Damir Radnić, bivši pripadnik HOS-a, 204. vukovarske brigade te 5. gardijske brigade “Sokolovi, osoba je bogatog ratnog, ali i životnog iskustva uopće. Radnića slobodno možemo nazvati “tatom” HOS-a, satnijom kojom je zapovijedao u Vukovaru, jer je upravo on jedan od onih koji njeguju tekovine HOS-a, te vodi, arhivira i brižljivo čuva njihovu ratnu evidenciju. Osim toga, Damir Radnić je i jedan od autora rijetkih fotografija ove satnije u Vukovaru, a poznat je i kao izuzetno pravična osoba koja vrlo izravno djeluje na iskrivljene ratne interpretacije ili baratanje krivim informacijama te brojkama iz Domovinskog rata.
Nije, stoga, čudno da je upravo on odlučio medijski istupiti i javno kazati ono što je već, putem jednog priopćenja, na neki način kazao. No, nikada izravno kao danas. Radnić je, naime, konačno objasnio zašto pripadnici vukovarskog HOS-a nisu sudjelovali u inicijativi izgradnje parka Željko Manjkas Crvenkapa, te zašto nitko od njih nije došao na otkrivanje spomen ploče poginulom suborcu, piše dnevno.hr
“U Zagrebu na svečanosti otkrivanja spomen ploče našem suborcu, nije bio nitko od nas 20-tak preživjelih iz vukovarske satnije HOS-a. Mi smo još krajem srpnja javnosti podastrijeli jedno priopćenje u kojem se ograđujemo od voditelja tog projekta, Petra Janjić – Tromblona. Poznato je da je Tromblon započinjao nekoliko projekata, od kojih je jedan višemilijunski, a to je izgradnja Doma ratnika u Bogdanovcima. Na račun njegove udruge tada se slilo oko 6 milijuna kuna, a taj se podatak mogao naći i na internetu. Taj projekt počeo je još prije 2010. godine, ali mjesto gdje je trebao biti dom danas je obraslo livadom. Doma nema, a nema ni novca. To je bio osnovni razlog zašto smo mi preživjeli HOS-ovci izrazili prosvjed protiv ove inicijative. Bojali smo se da ne napravi isto na račun našeg mrtvog suborca koje, napominjem, Petar Janjić Tromblon nije nikada vidio”, pojasnio je Damir Radnić izostanak HOS-ovaca s ceremonije otvaranja parka a zatim malo pomnije “rasvijetlio” cijeli ovaj događaj koji se, na žalost, pretvorio u “slučaj”:
“Bojali smo se, dakle, da će netko pokušati zaraditi na našem mrtvom suborcu, što se na koncu i dogodilo. Još prije godinu i pol dana se počelo prikupljati po 100 eura za stolac u Internacionalu. Bog zna koliko je novaca skupljeno. Rečeno je da je na samoj donatorskoj večeri prikupljeno 80 000. Mi točan iznos ne znamo, ali nas se na koncu to niti ne tiče. No, zanimljivo je da je Hrvatska elektroprivreda platila spomenik a Ministarstvo branitelja građevinske radove, dakle, čemu skupljanje novaca i torbarenje?!”, u nevjerici je Damir Radnić.
On također ističe kako je spomenik bez grba HOS-a posebna priča:
“Zamislite da ja, koji nisam bio u Tigrovima, idem raditi spomenik za poginulog Gavrana i da idem skupljati novce koje nikad nitko neće vidjeti? I onda još, uz sve to, napravim spomenik Gavranu bez grba Tigrova? Zamislite, što bi meni dečki iz Tigrova rekli? Zatukli bi me što sam se uopće petljao u to. Ne znam koliko znate, ali tijelo Žarka Manjkasa kojem sam ja osobno zapovijedao, nikad nije pronađeno. Njegovoj majci koja je imala samo njega pomogli smo oko realizacije njegovog statusa, oko čina. On je bio hranitelj obitelji jer njegova majka nije imala supruga a od nečega je morala živjeti. Tad nije bilo Tromblona ni sličnih, samo nas nekolicina kojima je zaista bilo stalo”, kazao je Damir Radnić uz napomenu kako će, neovisno o svemu, posjetiti park svom poginulom suborcu, donosi dnevno.hr.
G.S.
