Gdje je Hrvatska koja je stvarana u Domovinskom ratu?
Što je od pobjedničke Hrvatske ostalo?
Razmišljaju li uopće političke elite za kakvu Hrvatsku se borilo, ginulo ,patilo i dan danas pati?
Gdje je Hrvatska koju su zamišljali i o njoj maštali zarobljeni branitelji Vukovara pod teškim batinama i mukama u srpskim logorima?
Gdje je Hrvatska za koju je život dalo 15 840 branitelja poginulih u Domovinskom ratu?
Gdje je Hrvatska za koju su podnijete tolike žrtve kroz povijest?
Gdje je Hrvatska koja je definirana Ustavom RH?
Gdje je pravedna Hrvatska?
Može li samovoljni i autokratski premijer Plenković shvatiti za koju i kakvu Hrvatsku se borilo, stradavalo i ginulo?
I ne samo on, nego i svi vladajući od 2 000. godine do danas?
Pokazao je da ne može, da ne mari, da ga nije uopće briga što narod misli i želi! Pa neće mu valjda narod kreirati politiku , narod mu je potreban samo kao glasački stroj, da mu da legitimitet!
To su samo neka od pitanja koja muče današnju Hrvatsku, to jest konstitutivni dio hrvatskog naroda. Pojam Hrvat može se raščlaniti na Hrvate po državljanstvu, a to su svi koji imaju hrvatsko državljanstvo ( Hrvati, Srbi, Talijani….) i Hrvate po nacionalnosti, koji su konstitutivni i državotvorni Hrvati.
Hrvatsku su branili 2200 Albanaca, koji imaju status branitelja.
U postrojbama Hrvatske vojske i policije sudjelovalo je oko 25.000 Bošnjaka.
Za Vukovar su se rame uz rame borili Hrvati i branitelji 23 nacionalnosti. U obrani Hrvatske sudjelovalo ih je ukupno 35.000 iz redova nacionalnih manjina.
Moramo se prisjetiti Aleksandra Jeftića, vukovarskoga Srbina – Vukovarca koji je kao zatvorenik izdvojio 150 Hrvata u logoru Stajićevo, te ih tako zaštitio od premlaćivanja, stavljajući vlastiti život u opasnost.
Sve to govori da Domovinski rat nije bio etnički sukob, već borba za pravo jedne države na slobodu i samostalnost. Iako je Jevtić odlikovan 2009. godine za svoju hrabrost, tematika hrvatskih branitelja srpske i ostalih narodnosti još uvijek nije dovoljno valorizirana, a njezinim rasvjetljavanjem bi se razjasnio i otklonio crno-bijeli pogled na Domovinski rat.
Naravno da si ta i takva pitanja ne postavljaju yugofili, yugonostalgičari, antife, orjunaši, pripadnici manjina, razni lijevo-liberalni dio hrvatskog nacionalnog bića i mrzitelji svega hrvatskoga, jer oni vladaju u Hrvatskoj danas, mada ne još u potpunosti kako bi htjeli zahvaljujući upravo onom konstitutivnom domoljubnom dijelu hrvatskog nacionalnog bića. Njih više zanima kako upropastiti i ovo što je ostalo od Hrvatske, kao samostalne države.
Njih više zanima kako Hrvatsku skrojiti po svojoj mjeri, a ne po mjeri onih koji su je stvarali. Njih više zanimaju politički poeni koje će dobiti od EU nego vrijednost hrvatske žrtve! Koga briga za žrtve, pa nisu Premijer i Predsjednik ništa žrtvovali za ovu Hrvatsku. Došli su na gotovu, slobodnu Hrvatsku i proteli je od onih koji su je stvarali, doslovno preoteli i formiraju je prema svojim načelima!
Čemu tolike žrtve, čemu tolika izginula mladost, čemu razaranja, proganjanja i patnje, kada se hrvatske žrtve obezvrijeđuje, kada se Domovinski rat pretvara u građanski rat i izjednačavaju agresor i žrtva.
