Predsjedniče Vlade RH ovo nije hrvatski barjak! Što on radi u hrvatskoj državi?
Skinite nam jaram titoizma!
Skinite nam jaram etnobiznismena!
Dosta je njegovih ucjena!
Dosta je njegova morala!
Njegov moral nije naš moral!
Dosta je njegova Damoklova mača nad našim glavama!
Zna on, dobro zna da tko se mača laća od mača i pogiba.
Što smo vam mi skrivili Premijeru, da ste nas upregli u njegova kola? Zašto nas tako kažnjavate? Pa dobri smo i poslušni birači HDZ-a. Zahvaljujući našim glasovima vi ste Premijer!
Njegov put nije i naš put! Ne idemo ka istom cilju, staze nam se razilaze! Dugačak je njegov petokolonaški put, stoljeća su prošla, a našem Kočijašu tridesetak je godina tek. Žao meni kukavnoj, ne može se sve to opisati u samo jednom satiričkom osvrtu.
Kočijaš malo zastane , kada je opasno se pritaji, škilji prema Belom srpskom gradu i čeka upute, motajući se oko vladajućih proviruje iz busije i pije nam krv kao pijavica, zalijepi se i ne pušta.
Od blijedolikog predsjednika agnostika, ljevičara dobio je prikladnu i značajnu poslovnu titulu i to ne baš nebitnu, onu etno biznismena, zamislite etno, pa još k tomu i biznismen, sve jasno kao dan.
Nećemo mi lijevo na križanju staze, tu ne ide nitko, svi se zvijeri paze, nego idemo desno do velike stijene, priko devet šuma i velike vode, budit će nas sunce sjaja i slobode.
Hrvatski narod je strpljiv, ali i strpljenje ima granice!
I onda kada pukne praviti ćete se da niste znali.
Zar vam Danijel Bezuk nije dovoljna opomena?
Narod viče „hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba“, a etno biznismen kojemu uvijek nešto treba, srce mu nikada posve zadovoljno nije, odgovara u svom stilu“ “Harač, harač, rajo, treba! Harač, harač, il’ još gore biče!”
I tako raja poslušna kao raja, ispunjava veliki dio želja etnobiznismena i obilno plaća harač već 30 godina, a etnobiznismen neometano harači li harači!
Ne zna raja da je jučer bolje od sutra, pa tako ni da je naš bivši, blijedoloki predsjednik imao hrabrosti odlikovati HOS.ovce !
Udruzi veterana 114. brigade HV-a, predao je post mortem, odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, za Thomasa Crowleya- Irca koji je poginuo na Južnom bojištu, a bio je pripadnik legendarne 9.bojne HOS-a, koja je kasnije bila pridružena 114. brigadi HV-a, kao časnik HV-a u činu bojnika.
Još je k tome primio mamu Jean-Michel Nicoliera. Sve se može samo ako se hoće. Ali se tada etnobiznismen sakrio u mišju rupu i čekao da blijedolikom predsjedniku istekne mandat da bi opet počeo ganjati ZDS provokatore.
E moj Premijeru upregli ste hrvatski narod u kola, a mjesto kočijaša prepustili ugroženom Pupovcu. Vi se bavite važnim državnim poslovima, a kočijaš nas tjera da vozimo kuda on hoće i kako on hoće. Ne dopušta skretanja sa njegova puta, iako dobro zna da njegov put nije i naš put!
Uzeo je kočijaš bičeve različitih debljina i veličina i fijuče s njima iznad naših glava kao da je bič Božji. Naćuli dobro kočijaš ušice svoje osjetljive na svaki hrvatski šum i šapat, pa čim Hrvat zine, ne treba ni da rekne, bičevi već pucaju.
A tek kada rekne? Tada treba ta slova izbaciti iz abecede, jer bičevi ne prestaju pucati. Treba izbaciti sva slova koja kočijašu smetaju, jer inače nema ruke u zraku. Ostati će palac dolje i ode vaša Vlada Premijeru Plenkoviću u ropotarnicu povijesnih bespuća.
