ZABORAVILI STE DA JE HRVATSKO KIJEVO PRVO SPALJENO I SRUŠENO DO TEMELJA-POGLEDAJTE ŠTO SU OD KIJEVA URADILI SRPSKI AGRESORI.
Nije potrebno ništa pisati, već je dovoljno da svi oni koji su zaboravili što su srpski agresori zajedno sa agresorskom jna uradili od Hrvatskog sela Kijeva pogledaju ovaj video. Dovoljno je vidjeti na koji način su to tzv jna i srpski agresor potpomognuti sa domaćim četnicima koje je jna naoružala bili u stanju uraditi sa mirnim hrvatskim narodom koji je živio u ionako teškim uvjetima u kršu dalmatinske Zagore…
To je priča o padu i oslobođenju hrvatskog mjesta Kijeva. Tijekom cijele 1991. godine malo Hrvatsko mjesto pod Dinarom postalo je simbolom hrvatskog otpora naspram, u to vrijeme, mnogo snažnijeg srpskog neprijatelja, koji je ovo hrvatsko selo spalio i porušio do temelja ubijajući nedužne Hrvate…Srušili su i crkvu sv. Mihovila do temelja kako bi zatrli vjeru ovog mirnog sela u Dalmatinskoj Zagori.
Kad pogledate video i sve će vam postati jasno, uz preporuku da isti pogleda i predsjednik Milanović koji je jučer bio u Kijevu te položio vijence za pobijene hrvatske civile i branitelje koji su likvidirani od strane srba samo zato što su bili Hrvati. No, o tom predsjednik Milanović nije govorio , već je isti na obljetnici imao živopisan i nadahnut govor , kao da se tu radilo o nekakvoj “družbi Pere Kvržice” koja se malo igrala sa nekakvim mlinicama, ne spominjući pri tom ni srpskog i jugofašističkog jna agresora koji je selo Kijevo i crkvu sv. Mihovila sravnio sa zemljom, pobio ljude a sve kuće porušio i zapalio. Pri tom je likvidirano 14 civila i branitelja, ali predsjednik ni jednom riječju ove teške ratne zločine i zločince ne spominje već isti na jednoj ovakvoj obljetnici priča o dogodovštinama iz svoga djetinjstva ne bi li pokušajem slikovitog i “avan-gardnog” govora iz svoje davne mladosti gdje je , kako je rekao jednom prošao kroz ovo selo i zauvijek zapamtio gdje je to Kijevo. Citiram: (Ima vas dovoljno u ovom mjestu da izgradite uvjete za dobar život kakav nije bio recimo ’70-ih godina kada sam ja kao dječak s roditeljima prošao automobilom ovuda. Ja sam valjda jedini dječak koji se vratio u Zagreb i znao da postoji Kijevo, tamo negdje daleko) kraj citata.
Selektivno pamćenje i memorija
Zamislite samo, kad se čovjeku ovako nešto ureže u pamćenje, da kao dječak “u podsvijesti zna da negdje tamo daleko postoji Kijevo”. No, Memorija o kojoj govori Milanović je memorija jednog “djeteta” koje je odrastalo i napokon pokušalo odrasti “tamo negdje daleko u Briselu” i sad se postavlja pitanje; je li to dijete stvarno odraslo ili mu je memorija od onog dječaka koji je prošao 70ih kroz selo Kijevo pa do dana današnjeg stvorila “ozonsku rupu” u sjećanju koja je “zrakoprazna” i sve to baš od devedesetih do ponovnog dolaska u Hrvatsku iz Briselskih hodnika.!? Doći u Kijevo koje je bilo spaljeno do temelja, u kojemu su pobijeni starci i žene, civili, hrvatski branitelji i spominjati selo Grubore graniči sa razmišljanjem onog dječaka iz sedamdesetih i stvara ogorčenu sumnju kod još malo preostalih žitelja, branitelja i stanovnika 1991 godine sprženog i do temelja spaljenog sela Kijeva, ne razmišljajući pri tom da upravo napadnuta Hrvatska u svakom svom okupiranom dijelu (selu, općini, gradu) tih groznih devedesetih ima toliko “Grubora” da ih ni dobar profesor zemljopisa ne bi znao nabrojati.(Nisam za neprocesuiranje svih zločina sa koje god oni zaraćene strane se dogodili!) Ima toliko likvidiranih starih i nemoćnih, koji su ubijani na najzvjerskije načine od strane pobunjenih srba, četnika, belih orlova, arkanovaca i svih ostalih zvjerski raspoloženih i okićenih mržnjom srpskih agresora na našu Domovinu uz svesrdnu pomoć jugofašističke jna, koja se na zlokoban način tada predstavljala kao “tampon zona” navodno između okupiranog hrvatskog teritorija i hrvatskih branitelja koji su samo branili svoju Hrvatsku. Lukavo, nema što, strateški gledano, hrvatski branitelji su ispred sebe imali dvije crte obrane tzv SAO krajine. Jna kao “tzv tampon zonu a iza njih srpske rezerviste, domaće srbe i četnike, sve naoružano do zubi. I sve je to hrvatski branitelj u konačnici Olujom pregazio i oslobodio svoj narod od čeličnih jugofašističkih lanaca.