U Gruborima cijeli državni vrh, svi mediji, komemoracija za 6 civila srpske narodnosti;
U stravično porušeno hrvatsko Kijevo , gdje je pobijeno 11 hrvatskih civila i 2 branitelja, nitko od hrvatskih medija nije došao zabilježiti ovu vrlo važnu obljetnicu užasavajućeg stradanja civila i branitelja od srpskih, četničkih i JNA agresora i Martićeve milicije…U Kijevu nije bio nitko iz državnog vrha ( poslani su izaslanici) i niti jedan medij, osim Braniteljskog portala. Eto to je vrednovanje žrtava, a kao sve žrtve treba isto komemorirati. Na ovom primjeru se jasno vidi kako hrvatski život i hrvatska žrtva nije vrijedna da bi joj cijeli državni vrh prisustvovao.
Stvaranje samostalne hrvatske države
Na osnovu provedenog referenduma 19.svibnja 1991.godine,na koji je izašlo 83,56% hrvatskih glasača, a čak 94,17% zaokružilo je “ZA”, a za ostanak u Jugoslaviji glasovalo je samo 1,2% glasača, Hrvatski Sabor 25,lipnja 1991.godine donio je Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne RepublikeHrvatske….
- Usprkos protivljenju SDP-a, IDS-a 1991. godine, kada su SDP-ovci napustili Sabornicu 25.lipnja 1991..godine i od njih 20 samo je jedan glasao za samostalnu Hrvatsku (Marko Vlašić Čiče sa Korčule)
I IDS-a koji je preporučio svojim biračima da na prvim višestranačkim izborima glasaju za Pokret za Jugoslaviju!
- Usprkos razoružavanju Hrvatske, jer je Ivica Račan predao oružja Teritorijalne obrane JNA., naime Vlada SDP-SKH je 23. svibnja 1990.godine, svega osam dana prije okupljanja prvog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA.
- I usprkos embargu na uvoz oružja , 24. rujna 1990.godine. kada je Vijeće sigurnosti izglasalo Rezoluciju br. 713. kojom se uvodi embargo na uvoz oružja Jugoslaviji, zahvaljujući Budimiru Lončaru, na kojega je Zapad računao u očuvanju kakve-takve Jugoslavije.
- Usprkos silovitoj agresiji JNA, Srbije i Crne Gore te raznim paravojnim četničkim formacijama koje je podržavala i opskrbljivala JNA,
Stvorena je nadljudskim naporima i u nepovoljnim geopolitičkim uvjetima samostalna Republika Hrvatska sa dr. Franjom Tuđmanom, kao prvim hrvatskim predsjednikom.
Republika Hrvatska međunarodno je priznata 15. siječnja 1992,godine, a 22.svibnja 1992. godine primljena je u ravnopravno članstvo zajednice naroda UJEDINJENI NARODI.
Nažalost, mnogo toga nakon priznanja, nije krenulo smjerom koji je hrvatski narod želio, osobito zbog toga što su se političke snage iz komunizme uspjele infiltrirati u sve stranke i pore društva, umrežiti se i preuzeti velik dio medijske javnosti, okupacija kojih traje još i danas. Lijek tome bila bi lustracija, koju su provele gotovo sve bivše komunističke zemlje, međutim sa ovakvom neokomunističkom vlasti nemoguće ju je provesti., mada ona ima uvijek smisla: političkog, pravnog i moralnog.
Hrvatska nakon osamostaljenja
Domovinski rat još traje! Nakon pada Vukovara u srpsko-četničke ruke, dogodili su se stravični zločini, koji nisu bili viđeni nakon 2.svjetskog rata. Ti su zločini poprimili razmjere genocida, jer su Srbi potpomognuti sa JNA htjeli izbrisati svaki trag postojanja Hrvata na ovim prostorima.
Zamišljena granica Velike Srbije koja se trebala protezati od Virovitice na sjeveru do Karlobaga na Jadranskom moru, bila je na udaru velikosrpskim osvajačima i oni nisu prezali od najgnusnijih zločina da bi je osvojili.
