Foto:Katolički tjednik
Trenutačno ovo jest pobjeda normalne Hrvatske, države u kojoj se 85% ljudi izražava kao kršćani. Ali ovo još nije definitivan poraz baštinika Rose Luksemburg, Simone de Beauvoir i Friedricha Engelsa. Onih, dakle, koji su, unatoč višedesetljetnom iskustvu komunističkog režima, za ponovno uvođenje neomarksističkih ideja u hrvatsko društvo.
Piše:Josip Vričko, Katolički tjednik
Feministička teorija, rodna povijest i feministička metodologija tri su obvezna kolegija koja su trebali slušati studenti koji upišu diplomski Rodni studiji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Odluka o ustroju i izvedbi tog programa, javili su – gdjekad i oduševljeno! – hrvatski mediji donesena je na lipanjskoj sjednici Senata Sveučilišta, a s Filozofskog su se nadali kako će prve studentice i studente upisati u akademskoj 2025./2026. Nade su im, međutim, iznevjerene. Bilo je, naime, ostalo još samo zeleno svjetlo Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih – i tu je Rodni studij pao.
Svaka je desnica ekstremna
Očekivano, slijeva su uslijedile oštre kritike zbog, navodnog, politiziranja, uplitanja, vele, konzervativnih, što njihovim vokabularom govoreći, znači ujedno i nazadnjačkih snaga u slobodu Sveučilišta. Riječ je, međutim, o tomu da Rodni studiji u proteklom razdoblju naprosto nisu prošli zakonski propisanu proceduru prema kojoj se u Republici Hrvatskoj pokreću studijski programi. „Agencija za znanost i visoko obrazovanje nije od Sveučilišta u Zagrebu zaprimila zahtjev. Odgovor Ministarstva vrlo brzo ide natrag Sveučilištu, ali su upozoreni na proceduralnu grešku i da zahtjev za akreditaciju upute Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Ja niti ne zabranjujem niti ne odbijam. Oporba lupa kao i inače, ne dodvoravamo se nikome nego slijedimo zakonsku proceduru“, uzvratio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs onima koji su i ovu prigodu iskoristili obračunati se s tzv. ekstremnom (hrvatskom) desnicom koja, eto, udara na akademske slobode.
A to je, po njima, u biti svaka – desnica. Slijedom čega je vrlo znakovit (i) uvod u intervju s jednom od inicijatorica rodnih studija prof. dr. Brankom Galić u Večernjem listu, u komu se kaže: „… U međuvremenu, nakon što su se uznemirili određeni politički i crkveni krugovi, rodnim studijama je stigla odbijenica resornog ministarstva.“
Pojasnimo, dakle, koji su to „određeni krugovi“. Poglavito – crkveni. Uoči donošenja odluke, 10. srpnja, oglasila se, na konferenciji za medije, Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, kaneći, prije svega, pojasniti stavove Crkve o rodnoj ideologiji te tako pokrenuti javnu raspravu u hrvatskom društvu o najavi uvođenja Rodnog studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Priopćenje, koje je prezentirano na rečenoj tiskovnoj konferenciji, potpisao je predsjednik Komisije đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a tajnik Komisije mons. prof. dr. Vladimir Dugalić, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, vjerojatno neizravno polemizirajući s onima što se tvrdoglavo obračunavaju s „nazadnjacima“, pojasnio je kako je svih 11 članova Komisije Iustitie et pax predavačima na fakultetima, pa im ne treba tumačiti akademske slobode.
Što se to Crkvu (uopće) tiče?!
Uz to, očekujući desant slijeva, kazano je i kako samo žele zatražiti određene odgovore koje trenutačno nemaju. A onda, iz redova onih koji su već proslavili uvođenje kontroverznog studija, stiže, u najmanju ruku, neobična opaska: Začudna je lakoća, vele, s kojom komisija Hrvatske biskupske konferencije, Iustitia et pax, reagira na društvene procese i pojave koje ih se uopće ne tiču… Što nas, evo, vraća u neko vrijeme za koje smo vjerovali kako je minulo. Međutim, je li – uistinu k tomu tako?!
Kakvo ozračje stvaraju lijevi jurišnici, za nekoliko godina zagrebački Filozofski fakultet utemeljit će i studije o pedofiliji jer je (i) to, po vrijednostima koje nameću, njima prihvatljivo
Primjerice, rečena sugovornica Večernjeg lista drži kako patrijarhalne institucije poput, naglašava, Crkve ne žele emancipaciju žene i muškarca te, dakako, afirmira (svoj) studij kao mjesto gdje bi se trebalo učiti o društvenim i kulturnim odnosima i statusima žena i muškaraca u društvu na svim razinama i u svim društvenim situacijama, od pojedinaca i obitelji do društvenih institucija, organizacija, tržišta rada i politike. A sve, ili samo dio toga, ilustrira time kako će se u području psihologije i sociologije roda učiti koje su tradicionalne rodne uloge namijenjene ženama u društvu, a koje muškarcima te kako odgajamo djecu u pogledu sposobnosti i znanja koja im nudimo.