Ne, tih stilskih figura i te memorije u u nadahnutom govoru predsjednika na 30. obljetnici u hrvatskom selu (danas Općini!) Kijevu, odjednom nema. Nestao je srpski agresor i svi ostali, nestao je SANU, nestalo je sve što na intrigantan način tjera čovjeka na duboko razmišljanje , o kakvim se to “inkubatorima” oblikovanja osobe tamo negdje radi!? Govorne i komunikacijske vještine tih “proizvoda” sa kojima sad treba uljuljati Hrvatskog čovjeka kojeg je odgojio surovi krš i koji je opstajao stoljećima na njemu, sad treba doći tamo neki “salonski” meštar od zanata, pa tom čovjeku pričati priče kako je to bilo živjeti u kršu a ne na asfaltu ili u salonima. Ne pije to vodu…citiram ( Dragi ljudi, hrvatski vitezovi, branitelji, vojnici, 30 godina je u životu jedne nacije malo, ali nijedna nacija u Europi nije toliko prošla koliko je prošla hrvatska nacija. Na ovim prostorima nastajala je i korijene hvatala rana hrvatska srednjovjekovna država, ona o kojoj govori Ustav, rijetki povijesni izvori, mit, predaja, ali uglavnom istina. Naši vladari nisu dominirali bogatim svilenim mirisnim dalmatinskim gradovima, nego surovim kršem. Tu je naš identitet, naši korijeni, to je kamen) završen citat govora Z.M.
Ima i meštar slične korijene i “kamene gene”, ali….
Imao je Milanović, figurativno rečeno, sasvim dovoljno godina da se pridruži hrvatskim ratnicima i stane na branik domovine i da tek onda jasno kaže, dragi “suborci”, ali ne, nije ni on ni mnogi u današnjoj i svim prijašnjim vladama kao ni predsjednici i skoro svi oni koji su se natjecali na izborima za predsjednike Vlade i predsjednike RH i ogroman broj ministara , onih koji su protutnjali u ovih tridesetak godina Markovim trgom i Pantovčakom i dobrano, kao “skakavci” opustošili već na leđima i krvi mladih i hrabrih hrvatskih branitelja stvorenu, Lijepu našu…
Znaju li hrvatski politički prvaci što je to državnik ili državotvornost?
Da se ne bih ponavljao, a imao bi što napisati o ovim novim stilskim nastupima koji su sve samo ne državnički niti državotvorni, već sladunjavo “salonski”. Zato postoje video zapisi tog vremena koji govore istinu o tom što se događalo u Kijevu i svim drugim Hrvatskim Kijevima kojih je ogroman broj, ali se polako smišljeno zaboravljaju eutanazirajući memoriju mladim ljudima , jer oni koji su branili i obranili svoju Hrvatsku nažalost vrlo brzo nestaju sa lica zemlje koju su natopili svojom krvlju da bi im nekakvi “salonski dečki” danas pričali pričice o EU saltomortalima u kojima se zasigurno ne nalaze svi oni koji su dali svoje živote, dijelove tijela (takve Milanović ne spominje!) oni koji su dok ovo pišem, nažalost preminuli mladi od neke teške bolesti i sve one koji su zbog salonskih priča i pričica digli ruke na sebe. Ovakvim se govorima i nastupima naših političara eutanazira i ono malo domoljublja što je ostalo u Hrvatima, ali su se po svemu sudeći prevarili u svojijem naumu. Hrvati su narod koji šuti dok ne dođe “stani pani” trenutak kad u hrvatskom biću proradi onaj gen njihovih pradjedova. E onda je vrag odnio šalu.
