Zašto je naš narod tako naivan i prebrzo sve prepušta zaboravu?…
U jednom od najtežih slučajeva ratnih zločina srpskih krvnika na području Banovine DORH ostaje po strani i promatra sve , kao da čekaju odmak vremena i zaborav? Zašto su baš, za to avetinjsko selo Kostrići mnogi normalni ljudi rekli da je upravo to selo tužan presedan za čiji zločin nitko do sada nije prozvan, unatoč prijavama pojedinaca neučinkovitom DORHU? Možda zato što su u tom malom selu svi redom pobijeni na najokrutnije načine. Možda zato što gumene glave razmišljaju na način da iz tog opustošenog krvavim pirom četnika nije bilo nikoga tko bi u ime žrtava tjerao pravdu?
Danas avetinjski pusto Selo Kostrići, osim što je jedino mjesto zločina za koje se do danas nitko nitko nije teretio, je i jedino selo u Hrvatskoj u kojem ne živi nitko. To ubijeno selo danas ima dva spomenika iz Domovinskog rata. Na dan, 15.11., točno 31 godina nakon likvidacije i pokolja, rijetki su oni koji su se ovim žrtvama naklonili i za njih zapalili svijeću. Čak niti za djecu koja su tada pobijena.
Selo Kostrići – najtužnije pusto selo u Hrvatskoj. Ulazeći danas u to selo bez ikoga, tiho prolazeći šumicom i makadamskim putem, jeza te prolazi , jer ne znaš hoće li se danas tamo netko ukazati “živ”..
Selo je to, u kojem su za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku pobijeni, likvidirani svi stanovnici. Svi do jednog. I djeca. Srpski zločinci nisu imali milosti. Selo u kojem su živjeli Hrvati likvidirano je i spaljeno.
Kao da samo taj stravični užasavajući pir krvnika nije sam po sebi poziv svima nama.
Nitko za taj krvavi pir nije odgovarao. Boli i činjenica da za taj zločin DORH do danas nije podigao optužnicu.
Što se zapravo prije 31 godine dogodilo u Selu Kostrićima u općini Majur pokraj Hrvatske Kostajnice?
O zločinu u Kostrićima pronađen je izvornik Zapisnika o ispitivanju okrivljenog krvnika Stevana Borojevića Ćuka kod istražnog suca Milenka Momčilovića na okupacijskom Okružnom sudu u Glini 21. svibnja 1992. Dokaz je to da su čak i Srbi ovaj čin okarakterizirali kao zlodjelo o kojem DORH šuti. Srbi su tada proveli postupak zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 47. stavka 2. toč. 1. Kaznenog zakona Srbije. Ta dokumentacija pronađena tijekom Oluje predana je MUP-u RH-e i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Ovaj potonji učinio je sve da se zločin procesuira, kazni i nikako ne zaboravi. Međutim MUP, i DORH , do danas, po svemu sudeći-nisu shvatili kakav zapis imaju u rukama!?
Najteži ratni zločin u Kostrićima počinili su pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a tzv. “SAO Krajine“ pod nazivom “Kaline” iz Komogovine s područja Dvora, kojom je zapovijedao ratni zločinac Stevan Borojević. Ušli su u to malo selo nevinih ljudi i pobili svih šesnaest stanovnika, opljačkali su dragocjenosti ,a cijelo su selo zapalili.
Prema iskazu srpskog krvnika Stevana Borojevića Ćuka, on je zajedno s jednim borcem Medićem i jednim srpskim dobrovoljcem, dobio naredbu o čišćenju sela Kostrića. Navodi da su u selu već naišli na srpske krvnike , od kojih mu je jedan rekao da u jednoj kući postoji jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije starije osobe, nakon čega su se skupili kod te kuće, a ulaskom u kuću je vidio da čitava obitelj uplašena sjedi na krevetu, dok se mlađa žena tresla i plakala uz dvoje djece od 2 i 4 godine. Navodi da je tek sutradan saznao da je cijela obitelj pobijena.
Suprug ubijene žene i otac pobijenih dječaka koji je tog dana izbivao iz sela, u posve mrtvom selu, pronašao je i svoju obitelj, pa pojurio sve prijaviti. Tada su bez razmišljanja srpski zločinci ubili i njega, kako bi uništili sve žive dokaze i svjedoke…
Stravično, gotovo kao i sam ovaj pokolj, je i to da se zločini u selu Kostrići prešućuju namjerno. Svjesni svoje sramote o nepokretanju postupka, unatoč činjenici da su i sami Srbi za ovaj zločin osudili, hrvatske vlasti ne vole izgovarati niti ime ubijenog sela u Hrvatskoj. DORHU-MUP-u i svim drugim institucijama na uvid-kako ih opet ne bi zaboravili…DORH je nemoćan kao i sve druge institucije u RH, vidjelo se to ponajbolje u prije nekoliko dana jednoj HRT emisiji , kad je umirovljeni pukovnik HV Ivica Pandža Orkan u lice -pred cijelom hrvatskom javnošću ćefu pravosuđa u RH i zamjenici u DORH-u rekao da je to hrvatsko krivosuđe, a ne pravosuđe. Nije im bilo lako, ali samo dok je trajala ta emisija. Oni će svakako poslije po svom.
Selo Kostrići imalo je sličnu ali manje poznatu epizodu i u Drugom svjetskom ratu kada je selo bilo poklano i spaljeno. Razlog je bio taj što je jedan od stanovnika iz tog sela radio kao vrtlar u rezidenciji Ante Pavelića. Ništa slučajno nije bilo ni 1990. kada se Banovinom među srpskim pučanstvom poput virusa širio zov povampirenog srpstva za genocidnim istrebljenjem Hrvata sa tog područja.
