Početak svibnja 1992. donio je najteža stradanja djece u Slavonskom Brodu u Domovinskom ratu. U prijepodnevnim satima 3. svibnja na grad i prigradsko područje izvedeni su zračni i minobacački napadi…29-ero djece je od agresorskih srbočetničkih i jugokomunističkih JNA granata, poginulo u Slavonskom Brodu.
3. svibnja 1992. bio je jedan od najtežih ratnih dana za Slavonski Brod. Tog je dana od agresorskih srbočetničkih i jugokomunistčkih JNA aviobombi život izgubilo 16 osoba, 60 ih je ranjeno, od toga 30 teško. Tragedija koju Brođanke i Brođani nikada neće zaboraviti toga kobnog dana dogodila se u Kuhačevoj ulici blizu područne škole „Hugo Badalić“. Na jednu od kuća pala je tzv. „krmača“ od čije je eksplozije poginulo šestero djece i nekoliko civila.
Agresorska JNA i srbočetnici nisu birali vojne ciljeve, tukli su po civilnim naseljenim područjima i za to nikada nisu odgovarali. Hoće li DORH podignuti ijednu optužnicu protiv srpskih agresorskih zločinaca te napokon privesti pred lice pravde počinitelje ovih stravičnih ratnih zločina nad hrvatskim civilima i djecom. Po svemu sudeći “neće” jer kako je jučer na obilježavanju pogibije dvanaestorice hrvatskih policajaca u Borovu rekao saborski zastupnik i hrvatski branitelj Stevo Culej, da on dugi niz godina pokušava doći do istina , ali kako kaže dok su DORH i hrvatskim sudovima premreženi jugokomunistički kadrovi koji nisu željeli Hrvatsku , ništa od toga, kazao je jučer Culej.
Ukoliko je tomu tako, kada to tvrdi jedan saborski zastupnik, hoće li ova vlada pokrenuti inicijativu za Lustracijom, pa da se pročiste Hrvatski sudovi koji su rak rana Hrvatske države, o čemu Hrvatsku stalno upozprava EK i EU, koja Hrvatsko “pravosuđe” svrstava u sam vrh korumpiranosti u ovom dijelu svijeta.
U znak sjećanja Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata u Brodsko-posavskoj županiji u suradnji s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata organizirale su obilježavanje 26. obljetnice najkrvavijeg ratnog dana u Slavonskom Brodu. Položili su cvijeće i upalili svijeće ispred spomenika “Djevojčica” na Plavom Polju, gdje je održan i prigodni program učenika OŠ „Antun Mihanović“. Obilježavanje ovog tužnog dana nastavljeno je u mimohodom do Spomenika hrvatskim braniteljima gdje su također položeni vijenci i svijeće.
U poslijepodnevnim satima, ispred OŠ „Hugo Badalić“, PŠ Jelas održan je i kratki prigodni program učenika te škole, a nakon toga je položeno cvijeće i upaljene svijeće ispred bombardirane kuće, kuće stradanja, u Kuhačevoj ulici na Jelasu.
Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece, od toga 28 u Slavonskom Brodu koji je po broju stradale djece u ratnim danima prvi grad u Hrvatskoj. Najviše ih je izgubilo život upravo u svibnju 1992. godine, a za njihovo stradanje do danas nitko nije odgovarao.
Podsjetimo što su političari govorili prije nekoliko godinao (2016)o otkrivanju i kažnjavanju srpskih zločinaca.
U srpskim zračnim napadima izbačeno je 12 avio-bombi, takozvanih „krmača“, koje su prouzročile velike ljudske žrtve i znatnu materijalnu štetu. U gradskom naselju Jelas pogođena je obiteljska kuća. Zrakoplovna bomba razorila je zidove katnice i urušila stropove na podrum u kojem se nalazilo 14 civila. Uz dvije žene, u podrumu je smrtno stradalo šestero djece:
Najmlađa žrtva imala je 20 mjeseci…
Uz desetero poginulih, taj dan ranjeno je 27 osoba. Priča o stradanju djece u Slavonskom Brodu za Domovinskog rata iznimno je potresna i tužna. Naime, od posljedica izravnih zračnih i topničko-minobacačkih napada, zaostalog oružja i minsko-eksplozivnih sredstava te neopreznog rukovanja oružjem poginulo više od (30) tridesetero djece, a ranjeno 67-ero, većinom od ožujka do listopada 1992., tijekom najžešćih sukoba u Bosanskoj Posavini.