U Domovinskom ratu ubijeno je 402 djece, 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara (ukupno 28), 3 svećenika, a ranjeno je 1 280 djece, 4 svećenika i 48 medicinara. Osobito je zloslutna sudbina nestalih, kao npr. 294, mahom ranjenika, koji su nasilno odvedeni iz vukovarske bolnice i uglavnom pogubljeni na Ovčari, kako se pokazalo nakon iskapanja tamošnje masovne grobnice u jesen 1996.
Na genocidnu narav srpske agresije osobito jasno upućuju sljedeće činjenice: najmanje 1 000 dokazano pogubljenih civila žrtve su masakra ili skupnih smaknuća; najmanje 500 nemoćnih staraca i starica brutalno je ubijeno u zaposjednutim područjima pošto je nadzor nad tim područjima preuzeo UNPROFOR; od razmjenom oslobođenih 6 660 osoba približno 90% kontinuirano je i brutalno mučeno tijekom zatočeništva, pa i nakon oslobađanja trpe od brojnih tjelesnih i duševnih posljedica; 200 000 prognanika nije se moglo vratiti u domove iz kojih su protjerani; tj. nijedan prognanik nije se uspio vratiti na područje koje je zaposjeo srpski agresor.
http://www.andrija-hebrang.com/domovinski_rat.htm
Uz velika razaranja gradova, sela, vjerskih i kulturnih objekata, bolnica, škola i ustanova, Hrvatska je stvarala svoju vojsku, brinula sa o preko 700 tisuća izbjeglica i prognanika, ne samo iz hrvatskih područja pogođenih agresijom, nego i iz BIH, sve to uz nesebičnu materijalnu i financijsku pomoć Hrvata iz dijaspore iz cijelog svijeta.
U akcijama HV i redarstvenih snaga u svibnju (»Bljesak«) i kolovozu (»Oluja«) 1995. oslobođena su sva okupirana područja, osim dijela teritorija bivšeg »Sektora Istok«. Hrvatska je bitno izmijenila i odnose snaga u širem području, tako da je srpski agresor bio prisiljen na povlačenje i u BiH: tu su snage HVO, poslije i u suradnji s Armijom BiH, do jeseni 1995. također oslobodile velik dio okupiranih područja, svodeći osvajanja srpskog agresora sa 75 na oko 50% teritorija BiH. Time je otvoren novi krug međunarodnog posredovanja u kojem su vodeću ulogu preuzele SAD. Mirovni pregovori u Daytonu (SAD) u studenom 1995. označili su konačni poraz agresije na Hrvatsku. Hrvatska je potpuno obranila svoj suverenitet i teritorijalni integritet, pa je izišla kao pobjednik u Domovinskom ratu.
Tada, nakon „Oluje“ bio je idealan trenutak za provesti lustraciju, međutim nije provedena i zato danas imamo neokomuniste na vlasti, koji su lustrirali branitelje i domoljubne Hrvate i preuzeli vlast!
To dolazi do izražaja osobito nakon smrti dr. Franje Tuđmana kada su 2 000. godine došli na vlast komunisti preobučeni u demokrate, koji usput rečeno nikada neće i ne mogu postati demokrate, zbog komunističkog, jednoumnog i totalitarističkog mentalnog sklopa, kada su započeli famoznu DETUĐMANIZACIJU, koja je samo u takvom mentalnom sklopu mogla i nastati!
Detuđmanizacija, negacija Hrvatske kao države Hrvata
Ustavom RH Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Međutim i taj je dio izvorišnih odredbi Ustava RH izmjenjen je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina
https://vlada.gov.hr/vijesti/sabor-izmijenio-ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina/9453
Na prijedlog Vlade Jadranke Kosor, 16. lipnja 2010. godine, Hrvatski je Sabor donio izmijene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, na temelju kojega će se pripadnicima nacionalnih manjina koje u ukupnom stanovništvu sudjeluju s manje od 1,5 posto, uz opće biračko, dati i dopunsko pravo glasa.