Srbija MORA Hrvatskoj platiti i vratiti sve što je agresijom na našu Domovinu počinila!
I tu nema dileme ni dvojbe! Da, treba govoriti o svemu, ali te isforsirane priče o pomirenjima su već postale “cvrkutanje uz vjetar”. Državnik, Hrvat, čovjek kojega sluša njegov narod ali i mnoge ekspoziture, mora jasno reći onima koji su nas brutalno napali i izvršili agresiju na Hrvatsku da je sa pričama završeno te da treba prijeći na obveze a cijena koju je Srbija kao agresor dužna ispuniti prema Hrvatskoj državi i njenom narodu MORA biti plaćena. Da treba platiti Hrvatskoj sve ono za što se istu tereti, obeštetiti sve hrvatske ratne zatočenike srpskih koncentracijskih logora, pokazati sve masovne grobnice u koje su pokopali likvidirane branitelje i civile pa ih poslije smišljeno premještali. Porušene objekte svih vrsta i pokradeno blago i umjetnine vratiti Hrvatima! Sve to MORA Srbija ostvariti i prema Hrvatskoj koju je napala i razorila da bi se napokon moglo sjesti za stol i početi razvijati procese suradnje i međusobnog uvažavanja. Ne ide to preko koljena i na polovičan način formalnim pristupom, pritisnut tko zna od koga, da bi na kraju pobjednik u obrani svoje Domovine non stop “cvilio” i pozivao na tobožnje pomirenje. Koga?
Pomirenje, pomirba, lukavo “podbačena floskula” kao kukavičje jaje za održavanje na vlasti
Tko se tu treba miriti? Srbi u Hrvatskoj sa hrvatskim pravoslavnim življem ili Srbi iz Srbije sa Hrvatima iz Hrvatske? Ili da se mire srpske agresorske razularene zločinačke postrojbe sa hrvatskom pobjedničkom vojskom. Dajte, najte, nas za***avati više sa tim idiotarijama i floskulama. Pa u Hrvatskoj mladi ljudi se žene sa pravoslavkama i obratno. Akademije policije plešu uz srpske cajke. Slave se pravoslavni Božići i nove godine uz mitraljeske rafale. Romska naselja su puna naoružanja, puca se, ubija se, krade se…Fešta se na sve strane. Ali to Pupovac, Kajtazi i ostali “nacionalni etno problemi” ne vide, jer ne žele, oni jako dobro od sve ove zbunjole žive. I zamislite samo, prolazi im. A zašto? Zato jer Hrvati nemaju državotvorne političare i političke prvake koji znaju lupiti šakom u stol i poslati te “žohare” u njihove rupe, ako ih i tamo prihvati njihova zajednica. No, to je jako duga priča…Svakako u Saboru su ipak potrebne rukice, pa sad, sa koje god strane one dolazile “dobro su došle”. Davno ispričana priča, ali još pali. I paliti će dok se ne osvijesti hrvatski čovjek i postane politički pismeniji.
Zašto nestaju videa iz novije Hrvatske povijesti?
Nažalost, ogroman broj video materijala nestaje sa you tubea, jer srbi te materijale kupuju jer ih kompromitiraju kao stvarne agresore na Hrvatsku , +što im je i potvrđeno na Međunarodnom sudu u Hagu, ali naši se vrli govornici i političari toga valjda ne sjećaju ili se ne smiju sjetiti, jer vjetrovi često mijenjaju smjerove, a you tube mnoge briše i na taj način doprinosi kolektivnom zaboravu stravične i brutalne srpske agresije na Hrvatsku sa pretenzijama na Hrvatski teritorij. Dobro je što još uvijek postoje živi svjedoci koji neće dozvoljavati “salonskim braniteljima i političarima” da kroje povijest nastajanja Hrvatske onako kako bi to oni htjeli, a iz dana u dan svjedočimo takvim rabotama. Želim vjerovati kako je Hrvatski povijesni muzej na svoje servere pohranio sva ta videa ili ta povijesno važna videa možda na svojim serverima ima Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata.
Nije dalje potrebno ništa pisati, već je dovoljno da svi oni koji su zaboravili što su srpski agresori zajedno sa agresorskom jna uradili od Hrvatskog sela Kijeva pogledaju ovaj video.
Uredio / M.M.Viribus unitis
Nastavlja se…..