Najviše ih je smrtno stradalo upravo u svibnju 1992. Time je ovaj grad postao mjesto s najvećim brojem poginule djece. Javnosti je 2010. međuresorna „Radna skupina za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj“ iznijela podatak o 402-oje smrtno stradale djece, ali popis nije konačan i nije sustavno provjeren jer ima manjkavosti. Uz poginulu djecu, u ratu protiv Republike Hrvatske ranjeno je više od 1000 djece, najviše u istočnoj Slavoniji.
Zbog teške sudbine i goleme žrtve slavonskobrodske djece, u gradu je podignut spomenik simboličnog imena “Prekinuto djetinjstvo”.
„Može li se izmjeriti tuga obitelji koji su izgubili svoju djecu? Može li se izmjeriti, pa zanemariti i doprinos civilnih stradalnika? Može li se ičim opravdati ignoriranje njihove žrtve punih 25 godina, od svih dosadašnjih vlada? Može li vam netko ubiti dijete i reći ‘oprosti’? Neka se pokrenu postupci! Od Vlade očekujem donošenje Zakona o pravima civilnih stradalnika Domovinskog rata kao i spomen sobu u Memorijalnom centru! Vratite nam dostojanstvo!“ poručila je prije dvije godine Julijana Rosandić, ali od tada do danas se ništa nije promijenilo.
„Prema podacima iz 2010. prikupljenih od ministarstva zdravstva, unutarnjih poslova, branitelja, Uprave za zatočene i nestale, Hrvatskog crvenog križa i Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata došlo se do jedinstvene brojke od 402 djece poginule u Domovinskom ratu.
Naknadnom analizom i revizijom taj broj je smanjen na 323 djece koja su poginula uslijed eksplozija granata, mina ili bombardiranja iz zrakoplova (…), jer je s popisa uklonjeno njih 29 za koje je utvrđeno da su u trenutku pogibije navršili 18 godina, odnosno punoljetnost, 23 njih za koje nije utvrđen identitet niti okolnosti stradanja, te 27 djece za koje je utvrđeno da nisu poginula uslijed ratnih djelovanja. Daljnjom provjerom i revizijom podataka utvrđeno je i to je danas aktualan popis, da je u spomenutom razdoblju tijekom Domovinskog rata na području pod nadzorom hrvatskih vlasti poginulo, odnosno ubijeno ili se vodi kao nestalo najmanje, naglašavam najmanje 290-ero djece. Najveći broj djece, 127 – stradao je na području Slavonije i Baranje; po gradovima – u Slavonskom Brodu i bližoj okolici njih 29-ero, u Vukovaru 25, u Vinkovcima 8, u Osijeku 19…“, rekao je 2016 godine na otkrivanju spomenika dr. Nazor i napomenuo da se podaci i dalje revidiraju i popis dopunjava te da ni ova brojka poginule djece, nažalost, nije konačna.
Uvijek iste priče bez činjenja i optužbi za srpske zločince, a vlade i političari se mijenjaju, dok u DORH u i hrvatskom pravosuđu koje bi moralo otkrivati i kažnjavati srpske zločine, sjede uvijek isti oni (čast rijetkim iznimkama) koji su sjedili i za vrijeme nikad prežaljene im raspadnute tvorevine jugoslavije….
„Nećemo dopustiti da prođe nekažnjeno, jer za ovakvo stradanje djece, kao i za sva masovna pogubljenja hrvatskih branitelja i civila nema opravdanja niti abolicije, mi ćemo inzistirati da se procesuiraju svi odgovorni za strašne zločine počinjene u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, posebno za najmlađe žrtve“ poručio je ministar na otkrivanju spomenika “Prekinuto djetinjstvo” ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ali ni do današnjeg dana se ništa nije promijenilo.
G.S./S.B.