Srpskoj nacionalnoj manjini time je zajamčeno najmanje tri zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, na temelju općeg biračkog prava.
Prihvaćen je i amandman Furia Radina, po kojem će se manjinski zastupnici birati s lista stranaka nacionalnih manjina ili lista skupina građana pripadnika nacionalne manjine.
Izmjenama Ustava RH smanjen je broj zastupnika iz dijaspore sa 12 na 3 zastupnika. Time su naravno oštećeni domoljubni, državotvorni i konstitutivni Hrvati, kojima je smanjena potpora dijaspore, a nametnute manjine, kao jezičac na vagi nestabilnim vladama.
To pravo naročito koriste srpska i talijanska nacionalna manjina, koje ucjenom ne davanja potpore Vladi de facto vladaju u Hrvatskoj!
Treba istaknuti da niti jedna Vlada, čak ni HDZ-ove nisu dijaspori vratili 12 zastupnika, naprotiv otežali su glasanje dijaspori, jer se može glasati isključivo u diplomatskim predstavništvima, pa Hrvati iz dijaspore koji žele glasati moraju putovati i po tisuću kilometara. A o dopisnom glasanju ni pomak!
Detuđmanizacija od 2 000 -2020, temeljito sprovedena
Detuđmanizaciju su zdušno provodili Stjepan Mesić kao predsjednik RH i Ivica Račan, kao predsjednik Vlade RH.
Hrvatska je stavljena na optuženičku klupu Haškog suda, sudilo se i osudilo hrvatske generale, i to na osnovu dokumenata koje je obilato „darivao“ Stjepan Mesić haškom tužiteljstvu ( Carla del Ponte), izjednačavala se krivnja za agresiju Srbije i JNA, Domovinski rat proglašavao se građanskim ratom, otvoren je lov na branitelje, branitelji su stigmatizirani, obespravljeni, otjerani u prijevremene mirovine, jer su im pljačkaškom privatizacijom uništena poduzeća u kojima su prije rata radili , naprasno je Stjepan Mesić umirovio 12 hrvatskih generala i uništavao snagu i ugled pobjedničke Hrvatske vojske, dopušteno je da Srbija , iako agresor na Hrvatsku izigrava mini Hag i uhićuje hrvatske branitelje, po optužnicama nepostojeće JNA i nepostojeće Jugoslavije!
Hrvatske Vlasti ne čine ništa po pitanju ratne odštete od Srbije, ne čine ništa za opetovane optužbe i stigmatizaciju ustaštvom, koju Srbija stalno provodi vezano uz Jasenovac ( izložba u zgradi UN u New Yorku), ne čine ništa da Srbiji pokaže tko je pobijednik u ratu, već se Srbija po svojim Memorandumima SANU, ponaša kao da je i dalje „gazda“ iako Jugoslavije više nema.
Hrvatski političari ovisni su o Beogradu, što misle u Beogradu, kakve im signale šalje srpska vlast iz Beograda! Milorad Pupovac , svako malo pa put pod noge u Beograd po instrukcije, jer od njegove tri ruke ovisi ova vlada Andreja Plenkovića!
Hrvatski saborski zastupnici svih saziva od 2 000. godine do danas nizom loših zakona, uništavaju hrvatske građane. Jedan od tih je i Ovršni Zakon
Dana 15.10. 2012.g. na snagu je stupio novi Ovršni zakon (NN 112/12)
Jedna od značajnijih izmjena odnosi se na mogućnost ovrhovoditelja da zatraži izravno od FINA-e, bez pokretanja ovršnog postupka, naplatu tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Ovim se ovršni postupak znatno ubrzava obzirom da postupak naplate preuzima državna agencija nadležna za platni promet u RH FINA. Ovršne sudske odluke FINA-i dostavlja isključivo sud. Obzirom da se u ovom slučaju ne pokreće ovršni postupak, banka je ta koja obavještava imatelja računa o umanjenju sredstava na računu. Mnoge su banke predale svoja potraživanja raznim agencijama za utjerivanje dugova, pa je i to jedna od opasnosti blokiranih,
Tim zakonom stvorena je masa od 325 tisuća blokiranih, deložiranih i osiromašenih ljudi, koji se nikako ne mogu izvući iz ralja blokade, zbog obračuna naknada i kamata koje se gomilaju, a sam dug se ne smanjuje. Ukupan dug blokiranih iznosi 42 milijarde kuna, a od toga su kamate 21 milijardu kuna.