Kostrići, selo u kojem su za vrijeme agresije na Hrvatsku pobijeni svi stanovnici. Od najstarijeg koji je imao 93 godine do onog najmlađeg od samo dvije godine i 4.godine.
Samo tri dana prije pada Vukovara, na današnji dan 1991. srpske paravojne postrojbe ubile su 16 stanovnika sela Kostrići kraj Hrvatske Kostajnice. Devet žena i sedam muškaraca. Od toga je devet žrtava bilo starije od 60 godina. Svi su ubijeni u svojim kućama ili u neposrednom susjedstvu. Nakon što su pobili koga god su zatekli, zapalili su sve kuće.
Jezivo pusto selo
To malo selo na Banovini je tada već bilo pod okupacijom pobunjenih Srba koji su očito odlučili Banovinu skroz očistiti od “ustaša”.
Pripadnici srpske pobunjeničke paravojne postrojbe “Kaline” iz kostajničkog sela Komogovine s područja Dvora kojom je zapovijedao Stevo Borojević zvani Gadafi, nekadašnji vozač cisterne u petrinjskom Slavijatransu, imali su iskustva s pokoljima nevinih civila.
Oni su bili banovinski eskadron smrti koji je napravio cijeli niz likvidacija na području Banovine. Mjesec dana ranije u selu Volinje ubili su 7 Hrvata. Zaslužni su i za pokolj 56 civila u Baćinu i za ubojstva mnogih Hrvata na Banovini…
Gadafi i njegov zamjenik Milan Zec okupili su najekstremnije pripadnike jedinice s kojima su krenuli u Kostriće.
Djeca su ubijena u krevetićima
Među ubijenim civilima u Kostrićima je i dvoje djece. Dva dječaka, dva brata. Tomislav i Dario Jurić. Jedan je imao 4, a drugi dvije godine. Oni su ubijeni u svojim krevetićima. Ubijena je i njihova majka Vera.
Zlatko Jurić, suprug i otac ubijenih nije bio u selu kad su mu likvidirali ženu i djecu. Ušao je i u kući našao ih mrtve. Šokiran, izbezumljen i očajan krenuo je prijaviti zločin. Naišao je upravo na one koji su pokolj i počinili. Nakon mučenja je likvidiran.
Zatrti u jedno jutro
Najstarija žrtva masakra bio je Petar Bašić. U trenutku kada je ubijen imao je 93 godine. Selo je zapaljeno, baš sve kuće su zapalili zajedno sa žrtvama u kućama. Prije nego su ga zapalili, uzeli su dragocjenosti iz kuća. Jedan od ubojica jednoj je ženi zabio nož u grlo i tako je vukao.
Ostatke žrtava nakon Oluje nalazila je i rodbina čisteći ognjišta.
– Takvi su slučajevi Baćin (gdje je poubijano sve preostalo hrvatsko stanovništvo Hrv. Dubice i Cerovljana), Joševica( gdje je masakriran 21 civil) Bruška (poubijan cijeli zaseok Marinovića u jednom masakru), Široka Kula i Glinsko Novo Selo (ubijeni i spaljeni u podrumima svi zatečeni Hrvati), Lovas itd. Povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti – potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju. Tako su i mještani Kostrića postali žrtve provedbe genocidnog projekta stvaranja velike srpske nacionalne države.
Srpski koljači su zločin i proslavile. U svojoj bazi u partizanskome Spomen-domu ‘Kaline’, koji se nalazi u krugu manastira Srpske pravoslavne crkve u Komogovinama održano je slavlje, na kojem su se hvalili tko je što napravio u Kostrićima.
U studenom 2017. godine DORH podiže optužnicu protiv devetorice državljana Republike Srbije za strašan zločin u Kostrićima, iako nitko od okrivljenika nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Stevo Borojević Gadafi ubijen je još 1992.godine, a ubio ga je pripadnik vlastite postrojbe, a njegov zamjenik Milan Zec također više nije živ.
U svibnju prošle godine je na Županijskom sudu u Zagrebu započela rasprava u kaznenom postupku protiv opt. Steve Džakule i dr. za zločin u Kostrićima. Suđenje se odvija u odsutnosti optuženika koji mahom prebivaju u Republici Srbiji.
POPIS ŽRTAVA U SELU KOSTRIĆI-Zapalite im barem jednu svijeću, ovo su njihova imena…
1. Bašić Mije Petar, rođen 1898. godine
2. Bašić Franje Marija, rođena 1907. godine
3. Bašić Vilka Petar, rođen 1940. godine
4. Bašić Franje Jelka, rođena 1938. Godine
5. Bunjevac Mate Kata, rođena 1905. godine
6. Jurić Josipa Milka, rođena 1929. godine
7. Jurić Antuna Zlatko, rođen 1956. godine
8. Jurić Jure Vera, rođena 1959. godine
9. Jurić Zlatka Dario, rođen 1987. godine (dijete)
10. Jurić Zlatka Tomislav, rođen 1989. godine (dijete)
11. Jurić Josipa Marija, rođena 1930. godine
12. Kostrić Petra Marija, rođena 1924. godine
13. Kozić Mate Jure, rođen 1939. godine
14. Kozić Ive Anka rođena, 1942. godine
15. Krizman Filipa Ferdinand, rođen 1925. godine
16. Krizman Petra Marija, rođena 1928. godine.