Dana 13. veljače 2019. predstavljena je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu knjiga dr. Esther Gitman „Alojzije Stepinac – Pillar of Human Rights…
Taj sam događaj proglasio povijesnim, jer je pokazao, u tom slučaju na primjeru Blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, da su srbokomunističke laži o Hrvatima bile ne samo strašne laži nego da je istina upravo suprotna od tih laži. Dr. Gitman je kardinala nazvala stupom ljudskih prava, a naši su ga neprijatelji nazivali zločincem (https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-matko-marusic-knjigom-dr-esther-gitman-hrvatska-je-povijest-prestala-biti-laz-i-postala-istinita).
-SVJEDOK ISTINE I GLAS SAVJESTI, dr. ESTHER GITMAN…
Bio sam na predstavljanju knjige dr. Gitman i tamo sam naučio i još nešto o čemu ovdje želim izvijestiti. Radi se o načinu na koji je dr. EstherGitman uspjela u životu, odnosno, obogatila se – nezavisno od te knjige, prije nego je pošla studirati povijest (a onda se posvetila proučavanju spašavanja Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj u II. Svjetskom ratu).
Na predstavljanju knjige život dr. Gitmanprepričala je gđa Višnja Starešina, ugledna hrvatska novinarka. Gđa Starešina napravila je to u svojemu stilu jasno i ozbiljno, sa znalačkim izborom najvažnijih pojedinosti. Ja sam za ovaj prikaz izabrao jednu koja je važna za hrvatski narod, a prema mojemu iskustvu sa Židovima, najbolje ocrtava put njihove uspješnosti. Zbog te židovske uspješnosti njih su u povijesti pratili i zavist i ogovaranja, često i zlobna, ružna objašnjenja, sve do nevjerojatnih teorija zavjere i objeda svake vrste.
No gđa Starešina je ispripovijedala život EstherGitman i objasnila kako je gđa Gitman postala bogata. I ta pripovijest je istina ne samo za dr. Gitman i Židove, nego i za sve ljude koji su u životu bili uspješni s tim da su taj uspjeh postigli pošteno.
Kad je kao djevojka E. Gitman dospjela kao izbjeglica iz Sarajeva u daleki New York, u jednom je času odlučila za život zarađivati izradom nakita. I uspjela je, iako je upravo za tu djelatnost konkurencija u New Yorku vrlo velika. Nakraju je imala svoju tvrtku koju je nazvala IEG i zaradila je milijune dolara. Od nakita koji je i dizajnirala i izrađivala.
-FOTO-Predstavljena knjiga dr. Esther Gitman „Alojzije Stepinac Pillar of Human Rights“…
U poslu joj je puno pomogao suprug, koji se zove Izrael; on je s vremenom ostavio posao inženjera i znanstvenika elektrotehničara i pridružio se supruzi u vođenju tvrtke.
Čovjek bi pomislio da IEG predstavlja prva slova njihovih imena – I je Izrael, E je Esther i G je Gitman (prezime).
No nije tako, otkrila nam je gđa Starešina. IGE su prva slova riječi kojima je Esther Gitman opisala svoj put do uspjeha:
I je Imaginacija, E je Entuzijazam, a G je Cilj (engleski „goal“).
Imaginacija
Imaginacija je mašta, sposobnost zamišljanja, stvaralačka mašta. Ona ne traži genijalnost, ni poseban dar niti prosvjetljenje. Nego sam volju i napor. Suprotna je duhovnoj lijenosti, odbijanju učenja – u svim oblicima, jer čovjek ne uči samo iz knjiga nego i promišljanjem o doživljenom, onom što je čuo i vidio. Imaginacija ne mora stvoriti velika djela, pa ni obično bogatstvo, ali bez nje čovjek ne može stvoriti ništa. Jer je ona čovjek, onaj Bog u čovjeku, koji je čovjeku udahnut u trenutku stvaranja i koji ga, jedini, razlikuje od životinja.
Entuzijazam
Entuzijazam je ushićenje, elan, oduševljenje, polet i zanos i potreban je za uspješno obavljanje svakoga posla koji čovjek radi i može raditi. Suprotan je lijenosti, fjaki, slaboj volji i općoj nezainteresiranosti, uključivši i interes samo za budalaštine, traćenje vremena i zabavu. Ne traži ushićenje kao kad naši postignu gol ni zanos kao u početnoj zaljubljenosti, nego ljubav i ponos prema onome što čovjek radi. I to ne na trenutke, ni na dane, nego za cijelo vrijeme izvođenja toga posla. Zapravo za cijeli život.
Cilj
Ljudi vrlo često rade vrlo različite stvari i poslove, ali malokad razmišljaju koji je cilj tih aktivnosti. Što ja ovime što želim postići, koji je moj cilj u odnosu na ovaj napor? Često bismo, da se to upitamo, otkrili da nemamo nikakav cilj, da o cilju nismo ni mislili, nego da radimo nešto „da nam prođe vrijeme“. U Splitu se to zove „ubit vrime“ i, kolikogod se činilo simpatičnim, radi se zapravo o besmislenom čekanju smrti – da život prođe kao da ga nije ni bilo. Bez domišljenoga, korisnoga i mogućega cilja ne može se ništa vrijedno postići. Cilj mora biti razumski domišljen dakle i moguć, jer zamišljanje nemogućih ciljeva nije bolje od ubijanja vrimena.
Teško je, međutim, naći ravnotežu između entuzijazma i određivanja cilja. O tome odlučuje čovjekova racionalnost, a racionalnost se hrvatski zove razum. To znači da se za postizanje ravnoteže želja, ciljeva i mogućnosti ne mora biti genijalan, nego samo razuman. I to nas onda vraća na potrebu razumijevanja zašto u nečemu jesmo a u nečemu nismo uspjeli. I da naš neuspjeh nikada ne ovisi o drugima nego samo o nama. Zvuči neugodno, ali ima i dobra vijest: i naš uspjeh ovisi samo o nama, a nikad ne o drugima.
Zaključak
Neki će se možda čuditi, a neki će se možda i ljutiti što ovo i ovako pišem. Slobodno se mogu čuditi, ali lijepo molim da se nitko ne ljuti. Prvo ja volim čitatelje Braniteljskoga portala pa, kao što u ljubavi često i biva, mogu u tome biti naporan. A drugo je važnije – gđa Gitman je to učinila, gđa Starešina je odlično uočila, a ja potvrđujem, iz vlastitoga iskustva siromašnoga dječaka iz neuke obitelji doseljene u Split iz Zagore i promatranja svijeta i ljudi: tajna životnoga uspjeha leži u upotrebi pameti (imaginacija), marljivosti i vjeri u sebe (entuzijazam) i definiranju ciljeva koji se mogu postići – uporabom vlastite pameti i marljivosti.
Kad je tu čarobnu kombinaciju gđa Starešina spomenula, doživio sam je kao otkriće i definiciju svih naših života, a ne samo onoga naše prijateljice dr. EstherGitman. Pa sam je htio podijeliti s prijateljima.