Kakvu Hrvatsku smo željeli i kakvu želimo i dalje
PRravnu državu- Prvo i osnovno želimo da profunkcionira pravna država, želimo pravnu sigurnost, koju nam sadašnje hrvatsko Pravosudje nije u stanju osigurati. Pravosudje je još uvijek premreženo neokomunističkim- ljevičarskim kadrovima, koji donose nebulozne presude hrvatskim braniteljima, a političke kriminalce ne progoni, nego ih štite i u sprezi su sa lokalnim „šerifima“ i strankama ( Istra-IDS).
To i takvo Pravosuđe krivo je za smrt Đure Brodarca u osječkom zatvoru, zbog nebrige i nečovječnih uvjeta za bolesna čovjeka. A Đuro Brodarac bio je hrvatski političar, general HV-a u pričuvi, saborski zastupnik, župan Sisačko-moslavačke županije i načelnik PU sisačko-moslavačke.
Apsurd tog i takvog Pravosuđa, bio je što se odjednom po zatvorima i pod istragama našao veliki broj istaknutih ratnih zapovjednika u obrambenom, nametnutom i krvavom Domovinskom ratu poput Đure Brodarca, Mirka Norca, Ante Gotovine, Mladena Markača, Tomislava Merčepa, Branimira Glavaša i drugih. Istovremeno, ljudi koji su izazvali agresiju i strašna ljudska i materijalna razaranja (iz redova JNA i hrvatskih Srba), počinili brojna ubojstva, silovanja i etničko čišćenje Hrvata bili su nedostupni pravosuđu. Ne nedostupni, nego nije bilo političke volje da se optuže i procesuiraju, mada su bila poznata imena počinitelja. I dan danas nitko iz vrha JNA, po zapovjednom lancu nije osuđen, ali je zato Tomislav Merčep osuđen i čami u zatvoru teško bolestan!
Prije toga isti ili slični pokušaji optužba za ratne zločine išli su prema samom političkom i zapovjednom vrhu Hrvatske u Domovinskom ratu: Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Janku Bobetku, Petru Stipetiću, Davoru Domazetu-Loši, Damiru Krstičeviću i drugima.
Uz pomoć hrvatskih političara i dijela medija, Domovinski rat je trebao biti diskreditiran, a sve da bi se umanjila i izjednačila krivnja za srpsku i JNA agresiju na Hrvatsku i proglasiti ga građanskim ratom.
Primjer je inzistiranje voditelja emisije NU2, na HRT-u Aleksandra Stankovića koji je provocirao gosta u emisiji Pedju Mišića navlačeći ga da se izjasni da je Domovinski rat bio ustvari građanski rat, što naravno nije uspio, jer ja Pedja Mišić rezoluntno odgovorio da nije moguće!
To i takvo Pravosuđe drži u zatvoru teško bolesnog Tomislava Merčepa, a pokazali su veliku dozu nečovječnosti kada ga nisu pustili ni na majčinu sahranu! Strašno neljudski i neprimjeren odnos, prema ljudima koji su stvarali državu Hrvatsku, dok su se u isto vrijeme ta djeca komunizma , koja su sada na vlasti, sakrivala po EU institucijama, da bi nama danas krojili pravdu i usmjeravali državu suprotno od naše željene Republike Hrvatske.
