Snimatelj Žarko Kaić je za HRT radio 20 godina i u tom bogatom radnom vijeku snimio je mnogo sjajnih emisija. Ubijen je 28.8.1991. godine kad su na njega pucali pripadnici zločinačke JNA u osječkom naselju Brijest. On je otišao dobrovoljno u Domovinski rat kako bi saznao istinu, pa se kaže da je pucanj u njega istovremeno bio i “pucanj u istinu”.
Zadnji snimateljski zadatak Žarka Kaića bio je početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku na današnji dan 28. kolovoza 1991. godine.
Prolazak tenkova kroz osječko prigradsko naselje Brijest, pokraj zloglasnoga vojnog poligona C zadnji su kadrovi koje je HTV -ov snimatelj Žarko Kaić zabilježio kamerom prenoseći svijetu istinu o Domovinskome ratu i stradanju Osijeka. Kaić je na današnji dan 1991. ubijen rafalom iz agresorskog JNA transportera, a njegov kolega Dragan Krička teško je ranjen…
Jugkomunistička i agresorska srpska vojska (JNA) je tada tvrdila kako su mislili da HTV-ov snimatelj Kaić ima zolju na ramenu, a ne kameru. Bio je to samo izgovor za ovo okrutno ubojstvo Žarka Kajića koji je samo radio svoj snimateljski posao.
Kaić je snimao prolazak tenkova JNA kroz osječko naselje Brijest u blizini zloglasnog Poligona C.
Žarko Kaić je među prvim Hrvatskim snimateljima koji su ubijeni tijekom obrambenog Domovinskog rata.
Za ovaj okrutni zločin nitko nije odgovarao, kao i za mnoge likvidacije i zločine u srpskoj i JNA jugo fašističkoj agresiji na Hrvatsku.
Na današnji dan, prije 27 godina, poginuo je snimatelj HTV-a Žarko Kaić. Usmrćen je rafalnom paljbom iz transportera JNA dok je snimao prolazak tenkova kroz osječko naselje Brijest blizu zloglasnoga Poligona C.
Tada je teško ranjen i djelatnik HRT-a Dragan Krička. Pukovnik JNA Milan Aksentijević izjavio je, objašnjavajući Kaićevo okrutno ubojstvo, kako su mislili da u ruci, umjesto kamere, ima zolju.
Snimke Žarka Kaića o tragedijama u domovini dokumentarni su zapis koji svjedoči istinu o tragediji koju je proživjelo stanovništvo istočne Slavonije u stvaranju hrvatske države. Njegovi kolege iz ratnih dana su i predložili da nagrada za snimateljske priloge nosi upravo Žarkovo ime. Njegov život ne može se svesti samo na jedan pucanj, premda je to bio pucanj u istinu. Nakon ubojstva Gordana Lederera, ubojstvo Žarka Kaića u Osijeku cijelom je svijetu pokazalo kolika je mržnja prema istini sadržana u srpsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku. Snimatelj Kaić dobrovoljno je krenuo u Domovinski rat kao svjedok istine. Pucanj iz tenkova i transporetera agresorske JNA, bio je pucanj u istinu o Domovinskom ratu. Žarkove snimke to i dokazuju.
Kaić je bio otac četvero djece, a među prvim je snimateljima koji su poginuli od metka srpskog agresora obavljajući svoj posao. Samo u Osijeku tijekom rata ubijeno je tisuću osoba, među kojima su bili civili, žene i djeca, a više od pet tisuća je ranjeno.
Zbog okupacije Kijeva i Vrlike, golemog dijela Baranje i eskalacije velikosrpske agresije na svim bojišnicama, hrvatska Vlada imenovala je 28. kolovoza 1991. Republički krizni štab s predsjednikom Vlade Franjom Gregorićem na čelu.VIDEO…
Istoga dana, nakon što je posjetio područja napadnute istočne Slavonije, predsjednik Franjo Tuđman u Parizu je razgovarao s francuskim predsjednikom Francoisom Mitterandom o dužnosti Europske zajednice da zaustavi krvoproliće u napadnutoj Hrvatskoj. Da diplomatska nastojanja neće imati nikakva učinka, pokazali su događaji koji su slijedili.
Unatoč obećanjima vrha Armije o prekidu vatre, JNA je napala i Osijek. Ondje je kobnoga 28. kolovoza stradala tročlana ekipa Hrvatske televizije, novinar Saša Kopljar, tonski snimatelj Dragan Krička i snimatelj Žarko Kaić. Žarko Kaić pao je smrtno pogođen, a Dragan Krička ranjen u trbuh. Tragičan događaj zbio se u Brijestu, nedaleko od Osijeka, pokraj zloglasnog vojnog poligona C.
Ekipa je snimala naoko miran prizor, prolazak tenkova Brijestom. Na željezničkom prijelazu ostalo je nekoliko tenkova i transportera. Oko 11 sati tenkovima su prišla dvojica gardista koji su pitali kada će se tenkovi maknuti. Odgovoreno je da će se to dogoditi za 10 minuta. Kada je dogovoreni rok prošao, gardisti su krenuli, a za njima televizijska ekipa. U tom je trenutku s jednog transportera otvorena vatra. Dragan Krička pogođen je u trbuh, a za Žarka Kaića pogodak je bio smrtonosan.
Taj zločinački čin pokušao je opravdati general Milan Aksentijević. Kamera na ramenu snimatelja navodno je podsjećala na protutenkovski raketni bacač. Kaić je za HTV radio punih 20 godina te je snimio niz vrlo kvalitetnih dokumentarnih filmova i emisija.VIDEO
Zaslužan je za nastanak mnogih dokumentarni snimaka iz početnog razdoblja velikosrpske agresije koje su se zauvijek urezale u hrvatsku memoriju, poput snimaka hrvatskih prognanika iz Aljmaša i Dalja.O tome kako je poginuo Žarko Kaić snimljen je i dokumentarni film “Žarko Kaić – pucanj u istinu”, koji je snimljen 2015. godine. HND-ova Nagrada za snimateljski prilog na televiziji nosi naziv po Žarku Kaiću.
Nažalost, dokumentarac “Žarko Kaić – pucanj u istinu” nestao je sa you tube i nemože se naći više nigdje. Gdje je nestao dokumentarni film “Žarko Kaić – pucanj u istinu”?
M.M.