Bivajući žiteljima zemlje koja obdržava pripadnu joj katoličku tradiciju – unatoč sve izraženijim trendovima globalizacije i detradicionalizacije, sekularizacije i desakralizacije – Hrvati još uvijek u velikom broju nasljeduju stare običaje te štuju i slave svetce zaštitnike svojih mjesta i gradova…
Zaštitnik grada jest naslovnik crkve, slavi ga ne samo grad nego i cijela komuna odnosno općina. Na području određenoga grada ili u njegovoj okolici dogodilo se u povijesti Crkve nešto po čemu se dotični svetac osobito ističe: učinio je kakvo dobro djelo, često sa značajkama čuda, tu je živio, propovijedao, bio mučen i ubijen zbog kršćanske vjere i vjernosti Isusu Kristu. U takvim se predajama ònō povijesno, stvarno, faktografsko i biografsko nerijetko isprepliće i prožima s legendama i pučkom imaginacijom.
Svaki grad na poseban i živopisan način slavi svojega svetca zaštitnika, pri čemu se očituje ljepota raznolikosti u jedinstvu kršćanske vjere. Takva se slavlja iskazuju svojevrsnim i autentičnim izvedbama sjećanja te potvrdom pripadanja gradu, mjesnoj i općoj Crkvi. Crkveni obredi združeni s pučkom pobožnošću oblikovali su tradiciju prenošenu naraštajima. Takva crkvena tradicija – da bi se održala i trajala – utemeljena je u prošlosti, u krjeposti kršćanske sebedarne ljubavi, pohranjena i njegovana u kulturi sjećanja, a ujedno okrenuta budućnosti, pogleda pruženoga prema nedoglednim horizontima vjere i nade.
Zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije jest sv. Dujam. Njegovo je latinsko ime Domnius, a Duje se uvriježilo kao hipokoristik od Dujam. Dan sv. Dujma svetkuje se 7. svibnja.
Štovanje ovoga svetca povezano je s početcima kršćanstva. Naime, sv. Dujam bi prema srednjovjekovnoj predaji bio prvi salonitanski biskup. Potekao je iz Sirije, a školovao se u glasovitome kršćanskom učilištu u Antiohiji. Da je prvi biskup splitske crkve sv. Dujam bio učenik sv. Petra zabilježio je u 13. stoljeću splitski arhiđakon Toma pišući povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika. No kritička analiza raznih hagiografskih i drugih izvora te arheološka iskapanja, za koja najviše je zaslužan don Frane Bulić, pokazala su da sv. Dujam nije mogao biti učenik sv. Petra, koji je mučeničku smrt podnio u drugoj polovici 1. stoljeća, a splitski je svetac zaštitnik živio u Dioklecijanovo doba, krajem 3. i početkom 4. stoljeća, vremenu obilježenom snažnim progonima kršćana. Najveći broj povjesničara smatra kako je dokazano da je sv. Dujam podnio mučeništvo dana 10. travnja 304. godine. Na pitanje zašto se blagdan sv. Duje slavi 7. svibnja, a ne 10. travnja, na dan njegova mučeništva, don Frane Bulić je odgovorio objašnjenjem da 10. travnja često bude u vrijeme korizme, kada se po liturgijskim propisima ne mogu održavati svetkovine, pa je blagdan sv. Duje stoga prenesen na 7. svibnja. To objašnjenje don Frane Bulića prihvatili su i drugi arheolozi i povjesničari.
Svetčeve kosti odnosno moći štuju se u splitskoj katedrali koja je poznata kao ʺkatedrala sv. Dujeʺ: u njoj od 1770. počivaju kosti sv. Dujma u baroknom oltaru koji je izradio mletački majstor Giovanni Maria Morlaiter.
Blagdan sv. Dujma bio je u srednjem vijeku glavna svetkovina komune, regulirana odredbama Splitskoga statuta iz 1312. godine. Vrijedi napomenuti da srednjovjekovni statuti dalmatinskih komuna nisu regulirali samo djelovanje političke vlasti nego i sve važnije društvene odnose i zbivanja. Poseban sjaj i živopisnost blagdanu sv. Dujma davali su crkveni obredi, osobito procesija ulicama grada, i veliki godišnji sajam. Na njemu su zajedno s domaćim gradskim stanovništvom mogli slobodno trgovati i stranci, čime su se uspostavljali kontakti među više ili manje izoliranim srednjovjekovnim zajednicama. Na Sudamju – kako Splićani odvajkada nazivaju blagdan sv. Dujma – bijaše obilje društvene zabave, posebno viteških igara u kojima sudjelovahu plemići, uz njih građani pučani, okolno seosko stanovništvo, također i svećenici. Zanimljivo je spomenuti odluku splitskoga nadbiskupa iz 1535. kojom se svećenicima zabranjuje sudjelovati u natjecanjima. Sudamja je stoljećima bila ne samo crkveni blagdan nego i prvorazredni gospodarski, društveni i, mogli bismo reći, športsko-natjecateljski događaj. Slavilo se sv. Dujma i trgovalo, narod se družio i veselio, a natjecatelji su pokazivali vještinu, brzinu i snagu.
O novijem slavljenju blagdana sv. Duje čitamo u članku ʺSudamja – fjera sv. Dujeʺ autorice Tanje Ban iz Etnografskoga muzeja u Splitu. Među inim piše:
ʺUoči blagdana otvarala se raka sv. Duje, koja je zatvarana s dva ključa. Jedan je čuvao Kaptol, a drugi Općina i svečano bi ga donio gradonačelnik. / U sumrak je na Rivi bilo mnoštvo naroda, a pred Katedralom i vratima od grada Varošanke i Lučanke donosile su u velikim pletenim košarama i prodavale specijalne tople bijele kolače, najslađi blagdanski kruh, kojeg su pokrivale vunenim pokrivačima da bi zadržao toplinu. A glazba bi do kasno u noć uveseljavala građane. / Danima prije blagdana građani Splita bi uređivali i čistili svoje kuće, a roditelji bi imali dosta brige i posla oko pripremanja i kupovanja odjeće i obuće za djecu koja sudjeluju u procesiji. Na sâm dan sv. Duje sve je bilo živo, limena glazba obilazila bi gradske ulice svirajući budnicu (koračnicu) da proslavi dâ veselu intonaciju i da ulije građanima vedro raspoloženje. Toga dana grad je bio prepun ljudi, kako Splićana, tako i onih s primorja i otoka, iz bliže i dalje okolice, sve do Livna i Glamoča, koji su se tu dolazili zabaviti, kupovati ili prodavati.ʺ
Fešta sv. Duje slavi se i danas. Sudjeluju crkveni velikodostojnici na čelu sa splitsko-makarskim nadbiskupom, uz njega i čelnici Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, redovito i predstavnici najviše političke vlasti Republike Hrvatske. Slično kao i nekad, isprepliću se na Sudamji liturgijski i folklorni, urbani i ruralni elementi, a danas je svemu tome tradicijskom pridružen i značaj turističke atrakcije.
Splićanima i svim ostalim vjernicima koji slave blagdan sv. Dujma, također i turistima koji se u to vrijeme zateknu u gradu, zaželimo na tradicionalni način: Na dobro vam došla Sudamja!
Ovdje poslušajte prilog: O svetom Dujmu ili Duji te o njegovoj svetkovini u Splitu.
L.K.