Piše: Vlado Kolak
Moj narode,
Svakodnevno slušajući pjesmu “Ako ne znaš što je bilo”, od Ninčevića i Thompsona, ne mogu se oteti mislima kako, nažalost, često ne znamo ni što je bilo a ni što je sad. A tako,, nažalost, nećemo znati ni graditi budućnost pa se dobro zapitati gdje smo to sada kao društvo. Što nas čeka, kako se možemo oporaviti i, prije svega, što mi kao pojedinci i kao narod možemo učiniti da bi budućnost Hrvatske bila bolja? Kao jedan od utemeljitelja HDZ-a, dragovoljac, hrvatski branitelj, otac petero djece i glavni Braniteljskog portala, osjećam odgovornost i obvezu podijeliti svoja razmišljanja i pozvati na akciju.
Društvo na prekretnici
Kroz godine rada i iskustva imao sam priliku pratiti kretanja u društvu a sada imam priliku i svakodnevno komunicirati s više od 400 tisuća čitatelja Braniteljskog portala. Oni mi šalju svoje stavove, frustracije i prijedloge, a ono što se iz tih razgovora jasno izdvaja jest duboka zabrinutost zbog stanja u kojem se nalazi naše društvo. Iz prve ruke svjedočim o stanju u mnogim ključnim sektorima. Osjeća se duboka tuga i ogorčenje. No, nije sve tako crno jer putevi izlaza postoje. Valja nam njima poći.
Najprije povratak morala u posrnulo društvo. Tu mi padaju na pamet živa Crkva i njezin kler. Kao otac svećenika svjestan sam izazova i promjena koje prolazi Crkva u Hrvatskoj. No ona je često jedini stabilni stub na kojem počivaju istinske vrijednosti. Imao sam sreću biti povezan i bilježiti osobnu povijest s brojnim crkvenim autoritetima. Pet nadbiskupa i biskupa su ili sa mnom išli u školu ili mi bili bliski na drugi način. Nadbiskup Kutleša školski kolega u Prisoju – Tomislavgradu , biskup Ćurić mi je bratić, nadbiskup Križić – ex Kolak je bio moj vjeroučitelj u Remetama 8 godina , sada duhovnik… Crkva ima ozbiljne ljude i ozbiljnu ulogu i zadaću vraćanja ovog društva na prave tračnice. Breme je novog vremena tu, valja ga ponijeti i odlučno djelovati.
Jer duhovne i moralne vrednote su često jedino svjetlo i nada u okruženju političke zagađenosti. Političke stranke u Hrvatskoj postale su, nažalost, više karteli nego istinske političke opcije. Tko se tu uopće za što zalaže ili brani? Ili se samo trguje – pozicijama, utjecajem, novcem… Često se čini da politički lideri rade više za vlastite interese nego za interese naroda. Što izaziva dodatno beznađe i ljude tjera u očaj.
Valjalo bi nam se, primjerice, okrenuti mladeži i njezinom potencijalu. Mi Kolaci, eto, u samo jednoj obitelji imamo 54 člana. Bez lažne skromnosti, s ponosom ističem kako su napori za obrazovanjem iznjedrili u široj obitelji četiri doktora znanosti, osamnaest je magistara. I oni koji ne idu putem znanosti dišu hrvatskim duhom, to je bilo pitanje odgoja. No, krećući se među mladima osjeti se i njihova bojazan da društvo ide u krivom smjeru. A to izaziva tugu i brigu. Jer oko 70% mladih, nažalost, ne vidi smisao života u Hrvatskoj. I što bi mogli doprinijeti za promjenu, konkretno kroz politiku, ne žele. Naime, 99% njih odbija pomisao o političkom angažmanu, a još manje žele biti na izbornim listama.
Kako smo došli do takvog razočaranja? Branitelji možda znaju jer smo svjesni njihova gnjeva i dubokog ogorčenja zbog nepoštivanja žrtava Domovinskog rata. Najgore je to što se čak i osobe koje su sljedbenici totalitarnih režima i koje su odgovorne za zločine, poput “partizanke” koja se hvali ubijanjem fratara na Širokom Brijegu, još uvijek financiraju od strane hrvatske vlasti. Čak im se daje i počast! Tišina onih koji bi trebali reagirati, procesuirati zločin jer onaj ratni „ne zastarijeva“, je nedopustiva.
Tišina odjekuje i u Ministarstvu branitelja, koje bi trebalo štititi dignitet Domovinskog rata i svih onih koji su dali život za Domovinu. Jednako tako, Ministarstvo kulture, koje upravlja društvenim novcima i kulturnim kretanjima, postalo je “crvena krpa” za većinu Hrvata.
S druge strane, politički karteli, poput “MOŽEMO”, samo dodatno razaraju društvo, grad i državu. Nema prostora za optimizam ako se ne poduzme ništa u tom smjeru.
Povijesna prilika za promjenu
No, unatoč svim problemima, domoljubna opcija ima povijesnu šansu za pobjedu u Zagrebu na idućim izborima, nakon 25 godina borbe. Što je potrebno da bi se ta prilika iskoristila?
Istinsko htijenje – samo ako političke stranke i kandidati doista žele promjenu, a ne samo hraniti vlastiti ego.
Skromnost i odgovornost – kandidati moraju biti svjesni da njihov EGO nije veći od njihovih stvarnih sposobnosti na političkom tržištu.
Sada je vrijeme za stvaranje AGaPE koalicije. Ovaj naziv nije slučajan, jer jasno ukazuje na srž te misije: Ljubav je smisao života, a skraćenica AGaPE znači Anti Globalistički Pokret Europe. U ovim teškim vremenima, ključno je vratiti se osnovama – ljubavi prema Domovini, prema ljudima i prema vrijednostima koje su nas oblikovale.
Ako želimo promijeniti Hrvatsku, moramo početi od sebe. Aktivirati se i založiti za vrijednosti koje vode u moralno, pravedno i prosperitetno društvo. Vrijeme je za istinsku borbu za našu budućnost, jer samo zajedno, ujedinjeni u ljubavi prema Domovini, možemo stvarati društvo koje će biti pravi odraz naših očekivanja i nada, odraz najviših vrijednosti.