Onaj tko dovodi u pitanje to što se državni tajnik zadužen za otpad Mile Horvat sastajao s vlasnikom osječke tvornice Drava International Zvonkom Bedeom, taj mrzi Srbe, interpretirati bi se tako mogao istup Horvatova stranačkog kolege i SDSS-ova predsjednika Milorada Pupovca koji se ovime referirao na navodni slučajni susret Horvata i Bedea kojega je kako je kazao vidio u prolazu kako sjedi sam i utučen na klupi pred seoskom kafanom, dok mu gori tvornica pa je eto ljudski stao i pitao ga kako je.
Sve to možda bi i bila klasična ljudska gesta da Horvat nije državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i zaštite okoliša koji se našao sa Bedeom u čijoj je tvrtki izbio požar koji je pored svega ostaloga izazvao i ekološku katastrofu, da priča bude dodatno problematična SDSS-ov državni tajnik u vladi je zadužen baš za zbrinjavanje otpada, a premda je njegov SDSS stranka koja predstavlja srpsku nacionalnu manjinu, ta je stranka ujedno i dio vladajuće većine, piše Dnevno.hr
Obrana Milorada Pupovca
Ako se već sastao sa Bedeom, i slučajno ga susreo Horvat je to kao odgovoran i moralan dužnosnik na neki način morao iskomunicirati s javnošću i prije nego se njihov susret probio na naslovnice.
Reći da se u ovom slučaju nekome prebrojavaju krvna zrnca i da se širi mržnja na rubu je apsurda jer se ovdje govori o čovjeku koji vodi tvrtku u čijem je krugu gorio otpad koji je izazvao ekološku katastrofu od koje će se Osijek oporavljati možda i godinama te o čovjeku koji je u Vladi najviši državni dužnosnik zadužen za pitanja zbrinjavanja otpada.
S pravom javnost propitkuje njihov susret nakon svega što se posljednjih dana moglo čuti o Bedeu i načinu na koji su mu se tolerirali ogromni propusti, i teško da će bilo tko povjerovati u to da se radilo o slučajnom susretu i Horvatovoj ljudskoj gesti. Inače je Horvat prije pozicije državnog tajnika obnašao dužnost saborskog zastupnika te je bio na glasu kao jedan od najrastrošnijih zastupnika pa se pisalo da je u tri godine zastupničkog mandata u sedmom sazivu Sabora za posebne troškove zastupnika Horvata otišlo 248 tisuća kuna.
Pri tome je samo na korištenje automobila u službene svrhe otišlo 139 tisuća kuna, za cestarinu 24,8 tisuća kuna, više od 40 tisuća kuna otišlo je na službeni stan, a na odvojeni život 35.000 kuna. Inače je Horvat iz Kneževih Vinograda, a u javnom prostoru govorilo se kako ga još od 90-tih kada je Baranja bila okupirana zovu Mile Topdžija. Kako je taj nadimak dobio teško je reći, no o njemu se raspravljalo i u sabornici još 2015-te godine u vrijeme kada je ondje kao zastupnik sjedio i nekadašnji HDSSB-ovac Dinko Burić.
Prozivali ga u Saboru
“Mile Horvat, ili kako ga u Slavoniji i Baranji nazivaju Mile ‘Topdžija’ tukao je 1991. i 1992. iz okupirane Baranje po Osijeku i slobodnim dijelovima Hrvatske koji su bili u dometu njegovih topova”, govorio je Burić svojedobno. Horvat je prema podacima iz imovinske kartice diplomirani pravnik koji kao državni tajnik mjesečno zarađuje 2.247 eura. Njegova supruga 451 euro mjesečno zaradi od OPG-a Aleksandar Horvat. Državni tajnik u Kneževim Vinogradima nasljednik je kuće od 180 m2 koju je procijenio na 66.361 euro, a svoju vikendicu na Paliću od 67 m2 procijenio je pak na 39.816 eura, polovicu kuće od 242 m2 u Kneževim Vinogradima čiji je Horvat suvlasnik procijenio je pak na 69.015 eura.
Zanimljivo je kako ovo nije prvi put da Pupovac staje u obranu svojih kompromitiranih kolega pri čemu ponovno dovodi u pitanje njihovu nacionalnost pa je tako na sličan način svojedobno progovarao i o bivšem potpredsjedniku Vlade Borisu Miloševiću kada je protiv njega pokrenuta istraga zbog namještanja natječaja.
Oni svoje položaje i ovlasti ne upotrebljavaju za istinsku borbu protiv korupcije već za tuđu difamaciju pa makar objekt te difamacije bili rođeni 1990., zvali se Mihajlo, bavili se popravkom auta i živjeli u Vukovaru.
Takvi ljudi se ne zovu Boris Milošević. Postoje ljudi u svim vremenima i prostorima, pa i u ovom današnjem vremenu i prostoru, koji zagovaraju ravnopravnost i zakonitost za one čiju ravnopravnost nitko ne brine i čija zakonita prava malo tko priznaje.
Pupovčeva obrana Borisa Miloševića
Zagovaranje ravnopravnih uvjeta života sa strujom, vodom, putevima, OPG-ovima, obrtom bez diskriminacije po etničkoj, vjerskoj i političkoj osnovi, oni koji te uvjete na nekom prostoru nemaju, kao većina prostora na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina nemaju, uključujući i Srbe. Tako se otklanja, ne samo neravnopravnost i nezakonita diskriminacija već jača mir i povjerenje među ljudima od kojih su mnogi ratni stradalnici.
Ljudi koji to rade ovdje i sada zovu se Milošević, Boris Milošević. Postoje drugi ljudi u svim vremenima i prostorima, pa ovdje i sada, koji tobože zagovaraju pravednost i zakonitost, a rade to tako da huškaju i potiču na mržnju. Time ne uništavaju samo ljude prema kojima su upućeni, nego se uništava i sama mogućnost pravednosti i zakonitosti, a poticanjem na mržnju lako se potiče na nasilje.
Takvi ljudi se ne zovu Boris Milošević.Postoje ljudi i uvijek će ih biti koji grade društvo osjećaja za drugog, bila ta briga za preživljavanje u Dvoru, patnja u Okučanima ili stradanje na Ovčari. Takvi ljudi bit će tamo gdje je briga velika, patnja teška, a stradanje jezivo. Takvi ljudi imaju osjećaj za drugog i zovu se Milošević, Boris Milošević”, govorio je tada Pupovac stajući u obranu istragama kontaminiranog kolege svojom sada već pomalo uobičajenom politikom podjela u kojoj se u prvi plan gura nacionalnost SDSS-ovaca, a ne njihove afere i propusti.