Fra Bonaventura Duda bio je i poznati propovjednik na zagrebačkom Kaptolu a njegove propovijedi nadahnjivale su vjernike…
Jedan od najznačajnijih hrvatskih teologa fra Bonaventura Duda preminuo je u četvrtak ujutro u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Bio je franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Fra Bonaventura bio je poznati bibličar, franjevac, umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i veliki ljubimac puka.
Bonaventura (Roko) Duda rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924.
Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokrenuo je list Glas Koncila 1963. godine. Zajedno s Jurom Kaštelanom dijeli mjesto glavnog urednika hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.) te je s Jerkom Fućkom preveo Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar.
Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti. Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar za 2004. Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
Fra Bonaventura bio je dugogodišnji propovjednik u crkvi sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.
Među vjernicima je bio omiljen zbog svoje skromnosti i jednostavnosti.
Fra Bonaventura Duda rado je pjesmu “Hoću li ja u raj” recitirao u javnosti, posljednji put kada mu je uručena medalja Grada Zagreba u siječnju 2014. godine.
Hoću li i ja u raj?
Htio bih, al` sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja nisko stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je dosta za me:
Stisnut ću tamo se suhi ko prutić,
usko je moje rame.
Nikome neću praviti sjene,
Bez bude bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
ako ti je milo.
Ako to nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti da bar na vratima kuće
Čekam kog tvoga znanca
Pa da ga molim da za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već poradi reda.
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al` ništa za to –
Srce je tvoje veće.
(autor: fra Bonaventura Ćuk)
Počivao u miru Božjem!
‘Drugi sam po redu kandidat među fratrima za sretnu smrt’
H.H.