Nije aktualni zagrebački gradonačelnik prvi koji je opstruirao, ili makar pokušao opstruirati, Thompsona. Još za Bandića (slučajno…) isključili su mu razglas na Jelačić placu dok je pjevao na dočeku Vatrenih. Nije, međutim, Marko odustajao, pa se evo – gledaj čuda! – probio i do središnjeg Dnevnika HRT-a. Gdje je inače godinama bio osoba non grata.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Još se na konferenciji za novinstvo na kojoj je odgovarao na pitanje o koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, Tomislav Tomašević preporučio za nastupajući 1. travnja. Novinare je, naime, zanimalo hoće li zagrebački gradonačelnik biti na koncertu 5. srpnja. Govor Tomaševićeva tijela i izraz lica prilikom odgovaranja odavali su osobu kojoj bi bilo draže da su mu opalili šamarčinu, negoli što su se usudili uopće dvojiti hoće li on biti na Hipodromu dok Thompson bude propitivao: Je l’ moguće da ste zaspali na straži?!
Apri-li-li varijanta
I tako gotovo preneražen odgovorio je kako Thompson nije njegov glazbeni, a ni osobni – jasno! – politički izbor. Što je legitimno… Ali samo ako ćemo se šaliti. Jer riječ je o glazbenom događaju koji je puno više od toga što je Tomašević nabrojio, jer je, uz ino, po podatcima s kraja prošloga tjedna, privukao više od pola milijuna ljudi iz cijele Hrvatske, Europe pa sve do Australije; Za nepuna 24 sata prodane su 281 774 ulaznice, i tako srušio svjetski rekord! Pritom je žurnim novinarskim istraživanjem utvrđeno kako je kartu za najveći koncert u povijest do sada kupilo i 170 000 (Tomaševićevih) Zagrepčana. Nije li mu (makar) mjesto među njima? Kako bilo, zagrebačkog se gradonačelnika sjetio jedan zagrebački portal na Dan šale, objavivši (ekskluzivnu) vijest:
„Iz Thompsonova tima najavili su želju za održavanjem drugog koncerta na istome mjestu, dan nakon rasprodanog, dakle 6. srpnja, no, kažu, čekaju odgovor Grada Zagreba. Prvi doznajemo odgovor Grada koji pokazuje da na činjenicu o svjetskom rekordu očito nije mogao ostati imun niti gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević koji je brzo reagirao i odlučio građanima Zagreba, ali očito i cijele Hrvatske, darovati ne jedan, nego još dva koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu.
Navodno se pričalo i o nastupu Mile Kekina koji bi se pridružio na pjesmi Sude mi umjesto Miroslava Škore koji se ni dalje ne želi pojavljivati na koncertima svog kuma. Kako smo čuli, Tomašević je dobio odgovor da može ako će im se pridružiti i Nikica Jelavić. Nogometaš.“
Ovoj apri-li-li varijanti valja dodati i malo pojašnjenje: Škorina alternacija, narečeni Kekin suprug je Ivane, saborske zastupnice Možemo! i pretendentice na Pantovčak na posljednjim predsjedničkim izborima. Jasno, i gđa Kekin je progovorila, čak i prije negoli će Thompson dobiti dozvolu za Hipodrom, o koncertu stoljeća i pokazala zabrinutost – prvo: da bi koncert mogao zasjeniti dosadašnji gradonačelnikov rad, i drugo: da bi se mogle ponoviti scene iz Imotskog gdje je, istina, nekoliko vragolana za vrijeme koncerta mjerilo kukuruz. Uz to, nesuđena se predsjednica Hrvatske očitovala kako nije – zamislite! – za zabranu, ali kako to sigurno nije koncert na kome bi se ona pojavila. E sad, ako bi joj Mile zapjevao, onda je to, predmnijevam, druga priča.
Kumrovec: Dobro došao, Thompsone!
