“Ovakve stvari u 21. stoljeću? Primitivizam. Rasizam, šovinizam, fašizam, kretenizam, idiotizam. Pozdrav za sve moje fanove u Hrvatskoj koji su masovno kupili karte uz poruku širite mir, ljubav, toleranciju i ne dozvolite mržnji da truje zajedničku budućnost svih nas dobrih ljudi. Neka nas glazba spaja. Volim vas”, poručila je na žalost i u Hrvatskoj popularna cajka Jelena Karleuša nakon što je, nakon pritiska braniteljskih udruga, otkazan njen koncert u Dalmaciji.
Nije to prvi takav slučaj otkazivanja, ne tako davno je gradonačelnik Pule obrazloživši to time da čuva “identitet građanske Pule”. “Istina je da sam posve nedvosmisleno i jasno rekao da se u javnom prostoru grada Pule i u objektima kojima upravlja Grad koncerti ovakve vrste neće održavati i da mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada”, rekao je Zoričić. “Vijest je došla do mene u trenutku kada se u INK obilježava 75 godina KUD-a Lino Mariani i sjećanje na Nella Milottija, događaj koji je pokazao na koji način moramo čuvati građanski duh grada, europsku i mediteransku Pulu”, nastavio je. “Moja je dužnost biti otvoren prema svima, a u javnom prostoru, dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule, sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima”.
Cajke je tada odbio i Osijek, pa su utočište našle u progresivnom Zagrebu, a u međuvremenu je i Đurđevac zabranio javno izvođenje takve vrste glazbe tijekom “Picokijade” – tako da tamo sa štandova više ne zavija cajka.
Iz dnevnog su za komentar upitali Maju Hrgović, književnicu i novinarku, čiji je stav vrlo slikovit i jasan – cajke su fekalije glazbe.
“Braniteljske udruge su u svom priopćenju lijepo i argumentirano navele razloge zbog kojih treba istog časa zabraniti nastupe zvijezda srpskog turbofolka. Sve i da su na Barbarinac trebali doći Rolling Stonesi, a ne Karleuša, stvar bi trebalo otkazati: prvo, koncesija za korištenje otočića dana je organizatoru cajka-spektakla pod sumnjivim uvjetima, posve netransparentno, i taj postupak treba poništiti; drugo, kulturno dobro treba sačuvati od uništenja, a ne dati zeleno svjetlo nakaradnim i ilegalnim građevinskim zahvatima koje koncesionar provodi. Tek na trećem mjestu došlo bi na red pitanje sadržaja programa koji bi se provodili na otoku”, pojašnjava Hrgović pa podsjeća na “slučaj Sisak” gdje je bio zabranjen koncert Jimmyja Stanića radi njegova patriotizma.
Logično je pitanje onda, smatra književnica, zašto se ne bi jednako postupilo i u slučaju cajki u Kaštelima, s jednakim razlogom – patriotizmom? A nije da “nemamo zajedničku povijest”.
“Kaštelani, blago rečeno, nisu oduševljeni dolaskom Karleuše na otočić koji im je otet i ekspresno devastiran, ne samo zato što se radi o kulturnom dobru, nego i zato jer pamte izjave dotične izvođačice o oslobođenju okupiranih dijelova Hrvatske u Oluji kao o maltene genocidu. Možda ne bi bilo loše uvesti za svaki koncert jedno jednostavno pravilo: prije nego što se u njihov grad dovedu cajke, treba priupitati slažu li se s time roditelji nestalih, žene koje su silovane u srpskim konc logorima i branitelje koji su prošli užase zarobljeništva. Pa ako oni kažu da je u redu ugostiti ‘glazbenice’ koje relativiziraju i opravdavaju agresiju na Hrvatsku, tko je od nas pozvan da se usprotivi? A dok i jedna žrtva rata vidi cajke kao keženje u facu muci koju su prošli, imaju se ‘poduzetni’ lokalni političari čime baviti – doslovnim fekalijama u svome dvorištu, a ne onim metaforičkim”, oštro će Hrgović.
“Koje god da si nacionalnosti balkanski brate, stradanje i protjerivanje naroda, nije pobjeda ni za jednu stranu. Da se ne ponovi nikom više. Nikada više. OLUJA. 1995”, napisala je prije dvije godine.
“Hrvatska slavi dan kada su u sramnoj akciji protjerali stotine tisuća nedužnih ljudi srpske nacionalnosti”, poručila je 2016. godine.