, to opterećuje…”
(Vidi: https://youtu.be/wb7UlTVWRic; stranica posjećena 11.6.2019.)
Eto, tako to izgleda u režiji Milorada Pupovca kojega je očito držala sinkopa u razdoblju od prvog velikosrpskog mitinga u Kninu (28.2.1989.godine) preko balvan revolucije (koja je započela 17.8.1990.) do agresije i svih onih razaranja trećine Hrvatske koju su teroristi i zločinci iz samozvane “SAO Krajine” – potpomognuti s “JNA” i svojim sunarodnjacima iz Srbije i “Republike Srpske” – počinili do 4. kolovoza 1995. godine, uključujući masovne zločine, progon preko 600.000 Hrvata i drugih građana, etničko čišćenje i genocid, uz sustavna silovanja, palež, pljačke i razaranja. Krvavo orgijanje zločinačke rulje koja je odbijala svaki mogući dogovor i na međunarodno priznatom teritoriju države Hrvatske pokušavala uporno, kroz punih 5 godina stvoriti svoju paradržavu, završilo je onako kako je to jedino moglo: oslobađanjem hrvatskih okupiranih područja na što je Hrvatska imala legitimno pravo kao članica UN-a, na temelju svih međunarodnih normi i zakona.
Za Milorada Pupovca krivnje Srba – jednostavno nema! On vidi jedino političku krivnju njihovih lidera koji nisu prihvatili plan Z-4, a što se svega ostaloga tiče, to uopće ne uzima u obzir!?
On “ne zna” ništa ni o planovima evakuacije srpskih civila i vježbama što su ih “SVK” i njihova “Civilna zaštita” provodili mjesecima prije ‘Oluje’ – a što je također zabilježeno na video snimkama (primjerice, u selu Tržić na Kordunu, iz srpnja 1995.; vidi: https://www.youtube.com/watch?v=UYjh3aAvczc).
Bilo bi zanimljivo čuti od Milorada Pupovca i njegovih istomišljenika (Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Save Štrpca i ostalih), tko je pobio 16.000 hrvatskih građana? Tko je etnički očistio gotovo četvrtinu državnog područja Republike Hrvatske i protjerao preko 600.000 civila? Tko je ubio 402 hrvatske djece? Tko je danonoćno granatirao Vukovar, Vinkovce, Osijek, Karlovac, Gospić, tko je razarao Šibenik, Dubrovnik, slao granate na Slavonski Brod, tko je počinio masakre u Tovarniku, Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Voćinu, Četekovcu, Balincima, Kusonjama, Stublju, Majuru, Skeli, Bačugi, Cepelišu, Petrinji, Baćinu, Širokoj Kuli, Saborskom, Joševici, Nadinu, Škabrnji i na stotinama drugih mjesta?
Tko?
Tko je silovao 3.000 žena i djevojčica u Hrvatskoj, pobio preko 1.000 civila u UNPA zonama, tko je u preko 150 koncentracijskih srpskih logora držao više 30.000 zarobljenika, mučio ih, ubijao, pa pored žena silovao čak i muškarce?
Tko je kastrirao naše civile i branitelje, odsijecao im glave, nagonio najbliže članove obitelji na bludne radnje i primoravao ih da gledaju grupna silovanja što su ih vršili srpski monstrumi nad njihovim kćerima, suprugama, majkama, unukama?
Tko je deportirao Hrvate iz Iloka, tko je Hrvate iz Baranje obilježavao bijelim trakama (što su ih morali nositi u vrijeme okupacije kad je ova hrvatska regija postala koncentracijski logor na otvorenom)? Tko je civile iz Lovasa nagonio kroz minska polja, masakrirao hrvatske redarstvenike u Borovu Selu, odsijecao glave Hrvatima u Sotinu i Bapskoj? Tko je od 1991. do 1995. godine rušio katoličke crkve, progonio i ubijao svećenike, razarao kulturno povijesne spomenika, knjižnice, škole, bolnice, spaljivao matične knjige, pljačkao našu sakralnu i kulturnu baštinu, ubijao i odvodio u Srbiju čak i konje lipicance?
Tko je to činio? A sve se događalo prije 4. kolovoza 1995.?
Onaj tko želi izjednačiti incidente počinjene u obrani Hrvatske s agresijom, ne samo da je u raskoraku s istinom i činjenicama, nego je i pokvaren do srži, jer grubo krivotvori istinu i bezočno laže. Taj pljuje u lice ovom narodu, pljuje na kosti nevinih žrtava i živima otvara nove rane.
