Dokumentarno-igrani serijal HTV-a “Rat prije rata” (u 10 epizoda u trajanju od po 50 minuta), progovara o mnogim do danas skrivenim istinama vezano za raspad bivše SFRJ, osamostaljenje Hrvatske i naš Domovinski rat…
Ona baca svijetlo na ono što se događalo iza kulisa i dobrim se dijelom bavi temama koje su malo poznate široj javnosti – počev od ponašanja glavnih aktera događaja (političara i vojnih dužnosnika tadašnje “JNA”) do tajnih operacija pod paskom KOS-a i SDB-a. Naravno da je jako teško (pa i nemoguće) prikazati svu složenost tadašnjih prilika u jednom TV serijalu, ali od svega je najvažnije da je pristup objektivan i pošten, što je ovdje na sreću slučaj i na čemu trebamo zahvaliti redatelju Miljenku Manjkasu i njegovim suradnicima.
Dakako, imajući sve to u vidu, nije nikakvo čudo da je u dijelu naših medija lijevo-liberalno-anarhističke orijentacije ona dočekana s odbojnošću i pokušajima da se projekt izvrgne poruzi – kad već nema argumenata za obaranje činjenica što ih se prezentira.
To su isti oni koji i danas šire famu o tomu kako je “Udba stvorila Hrvatsku” (a ne njezin narod svojim žrtvama i krvlju) i nemilice se nabacuju blatom na pokojnog dr. Franju Tuđmana, oca današnje Hrvatske, vrhunskog stratega koji je u tadašnjim okolnostima kad su objektivno gledajući šanse za hrvatsku samostalnost bile jako male, a borba našeg naroda (kako u Hrvatskoj, tako i BiH) krajnje neizvjesna, uspio taktički i politički nadmudriti jugo-sustav i sve one koji su nam radili o glavi, a međunarodnu zajednicu dovesti u poziciju da nas mora priznati.
Hrvatska je u to vrijeme bila suočena s MONSTRUMIMA, s jednim monstruoznim sustavom u kojemu su konce vukli najrigidniji boljševici koji nisu prezali ni od čega – što se uostalom i pokazalo tijekom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ta zločinačka kamarila okupljena u vrhu “JNA”, političkom vodstvu Srbije i Crne Gore i tajnim službama, za prioritetni cilj imala je slamanje Hrvatske, nakon čega bi osvajanje BiH bilo samo pitanje vremena. I to uvijek treba imati na umu.
Oni koji se bave blasfemijama o “dogovorenom ratu” i bolesnim tezama o Hrvatskoj koju je “stvorila Udba” ni danas se ne mire s postojanjem samostalne Hrvatske i to je stvarni izvor njihovih frustracija. No, u jednakoj im mjeri smeta i opstojnost našeg naroda u Bosni i Hercegovini.
Tuđman je u Karađorđevu “dogovorio rat” s Miloševićem, a sljedećih pet godina Hrvatska je krvarila boreći se za svoju samostalnost i trpjela okupaciju trećine svoga državnog područja!? Hrvatska je bila razrušena, dijelom okupirana, preko 16.000 Hrvata je dalo svoje živote, imala je preko pola milijuna protjeranih, desetke tisuća invalida – i sve se to odigralo poslije “dogovorenog rata” s Miloševićem u Karađorđevu!?
Tuđman je išao čak tako daleko, da je “organizirao atentat na samoga sebe” (7. listopada 1991. godine – raketiranje Banskih dvora), samo kako bi “prikrio taj dogovor”.
Tuđman je “dijelio” BiH tako što je utjecao na tamošnje Hrvate i HDZ BiH da se glasuje na referendumu za cjelovitu BiH. Tuđman i Hrvati u BiH bili su toliko “destruktivni” da su (kao jedina strana u sukobu) prihvatili sve planove međunarodne zajednice, branili BiH (politički, diplomatski, oružjem), a sve kako bi je “podijelili”!? I desetke tisuća muslimanskih izbjeglica je Hrvatska primila, mjesecima zbrinjavala i hranila o svome trošku, samo da bi lakše “podijelila” BiH. Bihaćka enklava je spašena od genocida također kako bi se lakše “podijelila” BiH.
Sve ono silno oružje, hrana, nafta, sanitetski materijal što ga je Hrvatska slala muslimanima u BiH, bilo je valjda isto tako u funkciji “podjele” te zemlje!?
Treba biti lud pa povjerovati u nebuloze što nam ih podmeće peta kolona koja ni danas ne miruje. Destruktivci kojima je svaki Hrvat neprijatelj, a svaka samostalnost Hrvatske zlo po sebi.
Što se tajnih službi tiče (KOS, SDB-SDS) jako je dobro poznato kako je Hrvatska bila premrežena agentima kojih je bilo u svim strukturama – od vojske, policije i državne uprave do SKH, političkih i društvenih organizacija. Procjena dr. Tuđmana bila je da je bolje držati ih pod kontrolom (pa neke od njih – poput Špegelja, Boljkovca, Manolića, Mesića kooptirati i u vlast), nego tu cijelu mrežu okrenuti protiv Hrvatske. Je li ta procjena bila u potpunosti ispravna i na mjestu, stvar je o kojoj se može raspravljati, ali Tuđman, HDZ i hrvatski narod stvorili su svoju državu unatoč svim scilama i haribdama kroz koje smo prolazili i obranili prostore u BiH na kojima žive Hrvati.
To je neoboriva činjenica koja se opovrgnuti ne može. Koliko god nekima bilo traumatično.
Događaji u Bosni i Hercegovini također su tema kojom se serijal bavi, jer sve je to jedna te ista priča. Naš narod u susjednoj zemlji u svemu je dijelio sudbinu Domovine i bio jednako (a ne rijetko i u većoj mjeri) izložen agresiji i nasilju s istim ciljem – brisanja s autohtonih prostora. Hrvati Herceg Bosne lili su svoju krv u jednakoj mjeri za stvaranje Hrvatske koliko i za obranu svojih domova. I to je istina koja se često zanemaruje.
Sve ovo, međutim, razumjeti se ne može ako se ne otkriju oni skriveni događaji, ono što se odvijalo iza kulisa krvavoga raspada i rata u bivšoj SFRJ.
Upravo u tom smislu i s te točke gledišta, serijal “Rat prije rata” napravio je ozbiljan pomak u traganju za istinom i dokazivanju te istine koja nam danas treba više nego ikad.
Na kraju, uz redatelja Manjkasa, pohvalu zaslužuju svakako i njegov pomoćnik Val Kurtin, direktor fotografije Mario Marko Krce, scenograf Ivan Ivan, urednik serije Vladimir Brnardić, pa i sam HTV, na poštenom pristupu i dobro odrađenom poslu.
Istina je ponekad duboko skrivena i treba truda kako bi se do nje doprlo, ali svaki takav pokušaj je hvale vrijedan i što je najvažnije, nije uzaludan – koliko god neki na sve to gledali sa skepsom.