Jako godpodarstvo– naravno da bez jakog gospodarstva nema razvoja i napredka. Zbog upropaštenog gospodarstva, industrije i poljoprivrede, stanovništvo iseljava u potrazi za boljim uvjetima života. Nerazumnom i pljačkaškaškom pretvorbom i privatizacijom mnogo je ljudi ostalo bez posla, bez primanja i naravno da bi preživjeli morali su krenuti „trbuhom za kruhom“. Iz Hrvatske se iselilo preko 230 tisuća ljudi u zadnjih šest godina.
Kultura -Da se kroz kulturu promoviraju vrijednosti Domovinskog rata, hrvatske tradicije i hrvatskog identiteta. A ne da se kroz kulturu financiraju ljudi i projekti koji se sprdaju za hrvatskom žrtvom u Domovinskom ratu, kao na pr. Oliver Frljić, ili film poput ;Dokumentarni film “15 minuta – Masakr u Dvoru” u dansko-hrvatskoj .koprodukciji.. Pri kraju Oluje u Dvoru na Uni pobijeno je sedam psihijatrijskih bolesnika, a autori filma optužili su bez dokaza hrvatsku vojsku.
http://vijesti.hrt.hr/324582/danci-mijenjaju-film-15-minuta-masakr-u-dvoru
Nenamjensko i netransparentno trošenje proračunskog novca, svakako treba ukinuti, jer se i nedavno otkrilo da nedostaje 29 milijuna kuna, a za to je osumnjičen Danilo Šerbedžija, sin Rade Šerbedžije.
Tu moram napomenuti kako Rade Šerbedžija bez ikakve naknade koristi prostor na Brijunima za svoje kazalište Ulysis, troši proračunski novac, a pobjegao je iz Hrvatske, jer to nije njegova domovina, ni njegov rat. Njegova je domovina Yugoslavija, pa neka ga onda yugosloveni financiraju, a ne mi Hrvati.
Protiv Društva hrvatskih filmskih redatalja postoji čak nekoliko kaznenih prijava. Postoje članovi te udruge koji otvoreno sumnjaju u njezin rad, a vi usprkos svemu tome, upravo tu udrugu gurate u novi Zakon o audiovizualnim djelatnostima kao privilegiranu. Takvi ljudi ubuduće će odabirati tko će dobivati javni novac! Najgore je što će upravo članovi te udruge kroz Audiovizualno vijeće novac dodjeljivati sami sebi, rekao je saborski zastupnik Hrvoje Zekanović. u Saboru, donijevši punu torbu lažnog novca, da zorno prikaže o kojoj je količini novca riječ.
”Braniteljska koordinacija već nekoliko godina ukazuje na kriminalne djelatnosti HAVC-a. Podnijete su brojne kaznene prijave. Nije ih podnijela samo Koordinacija, već i bivši predsjednik Upravnog vijeća, zajedno sa šeficom pravne službe HAVC-a… DORH je na to sve ostao nijem, što nam govori da se radi o jednoj veliko kriminalnoj hobotnici, koja pruža svoje pipke vrlo široko i koja troši između 70 i 80 milijuna kuna bez ikakve odgovornosti i javne kontrole.. Jasna je sprega Pravosudnih organa sa kulturnjacima u podijeli plijena, to jest, proračunskog kolača.
Obrazovanje U školstvu veliki problemi. Kurikul ili slijed, a ustvari nastavni plan i program kreiraju neokomunisti po svojem svjetonazoru, što naravno izaziva mnoge prijepore sa roditeljima i između učitelja i učenika.
U nastavnom programu povijesti ne uči se ništa o Domovinskom ratu, a to je temelj na kojem je nastala Republika Hrvatska. Stoga mnogi pokušavaju Ministarstvo obrazovanja urazumiti, da se nastavni plan i program uskladi sa željama i svjetonazorom roditelja.
MUP – MUP bI po Ustavu RH , trebao biti čuvar reda i mira , međutim čast pojedincima, u službi je korumpiranih političara i korumpiranog, nelustriranog Pravosuđa. Kada bi se riješilo pitanje učinkovitog i pravednog Pravosuđa i MUP bi morao slijediti taj smjer. Pravosuđe i MUP usko su povezani, a poznato je da mnogi surađuju sa korumpiranim i lošim hrvatskim političarima i narko-mafijom.