Sve je rečeno razmjerno – nevino i sugerira kako taj mogući studij ne kani promicati rodnu ideologiju. Ali, nekoliko je eklatantnih primjera kako je rodna ideologija već prodrla u hrvatski obrazovni sustav. Prof. dr. Dubravka Hrabar sa zagrebačkog Pravnog fakulteta podsjeća kako je Agencija za odgoj i obrazovanje nedavno predočila dokument Standardi spolnog odgoja u Europi u komu se uz ino navodi da djecu od rođenja do četvrte godine treba učiti o spolnosti na rodno prihvatljiv način.
Nebinarno, što to znači?
Uz to, u dokumentu međunarodnog obrazovnog istraživanja za 2025. Programme for International Student Assessment (PISA), u komu sudjeluje Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje obrazovanja, od ravnatelja se tražilo da uz broj učenika koji pohađaju školu navedu koliko je od njih dječaka, koliko djevojčica, a koliko rodno nebinarnih. I kad je (već) spomenuto „(ne)binarno“, podsjetimo na reakciju – možda za toga profesora i neuobičajeno oštru – mons. Dugalića. „Ujutro mogu biti žena, poslijepodne leptir, navečer muško i to, nažalost, imamo. Nitko ne može reći da se to u društvu ne promiče. Sada imamo nebinarno, što to znači? Ta se ideologija pokušava nametnuti i u hrvatskom društvu i naravno da je Crkva rekla kako je to neprihvatljivo“, istaknuo je, naglašavajući i kako je papa Franjo upozorio da je rodna ideologija jedna od najvećih opasnosti današnjeg vremena te zatražio od Crkve da se preispita njezin utjecaj i da se provode istraživanja. Slijedom čega Crkva u Hrvatskoj, a, valjda, i u BiH ima obvezu tomu se priključiti.
Budući da je ovdje bilo riječi o utjecaju na djecu u osnovnom obrazovanju, ne treba zaboraviti, baš kao što je naglasila prof. dr. Hrabar, visokoobrazovnu razinu. Na mnogim sastavnicama zagrebačkog Sveučilišta donose se pravilnici o rodno osviještenom ponašanju te se nastavnike sili ići na različite edukacije o prihvatljivosti rodnih ideologija. Primjerice, na Agronomskom fakultetu nedavno su održane i tzv. radionice o rodnoj ravnopravnosti koje su vodile civilne udruge koje se nazivaju lezbijskima, a sudjelovanje je nastavnicima bio uvjet za financiranje istraživačkih projekata financiranih europskim novcem.
Dobra vijest, ali…
Nakon čega se doista može kazati kako je dobra vijest – pa makar trenutačno i iz proceduralnih razloga – što (makar) iduće godine studenti neće učiti, uz već kazano, i queer lingvistiku. Jer, kakvo ozračje stvaraju lijevi jurišnici, za nekoliko godina zagrebački Filozofski fakultet utemeljit će i studije o pedofiliji jer je (i) to, po vrijednostima koje nameću, njima prihvatljivo.
Trenutačno ovo jest pobjeda normalne Hrvatske, države u kojoj se 85% ljudi izražava kao kršćani. Ali ovo još nije definitivan poraz baštinika Rose Luksemburg, Simone de Beauvoir – znanoj (i) po izjavi kako materinska ljubav nije prirodna – i Friedricha Engelsa, onih koji su, unatoč višedesetljetnom iskustvu komunističkog režima, za ponovno uvođenje neomarksističkih ideja u hrvatsko društvo. Što nas dovodi do adrese rodonačelnika tzv. Rodnog studija, što je, zapravo, lozinka za rodnu ideologiju. Do, dakle, zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji je, kako je to netom podsjetio Glas Koncila, tijekom druge polovice XX. stoljeća u mnogim svojim odsjecima iznjedrio hrvatske znanstvene i kulturne velikane i tako zadužio hrvatsku znanost i kulturu. No, i to ne treba zaboraviti, jednim je svojim dijelom bio svojevrsna ideološka vojarna u kojoj su se novačili pobornici marksizma i samoupravnog socijalizma.
Mobilizacija tih kadrova, čini se, ponovno je aktualna. Što, zapravo, znači kako nikad nije ni prestala.