Dan prije vukovarske Kolone sjećanja, kad su tisuće Hrvata iz domovine i inozemstva hitale na najveće europsko groblje iza Drugoga svjetskog rata odati počast braniteljskim žrtvama barbarski razorena baroknoga grada na Dunavu, utemeljitelj DIC-a Banije i Korduna – po uzoru, valjda, na Veritas srpske bizantinske istine Save Štrpca – našao se u Banjaluci dr. Dušan Bjelajac. Po uzoru na svoga kadrovika Milorada Pupavca, koji ga je iza zloglasnoga esdeesovca Bogdana Rkmana hrvatskoj vlasti nametnuo kao liječnika Pulmologije u Petrinji, a potom i za manjinskoga zamjenika sisačko-moslavačkoga župana.
Kako Srna i Tanjug u emitiranoj vijesti nisu naveli razloge dolaska penzioniranoga pukovnika propale i gubitničke vojske krajine i Vojske Srbije iz Velikoga Gradca na Banovini u grad na Vrbasu, možemo samo pretpostaviti da je dr. Bjelajac došao dogovoriti „komšijsku saradnju“ i protok obostrano važnih informacija tiskovnih i agencijski-portalskih i RTV medija od Beograda prema državama svojih sunarodnjaka. Kako se radi o važnim interesima svekolikih Srba, dr. Bjelajca je u Banskom dvoru primio i Milorad Dodik .
Poznati sisački istražitelj srpskih ratnih zločina, pravaški vijećnik Županijske sisačko-moslaačke Skupštine, pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan, koji je prvi izrazio javno nezadovoljstvo angažiranjem dr. Bjelajca u zdravstvu zemlje, podsjeća da je dotični, među ostalim, kao dežurni liječnik VMA u Beogradu spašavao život u atentatu teško ranjenu četničkom teroristu Željku Ražnjatoviću Arkanu. T