Objavom Braniteljskog portala 2.prosinca 2020 godine pod naslovom;
-VIDEO Gdje su se izgubili hrvatski branitelji i dragovoljci iz 1990/1991.? Gdje su danas i kako su oni koji su uistinu bili prvi kad je trebalo?
…javio se dragovoljac Domovinskog rata i pojasnio kako je i na koji način on sudjelovao u obrani domovine te na koji način su ga se riješili kad je uočio da se u događaju čudne stvari u firmi u kojoj je radio…Objava ide bez ikakve cenzure u punom smislu napisanih riječi…
Pismo hrvatskog branitelja u nastavku u cijelosti,
Ponukan objavom na portalu BRANITELJSKI PORTAL odlučio sam NJIMA i vama napisati o toj temi svoju priču…
Rođen sam u Ivankovu 1959 gdje sam završio OŠ a srednju u Vinkovcima.
Fakultet strojarstva i brodogradnje sam završio u Zagrebu gdje sam i diplomirao
1985.Počeo sam odmah raditi na HŽ u Vinkovcima. Godine 1990 kada je i sve počelo nalazio sam se na radnom mjestu šefa Teh. Pregleda vagona i održavanja vagona . Tada sam u radionici organizirao proizvodnju bombi , improviziranih pušaka te ježeva što se tada već radilo. Kasnije kad se situacija zaoštrila skinuli smo i nekoliko vagona tovarenih bilo oružjem bilo dijelovima za oružje. U samom tehničkom pregledu zatekao sam i 33 djelatnika srpske nacionalnosti . Većina njih je bila iz Mirkovaca . Oni su vrlo brzo otišli braniti svoje Mirkovce od “Ustaša”.
Ja sam praktično uzeo oružje u ruke nakon Borova sela a u 109 vinkovačku kao ZNG-a sam pristupio 01.10.1991.Bio sam u HV sa prekidima do 11 mjeseca 1995 a obično su me zvali kada se trebalo u rovu obučavat za računač od haubice 105mm dominobacača 120 mm.
Po završetku rata vratio sam se na HŽ. Mislim da sam bio osoba najvišeg ranga na HŽ koja je imala status Dragovoljca. Odmah da kažem da su problemi između Službe odnosno uprave HŽ i mene krenuli od tada.
Dio mog posla je bio osigurati;
-Siguran tijek prometa izmedju RH i SRJ u kolodvoru Tovarnik što sam i organizirao i eto više od 20 godina nije bilo nekog većeg propusta sa naše strane a ni incidenta. Dio posla koji sam radio je bila i kasacija ( likvidacija) vagona. Odluku o samoj kasaciji i prodaji donosila je uprava HŽ na prijedlog službe koja je i bila u žutoj kući Mihanovićeva 12 u Zagrebu. Već niz godina to je tvrtka u vlasništvu Petra Pripuza Cios iz Zagreba. Odmah da kažem da je tu bilo stalno nepravilnosti na koje sam ukazivao a bilo je i inženjera u službi (Josip Brleković nažalost pokojni hrvatski branitelj) koji su negodovali zbog nepravilnosti. Kao posljedica svega toga sam smijenjen na niže radno mjesto pa od 2002 do 2010 kada sam vraćen na to radno mjesto nisam bio u toku kasacije vagona. No čim sam počeo radit vidio sam da stvari idu po istom obrascu. Kada je uprava prodala tvrtki Cios 2014 godine 262 ispravna vagona odlučio sam to prijavit PNUSKOKu u Osijeku.
Rekli su mi da to nije jedina muljaža iz HŽ Carga već da imaju oni toga prilično što sa gorivom a što sa zemljištem. Da stvar bude apsurdnija Pripuz je od navedenih vagona osnovao privatnog prijevoznika Cios Cargo i konkuriro nam našim vagonima a mi smo dobili pismenu zapovjed o besplatnom održavanju Cios Cargo vagona. A ja sam kako to bude sa zviždačima prvo smijenjen( otišao na sistematski za branitelje gdje mi je dijagnosticirano teško oštećenje srčanog zaliska koji mi je zamijenjen) da bi ove godine moje radno mjesto proglašeno suvišnim. Žalosno je da o mom statusu odluku donose komunjare Žurga i Talaja. Bez obzira što istok ima najveći rad a jug i zapad rade simbolično njihova radna mjesta nisu upitna. Da rezimiram, svi mi smo znali za ovaj lopovluk ,no svi koji su mudro šutili danas su na svojim dobro plaćenim radnim mjestima. Ja sam trenutno na birou i planiram u mirovinu ma kakva ona bila.
Eto gospodo možda netipična priča o dragovoljcima iz 1991 ali završetak je definitivno tipičan.
S poštovanjem
Željko Grbeša dipl.ing. strojarstva
DRAGOVOLJAC DOMOVINSKOG RATA
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**