Danas živimo u dobu nesigurnosti, bilo da je riječ o zdravstvenoj nesigurnosti, financijskoj ili općenito onoj koja se odnosi na opće životne potrebe. Političari su ti koji šire strahove i nesigurnosti iz razloga što od toga imaju koristi. Pogledajmo samo primjer Ukrajine. Otkako je rat počeo u veljači 2022. samo se šire strahovi i crni scenariji koji se obistinjuju a to je opća inflacija u Europi i šire, zatim jako širenje COVIDA.
Priča se da će možda Putin upotrijebiti kemijsko ili čak nuklearno oružje u ratu protiv Ukrajine što samo produbljuje strahove. Strah produbljuje i činjenica da bi Europa koja je u inflaciji mogla ostati bez plina. Možda je to također još jedno Putinovo oružje.
U svemu se zasada strahovi očituju u političarskim kulisama gdje jednostavno i nedvosmisleno političari to rade namjerno i to s osmjehom na licu što može biti inicirano od njih samih ili nekih vanjskih lobija. Postavlja se pitanje zašto?
Očito političari imaju određenu korist od toga. No vjeruju li oni umjesto u kojekakve lobiste i u Boga. Vjerovati u Boga je snaga koja rađa ljepšu, prosperitetniju, sigurniju i mirniju budućnost. On koji vjeruje u Boga taj nema vremena za uznemiravanje svog naroda, ratove, spletke i laži jer je posvećen Bogu u potpunosti svoje struke, poziva i djelovanja…
Ipak, postoje jake snage u svjetskim religijama koje odbacuju i žele prevladati tu tragičnu vezu između Boga i nasilja. U svom političkom opredjeljenju za svijet, religije bi se trebale orijentirati prema svojim proročkim izvorima, a ne prema interesima moćnika. Istinska religija nasilje pretvara u (univerzalnu) ljubav. U njoj su ukorijenjeni dostojanstvo, jednakost, sloboda, pravda i mir sa svim ljudima i s prirodom.
U ovo teško vrijeme, mi, potpisnici ovog apela, pripadnici različitih vjerskih zajednica, obraćamo se svim vjerskim zajednicama i svim ljudima dobre volje.
Hitno želimo podsjetiti sebe i sve:
• Sve vjerske zajednice trebaju kritičku samorefleksiju i napore na samorazvoju i obnovi kako bi ponovno stekle vjerodostojnost i moralni autoritet koji je često opravdano izgubljen. Unutarnja reforma i teološka svijest o povijesti dio su nade koja nam je potrebna.
• Upravo sada, ako vjerske zajednice žele biti instrumenti pomirenja i mira, one same moraju nadići sve manifestacije međusobnog rivalstva i težiti kulturi međusobnog priznavanja i poštovanja.
• Svim vjerskim zajednicama potrebna je hrabrost i poniznost za „samonadilaženje“, tj. suzdržavanje od samih sebe i prevladavanje „kolektivnog narcizma“ kako bi ne samo ostvarivale svoje institucionalne i ideološke interese, nego i preuzele zajedničku odgovornost za naš zajednički svijet kaže apel nade europskih znanstvenika.
izvor: https://fratellanzaumana.wordpress.com
obradio i prilagodio Z.S.
VEZANE VIJESTI
