Svi ti srpnji i kolovozi, tijekom svih pet godina rata bili su puni događaja koji su se duboko urezali u sjećanje branitelja jer su imali neprocjenjivu važnost i utjecali na sve kasnije događaje u Domovinskom ratu. Iako je Domovinski rat u svojoj provedbi u mnogo čemu odudarao od davno napisanih pravila operatike i taktike, što nam pokazuje i operacija ZIMA 94, ipak su ti ljetni mjeseci ostali u pamćenju kao najaktivniji dijelovi godine, što nam pokazuju i sve proslave i obilježavanja događaja kojih se prisjećamo u ovom vremenu.
Nakon operacije “Maslenica”, HV nije imala većih vojnih operacija, osim stalno izvođene aktivne obrane, na čemu je inzistirao gen.Gotovina, diverzantskih akcija i dubinskih izviđanja kako bi se sačuvala dostignuta crta, ali i popunile i reorganizirale vojne postrojbe, jer smo znali da zadaća za nas nije gotova. U to vrijeme intezivira se obuka zapovjedništava i postrojbi kroz stalne stožerne trenaže uvježbavajući se za pravovremeno i ciljano donošenje odluka u vojnim operacijama. U pisanim dokumentima često se zaboravlja na prvu taktičku vježbu “ORILO GORILO” koju je izvela 4.gbr na sjevernim obroncima planine Kozjak uvježbavajući sve elementa borbenog rasporeda koja nam je dala mogućnost da uvidimo gdje moramo više raditi na uvezivanju pojedinaca i radnji sa ciljem što boljeg uspjeha i što manje ljudskih žrtava. U to vrijeme na prostor Dalmacije dolazi i 7.gardijska brigada, koja zajedno sa 4.gbr i pričuvnim postrojbama zapovjedništva ZP Split izvodi stožerne trenaže, što će se kasnije, kroz napadne operacije koje su slijedile, pokazati vrlo bitnim jer do samog kraja rata te dvije brigade djeluju zajedno, a vrhunac zajedničkog vojnog djelovanja je bila operacija “OLUJA”.
Potpisivanjem Zagrebačkog sporazuma, 30.ožujka 1994. godine, je dogovoren prekid neprijateljstava i obostrano povlačenje teškog naoružanja i vojnika s bojišnice. Tako je između sukobljenih strana uspostavljena tampon-zona široka dva kilometra, a postrojbe s obje strane su se trebale povući na određenu udaljenost. Sve to je omogučilo HV-u da se usredotoči na obuku, pa je tako otvoreno i Središte za obuku desantnog pješaštva “Damir Tomljenović Gavran” u Šepurinama, kojeg su polazili najbolji pripadnici gardijskih i pričuvnih postrojbi koji su kasnije i bili okosnica napadnih operacija.
Istovremeno, krajem lipnja, te početkom srpnja počeli smo sa pripremom združene, intergranske vježbe s bojnim ciljanjem ” BANDIRA 94″ na otoku Viru. Glavni nositelj vježbe je bila 4.gardijska brigada. U vježbi su iz HRZ-a sudjelovala dva helikoptera MI 24, te dva MI 8, a iz HRM-a dva DJČ-a i raketna topovnjača “Petar Krešimir IV”. Vježba je pred predsjednikom dr.Tuđmanom, ministrom obrane Šuškom, NGSHV gen.Bobetkom, visokim političkim predstavnicima RH, te predstavnicima vojno diplomatskog zbora izvedena na današnji dan 26.srpnja 1994 .godine.
Osnovni cilj vježbe je bio pokazati usklađenost djelovanja HKOV-a, HRZ-a i HRM-a u proboju neprijateljske obrane i širenju uspjeha napada po dubini uz uporabu sve tri grane Hrvatske vojske, sa zajedničkim djelovanjem pješaštva, oklopa i topništva. Protivnička strana je bila prikazana metnom situacijom sa minsko eksplozivnim efektima, posebno za svaku vrstu oružja pa se mogla ocjenjivati uspješnost gađanja svakog oružja pojedinačno. Vježba je ocijenjena s najvišim ocjenama, te su ministar Šušak i gen.Gotovina pismenim pohvalama nagradili postrojbe i sudionike vježbe, a po završetku vježbe izvršen je počasni pregled postrojbi od strane predsjednika dr.Tuđmana kojom prilikom je pohvalio zapovjednike i vojnike koji su sudjelovali u uspješno odrađenoj vježbi. Tom prilikom je i službeno otvoreno gardijsko Središte za obuku “Damir Tomljenović Gavran”.
Vježba je imala veliki značaj za uspjeh operacija koje su slijedile u narednom periodu, te je bila prekretnica za daljnje usavršavanje zapovjedništava, postrojbi i vojnika u napadnim operacijama.