Ratne operacije tijekom akcije Oluja nisu završile predajom 21. korpusa. Posljednji sati oslobađajuće operacije Oluja i zadnje borbe vodile su se u Dvoru na Uni, a 9. kolovoza 1995. godine u popodnevnim satima je oslobođen. Nažalost vrlo je teško pronaći fotografije oslobođenje Dvora pa ovim putem molim ako netko ima da objavi u komentaru ili pošalje u inbox, piše Vlatka Vukelić.
Zadnje četničko uporište ujedno je bilo i mjesto možda čak najstrašnijih zločina u Domovinskom ratu koje su neprijatelji počinili nad vlastitim stanovništvom. Prilikom bjega srpska vojska tenkovima je gazila svoje civile u izbjegličkoj koloni, a još strašniji zločin počinili su nad mentalnim bolesnicima u dvorskoj osnovnoj školi gdje su pobili 10 osoba.
Međutim, dokumentarni film danskih autora “15 minuta – masakr u Dvoru“, ovaj je nemili događaj pokušao pripisati hrvatskim osloboditeljima. Da stvar bude tragičnija, film je sufinancirala RH, putem posrednika – HAVC-a. Bio je to samo jedan dio dobro osmišljena medijske kampanje, koja traje i danas, a treba u pitanje dovesti legitimitet, legalnost i postupke tijekom VRO “Oluja”. Prema mom skromnom mišljenju, ova bi kampanja mogla biti uspješno privedena kraju, kada bi postojala jasna volja s naše (institucijske) strane. No, očito je potrebno stalno biti u defenzivnom stavu, i fizički i mentalno, iako su svi argumenti na našoj strani. Kao dobru stranu svih ovih pokušaja diskreditiranja, vidim kontinuitet u raspravama, a time i u učenju o nekim događajima iz naše ratne povijesti. Nekada se čini kako bi ista, da nema ovih trapavih pokušaja mijenjanja istine, bila zaboravljena. Ovako, dok se svako malo od nekoga branimo, opravdavamo i molimo za oprost, ipak ponavljamo što se zaista dogodilo, svake godine doznajemo neke nove detalje i zapravo svake godine još više i više spoznajemo veličanstvenost VRO “Oluja”. Kada je Kir htio oteti bratu prijestolje i ostao u tom pokušaju bez glave, Artakserkso mu je na samrti navodno zahvalio za taj napad, jer ga je tek to učinilo dostojnim prijestolja. Do tada je jednostavno bio sin svoga oca, možda ničime osim time zaslužan za tron. No nakon što je natjeran na bitku i nakon pobjede u njoj postao je ne samo nasljednik, već i pobjednik.,
Piše Vlatka Vukelić