Dva su podstanara, svatko iz svoga kuta, progovorila o gradu „gdje se tako nježno sljubljuju Istok i Zapad“: Mijatović veli kako još nije vrijeme da Srbin bude predsjednik SDP-a, a Anja Margetić Stakić bježi u Australiju jer joj nisu dali bit (ni) v.d. gradonačelnicom – dva-tri mjeseca.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Prošla je praznična patetika tijekom koje smo se, prisjećajući se Mrkonjić Grada, naslušali borbe za bolju prošlost i neupitnu budućnost Tisućljetne i Nedjeljive, bošnjačkog predsjedničkog tandema Komšić & Bećirević. Poglavito je bljesnuo ovaj prvi kazavši na jednom lokalnom groblju kako je Sarajevo bilo i bit će multietnički, kozmopolitski i otvoreni grad bez obzira tko u njemu činio većinu. Što je, zapravo, stara mantra Ljiljana Zlatnog.
Nikad nije vrijeme za – Srbina!
U pred, ali i evo i postpraznično doba, aktualna je, međutim, priča o dva “podstanara”, za kojima Bošnjaci uvijek – citirat ću nezaboravnoga mostarskog jastreba iz Temeljne Džafera Alića – moraju čistiti i pospremati. Prvi je, da izvinete, Srbin. Pomalo iziritiran zbog toga što se posljednjih mjeseci njegovo ime stavlja u kontekst kandidature za novog predsjednika SDP-a BiH, Vojin Mijatović energično je otklonio takvu mogućnost. A, u biti, i – opasnost! Razlog je, veli, vrlo jednostavan – stranka mu ni blizu nije spremna da predsjednik bude Srbin iz Republike Srpske. Da bi potom ispalio: „Ukoliko biram između raskola u SDP-u BiH i moje kandidature, biram stabilan SDP BiH.“ Ma, ne samo da je (ovakav) SDP stabilan, nego je i – temeljan. Bošnjački! Kad bi proklamirano (bošnjački) temeljni SDA i deklarirano multietnički SDP prebrojali krvna zrnca, bili bi tu negdje.
Doduše, ovi su prvi više znani po regrutiranju „poštenih Hrvata“, a kod ovih drugih našao bi se i pokoji Srbin, ali nikad dovoljno „pošten“ da bi sjeo u predsjedničku fotelju. Slučaj Bogića Bogićevića, koji je ušao u bošnjačku narodnu pjesmu zbog povijesnoga Ne(!) Kadijevićevu generalštabu, najbolje govori o tomu. Još kada je postajalo jasno kako Zlatko Lagumdžija, ipak, neće biti doživotni predsjednik „posljednje ruže bosanskohercegovačke“, Bogićević je bio apsolutni favorit u – javnosti. I dogodio se – Nikšić. A gdje je – objektivno! – Mijatović od toga predratnog člana jugoslavenskog kolektivnog rukovodstva i (još) Srbina iz Federacije.
Oprezan je Valter!
Pa, ovaj je grad, birajući prije četiri godine gradonačelnika između nesuđenoga lidera SDP-a i Benjamine Karić, izabrao anonimnu esdepeovku. Što se pak pokazalo dobrim. Ne vjerujem, naime, da bi Bogić, poput Benjamine, za Bajram(e) dijelio baklave i ostale peksimete ispred Čaršijske džamije. Delakovidan je, osim što je stabilan, SDP!
U ovome je kontekstu, također, zanimljiva i jedna reakcija na društvenim mrežama nakon što je Mijatović “urbi et orbi” obznanio kako se (još) nisu stekli uvjeti da Srbin povede SDP u nove pobjede. „Zašto ne bi bio Srbin, pa i Valter je bio Srbin?!“, otpisao mu je jedan „stari Sarajlija“. Pitanje je dobro, ali već smo dali odgovor… Mada, nezaboravna je ona esdepeovska starostavna (pred)izborna prijetnja: „Vratit će se Valter!“ I, eto, nije se vratio. Sada znamo i zašto. Stari je Vladimir Perić ilegalac, zna kako Srbi danas prolaze ispod Trebevića. Čak i ako nisu, kao Mijatović, uvozni, eresovski.
Hrvatica, da izvinete!
Nije, međutim, gradu, „gdje se tako nježno sljubljuju Istok i Zapad“, bio dosta jedan skandal s izborom gradonačelnika, pa nas evo u novome. A u glavnoj je ulozi još jedan “podstanar”, štoviše “podstanarka”, da opet citiram neponovljivog Alića.
Statut Grada Sarajeva kaže, naime, kako gradonačelnik i predsjedavajući Gradskog vijeća ne mogu biti iz istog naroda. Što je funkcioniralo u prethodnom mandatu jer je predsjedavajući bio Jasmin Ademović (Bošnjak), a gradonačelnica Karić (Ostali) – takoreći… Nakon što je poklonica slastica (i inih peksimeta) izabrana za načelnicu Općine Novo Sarajevo, trebalo je naći nebošnjaka. A što je u multi-kulti bastionu uvijek delikatan posao. I po Statutu i po logici očekivalo se da će v.d. biti dosadašnja dogradonačelnica Anja Margetić Stakić. Hrvatica, da izvinete!
No i Statut i logika izgubili su se u ovoj sarajevskoj magluštini. Bivša je (prva) bh. olimpijka vidjela kakva joj se ujdurma sprema, nakon što je sjednica GV-a zakazana u vrijeme njezina godišnjeg odmora, pa je dignula ruke od svega. Ali i od grada koji je uvijek bio (i ostao) „multietnički, kozmopolitski i otvoreni grad bez obzira tko u njemu činio većinu“ te i od države. Zbogom, veli, Bosno! Ode, naime, u inozemstvo, što dalje u – Australiju. Nisu, eto, “podstanarki” dali ni dva-tri mjeseca, do izbora novog GV-a, biti gradonačelnicom.
Bit će (opet) baklave!
Vidjet ćemo, dakle, tko će naslijediti Karić. Opet netko, predmnijevam, tko će dijeliti baklave (i ostale peksimete) pred džamijama. Uvijek se može naći Bošnjak koji će se izjasniti kao (makar) Ostali… Kako bilo, samo da policija, kao prigodom prošlih gradonačelničkih izbora, ne trenira strogoću.
Prije četiri godine pokrenuta je, sjetimo se, istraga čiji je cilj bio utvrditi je li postojala trgovina utjecajem u Gradskom vijeću koja je dovela do toga da Bogićević ne bude izabran za gradonačelnika Sarajeva, a među osobama koje su bile pod istragom bio je i tadašnji gradonačelnik Abdulah Skaka. Općinski sud odobrio je zahtjev kantonalnog MUP-a za oduzimanje mobilnih telefona koje koriste Skaka te načelnik općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić, kao i još trojica gradskih vijećnika izabranih na listama SDP-a odnosno stranke Narod i pravda. Ubrzo su, međutim, abolirani, pa su Sarajlije svakog Bajrama, za razliku od primjerice Božića, uživali u slasticama o gradskom trošku.
No taj je dvojac iz starih (poštenih) bošnjačkih obitelji ipak završio pod ključem – Skaka, doduše, preko Katara gdje su ga privremeno sklonili u veleposlanstvo, a Hadžibajrić preko parkinga koje je držao pode kontrolom. Sve dok mu policija nije pred zoru zakucala na vrata. Dakle, kakvih je sve u posljednje vrijeme bilo (grado)načelnika, novi neće biti najgori.
Samo, eto, da ne bude “podstanar”!
Foto: Katolički tjednik