“Hrvatska nije u situaciji, osim za domaće potrebe, da se junači u ovoj stvari” prijeteći poručuje Pupovac, da se hrvatski piloti ne bi ni slučajno ponadali izvući od kazne koju njegova majčica Srbija sprema!
Mora ih on ganjati, zbog mlađahne podpredsjednice Hrvatske Vlade, koja je pod punom izbjegličkom spremom bila na traktoru u koloni, stići će ih pupavčeva kazna sve do Ćavoglava. Ne da Pupovac Ćavoglave, ni za „vascelu“ Srbiju što bi on bio bez njih!? Bez Ćavoglava izgubio bi smisao svog postojanja. Joh , joh nisam tako zla da bih mu to poželjelaAli ne dajte Premijeru Plenkoviću da vas ruše, riješite sve to na briselsko diplomatski način, primirite kočijaša, obećajte mu nešto, neko bolje prometalo ili koju malu bankicu jer ako dođe nemenstrualni Tomašević sa svojom menstrualnom ekipom umjesto jarma i biča, zatrpati će nas i u ugušiti jugo smećem.
Pa eto ne znamo od koje ćemo smrti lakše umrijeti, što će nas prije potamaniti, kola s kočijašem koja jure nizbrdo ili će nas zatrpati gomile jugo smeća
Neće nam pomoći ni menstrualne ni ejakulatorne izlučevine, da preživimo svo to nakupljeno jugo smeće, kojemu ne vidim kraja.
Koliko ćemo još izdržati upregnuti u ta kola, prikovani zlizane za ove daski.?
Noge su nam polomili, strli su nam dušu mladu.
Naši mladi veseli maturanti, naša mladost naša dika, zabavljaju se kao titovi pioniri, ali malo škakljivo sa nepostojećim barjakom , nepostojeće države i nikome ništa. Pa što norijada je, mladost ludost, ne smeta to drugu kočijašu, neka se mladi zabavljaju! Hahaha, neki ostarjeli pionori maleni!
A njihovi prijatelji doduše koji stotinjak kilometara dalje digli ruke u zrak od sreće, neki jednu, neki obje, neki lijevu, neki desnu, ali oštrom oku našeg kočijaša nije to promaklo, odmah su mu se upalile četničke lampice koje su ukazivale da nije to njegova jugo-četnička mladost, nisu to njegovi, nisu, pa nisu. E njih treba locirati, identificirati, uhititi, po mogućnosti i pucati po njima (po kočijaševoj naredbi) i transferirati, jer eno ga čuči u prvom redu troprstaš ,a taj ustaša garant nije .
Pa dokle tako neujednačena i nepravedna praksa? Dokle?
Evo dokle:
Dok netko ne navuče čizme kao hrabar pravaš Josip Gržanić 5.listopada 1885.godine u Hrvatskom Saboru i ponovi njegov hrabar čin. Ako je mađarski ban Khuen Héderváryj tako prošao u Hrvatskom Saboru, mogao bi i jedan kočijaš. Ta to je potpuno bezopasno.
Nakon vritnjaka uslijedio je i glasan povik velikog književnika Eugena Kumičića:
“Narode! Tat je van izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu!”
Taj povijesni vritnjak izazvao je veliko ushićenje, jer se smatralo da će osramoćeni Khuen dati ostavku.
Ali prevarili su se, narod se uvijek prevari ili biva prevaren, pa kao što ni Khuen nije odstupio, ne bi ni kočijaš. Pravaši su osuđeni na zatvorske kazne, koje su im naknadno smanjene. A naš kočijaš, ma taj bi pred „vascelim svetom“ oplakivao svoju ugroženost, jer moliću fino vritnjak ipak nije limun.
A naš bi narod ipak dobio malu zadovoljštinu, malo veselja i korist, počeo bi proizvoditi suvenir čizmice i eto ti gospodarskog oporavka.
Svi zadovoljni osim kočijaša. On bi odmah počeo tražiti koliko je „iljada srpske nejači“ prekršteno i opet Jovo nanovo!
Autor / Lili Benčik/hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
P.S.