Hrvatska vojska se polako sređuje po principima i pravilima NATO saveza, mada ne u onom omjeru kao nakon OLUJE. Nabavka aviona i helikoptera jamči Hrvatskoj kakvu takvu sigurnost pod kišobranom NATO .Međutim i tu dolazi do otpora antihrvatskih lokalnih političara kao na pr. IDS-a kojima bi smetali preleti aviona po istarskom nebu. Kao da je to istarsko nebo njihovo, njima dato u naslijeđe, pa ga svojataju, a nije im smetala JNA u Puli ,kao veliki vojni garnizon u vrijeme Yuge! To je taj zaostali yugo-mentalitet, koji ne shvaća da su pobjedom na izborima dobili vlast da bude u službi građana i hrvatskog naroda, a ne u njihovoj apsolutističkoj strahovladi i bogaćenju. I naravno da se neće njih pitati kada je u pitanju nacionalna sigurnost, hoće li se aktivirati vojna zračna luka u Puli ili ne?
Katolička crkva i Istanbulska konvencija
Premijer Andrej Plenković, hrvatska Vlada i Hrvatski Sabor doslovno su „ silovali „ hrvatski narod po pitanju Istanbulske konvencije, nasilno i brutalno su je izglasali, usprkos masovnim protestima protiv.
IK se kosi sa hrvatskim nacionalnim bićem, sa njegovom vjerom i tradicijom u poimanju obitelji kao osnovne zajednice žene i muškarca ujedinjeni u brak i obitelj. Premijer Plenković sa ogromnim i neprimjerenim pritiskom na Katoličku crkvu i hrvatski narod pokazao je da nije dio tog naroda i te tradicije, da ne poštuje hrvatski narod, ni biskupe koji su uz narod, da ne razumije taj narod, jer je posprdno i bahato govorio da narod ne zna čitati, da narod ne razumije o čemu se tu radi, ukratko da je narod nepismen i glup! Tvrdio je da nema rodne ideologije , a dovoljno je bilo pročitati par članaka i rodna ideologija iskakala je sama iz IK . Svi događaji koji su prethodili usvajanju IK, razotkrili su duboki jaz između političara i naroda kojeg su oni trebali zastupati, jer po Ustavu RH, Vlast proizlazi iz naroda i odgovara narodu!
Međutim vlast se totalno odnarodila, pretvorila se u sama sebi svrhom, udaljila se od naroda i ne briga je što narod želi i misli.
Koalicija HDZ-a i SDSS-a– potpuno je neprirodna i neprimjerena, dosljedno primjenjuje Memorandum SANU 2 . Nevjerojatno da Hrvatska Vlada to radi! To je prijevara i izdaja hrvatskih birača, koji nikada ne bi svoj glas dali SDSS-u! SDSS je stranka koju je osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić! Evo priopćenja Antuna Ivankovića , predsjedne udruge dr.Ante Starčević Tovarnik;
“Želimo upoznati hrvatsku javnost što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: U članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, 3, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: „U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK.
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), koja će sjedište imati u Vukovaru, a bit će uskoro registrirana u Zagrebu. Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok nazorni odbor ima 3 a statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela.”
Obraćajući se tada nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS okupe svi Srbi jer je trenutno najvažnije srpsko jedinstvo.
Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija davne 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS) o kojoj govori Vojislav Stanimirović s danom 18. veljače 1992. godine stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske.
Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine zakonom zabranjena. Vojislav Stanimirović opet po starom. Dokle će nam lagati?”
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
Sa tom i takvom strankom koalira Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković sve sa ciljem ostvarenja Memoranduma SANU 2, izjednačavanje žrtve i agresora, izjednačavanje i podjela krivnje za zločine, ne bi li se smanjila krivica Srbije i podjelila odgovornost za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku., a sve pod floskulom oprosta za zavaravanje naivnih birača!