Uspoređivati sustavnu agresiju i rat koji je imao za cilj istrebljenje hrvatskoga naroda, ali i muslimana i svih drugih koji nisu Srbi radi uspostave “Velike Srbije” s pojedinačnim zločinima i incidentima – kojih, nažalost ima u svakom ratu, vrhunac je cinizma i drskosti, jedne neshvatljive perfidije i pokvarenosti kojoj nema ravne.
Na kraju, čemu služi ova bezočna laž o “30.000 srušenih kuća u vrijeme i poslije ‘Oluje’? Gdje su ta “spaljena naselja” o kojima govori lažac, propagandist i smutljivac Pupovac koji već više od 27 godina vodi specijalni rat protiv ove zemlje glumeći pri tomu “lojalnog građanina”? Koja su to sela!?
Ova smišljena laž Milorada Pupovca o “30.000 srušenih kuća” nalik je onoj što ju je širio u vrijeme kad je trećina Hrvatske bila okupirana i zbog koje je u svibnju 1992. godine završio na tadašnjem Okružnom sudu u Zagrebu – o “11.000 pokrštene srpske djece“, ne bi li nekako dokazao kako je Tuđmanov režim “ustaški”. I to se zove LOJALNOST? Kad je on bio lojalni hrvatski građanin? Je li lojalnost obećati posredovanje u spašavanju dr. Ivana Šretera u zamjenu za puštanje na slobodu dva četnička suradnika, pa kad njegovi (za koje je molio Degoriciju) budu pušteni o svemu šutjeti i ne ispuniti obećanje!? U vrijeme kad se sve to događalo, po tvrdnjama Slavka Degoricije, dr. Šreter je već bio mrtav (što je Pupovac morao znati), a za grob mu se ni danas ne zna! Ponašaju li se tako moralni i čestiti ljudi?
Sjećam se kako je u srpnju 1992. godine predsjednik SNS (Srpske narodne stranke) Milan Đukić jednom prigodom izjavio kako je “Milorad Pupovac marioneta Slobodana Miloševića“.
Je li to bilo tako ili nije, teško je prosuditi, mada prema postupcima M. Pupovca i svemu onomu što je poduzimao njegov SDF (Srpski demokratski forum) devedesetih nije teško zaključiti kako tu između njih i Beograda baš i nije bilo nekih razmimoilaženja, kao što ih nema niti danas na relaciji SDSS/SNV – režim Aleksandra Vučića.
Zna se jako dobro tko je masovno ubijao rušio, palio, pljačkao i to je uostalom, zabilježeno u dokumentima samoga agresora i na kilometrima video vrpci (koje su također u velikom dijelu primarni izvori – jer potječu iz arhiva “SAO Krajine” ili njihove “SVK”).
I sve to, sva razaranja i počinjena zla, Pupovac nakon oslobađanja pripisuje nama, nama, Hrvatskoj vojsci i policiji!? Nije to samo običan bezobrazluk, nego besramno i podlo izvrtanje činjenica i specijalni rat protiv ove zemlje, što se u cijelosti uklapa u tajni plan “Memorandum 2” iz 2011. godine.
Sjeća li se Milorad kako smo pustili njihove zločince iz 21. kordunskog korpusa da poslije svega odšeću iz Hrvatske kao da se ništa nije dogodilo? Jednako kao i ostatke 39. banijskog korpusa (živi sam svjedok toga, kao sudionik ‘Oluje’ na smjeru djelovanja naših snaga od Petrinje i Međurača preko Gline do Donjeg Žirovca i Dvora na Uni). Neka se prisjeti (ako može) nekog sličnog slučaja u povijesti ratovanja i taj postupak Hrvatske vojske usporedi s onim što su njegovi sunarodnjaci činili pri opsadi Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Nuštra, Gospića, Škabrnje, da ne spominjem Sarajevo i Srebrenicu.
Unatoč svim dokazima, on negira stvarnost, zaboravljajući da ovaj narod nije izgubio pamet i pamćenje i da mu nitko ne može izbrisati sjećanje. Narod ne zaboravlja i to trebaju dobro zapamtiti i Pupovac i njegovi mentori, kako beogradski, tako i oni iz hrvatske vlasti, tko god da jesu i na kojim god pozicijama se nalazili.
Autor / Zlatko Pinter
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**