A onda je, još dok se čekalo hoće li – neće! – Zagreb Marku dati još jedan termin na Hipodromu, stigla vijest koju je, u prvotravanjskome ozračju, bilo nužno provjeriti. Načelnik Općine Kumrovec Robert Šplajt ponudio je, naime, tamošnji stadion kao moguću zamjenu za drugi Thompsonov nastup na Hipodromu. „Čovjek je prodao gotovo 300 000 ulaznica za prvi koncert, znači da ga Hrvati podržavaju i žele slušati njegovu glazbu. Pa zašto ne bi onda i u Kumrovcu napravio koncert? Thompson je dobro došao u Kumrovec“, poručio je načelnik. I kad smo već malo temeljitije predstavili Milu Hladno pivo, red je kazati koju i o fleksibilnom kumrovečkom načelniku. Šplajt, inače visoko pozicioniran član HNS-a, skrenuo je na sebe pozornost kada je u travnju prošle godine bivši beogradski gradonačelnik, a aktualni predsjednik Privremenog – tamo daleko je posljednjih mjeseci sve nekako privremeno – tijela grada Beograda Aleksandar Šapić obznanio kako kani deložirati Ljubičicu Bijelu iz Kuće cvijeća, a u središtu grada podići spomenik Čiči Draži (Mihailoviću).
Kumrovečki je načelnik hitno uzvratio ponudom da se kumrovečki vragolan vrati doma. Istina, Šplajt jest politički aktivan u selu u komu je, baš prema njegovu svjedočenju, 99% vjernika, ali za povratak maloga Jože na zagorske brege motivira ga samo komercijalni dio cijele te potencijalne priče. Kumrovec, naime, godišnje posjeti 160 000 turista, a načelnik vjeruje kako bi ih kada bi vratili (mrtvoga) doživotnog predsjednika, bilo – milijun!
„Predsjedniče, ostavite me u RH do Thompsonova koncerta, moram to uživo vidjeti“, napisala je odlazeća srbijanska veleposlanica i pozorna analizatorica Markovih pjesama. Ima, dakako, (i) ironije u njezinu pismu Vučiću, ali prilično je edukativno ovo njezino imperativno: „Moram to uživo vidjeti!“
Kako bilo, nit’ će se u zavičaj vratiti sin opjevane majke Marije i rijetko spominjanog oca Franje, niti će Thompson pjevati u zavičaju „najvećega sina“. Pronađeno je, ‘ajmo reći, kompromisno rješenje – pa će u Zagrebu biti jedan koncert, ali će svi koji budu željeli, moći na Hipodrom. Hoće li ih na kraju biti, kako neki prognoziraju, pola milijuna? Strpimo se do (ranog) ljeta i spektakla kakvog Hrvatska (a i šire…) još nije vidjela.
Sigurnosni stožer bez grada domaćina?!
A koliko je komercijalna logika kumrovečkog načelnika opravdana, a ona, u biti, ideološka zagrebačkog gradonačelnika deplasirana, ilustriraju vijesti koje su objavljene još dok je trajala prodaja ulaznica za koncert na Hipodromu. Zagreb ima oko 10 000 mjesta u hotelskom i isto toliko u privatnom smještaju, a za „Thompsonov vikend“ u glavnom gradu hotel Westin sobu nudi za 377 eura – običnim danima cijena je 134 eura… Ostali su hoteli, istina, skromniji, ali niti jedan nije povisio cijenu smještaja manje od 20-ak eura. Tako i privatnici… Uz to, 400 – 500 ljudi radit će mjesec dana na pripremi koncerta, ugostiteljski objekti će biti otvoreni kao da je zagrebački Advent, a medijska pozornost bit će golema.
Početkom prošloga tjedna hrvatski ministar sigurnosti Davor Božinović izvijestio je kako se, u dogovoru s Thompsonovim timom, formira poseban sigurnosni stožer. Logika nalaže da bi u stožeru morali biti i ljudi iz Grada. Ali, što je logika kontra – „glazbenog izbora“?!
I dok, evo, još ne znamo koliko će stotina tisuća ljudi u srpnju pjevati Lijepa li si, sigurno znamo tko neće biti na Hipodromu – Jelena Milić, netom ražalovana srbijanska veleposlanica u Zagrebu.
Jedan od brojnih skandala kojim je ova osebujna diplomatkinja obilježila svoj zagrebački mandat, vezan je i za Thompsona. Krajem veljače pojavila se na tribini pod nazivom Thompson über alles u organizaciji srpskog gospodarskog društva Privrednik. Sugovornici su bili građanski aktivist Zoran Pusić, saborski zastupnik Nino Raspudić i povjesničar Hrvoje Klasić.
Jelena, žena koje (više) nema
I sve je teklo razmjerno civilizirano, dok se nije oglasila Milić. „Mi cijelu večer pričamo o ustašama i četnicima, o Srbima i partizanima, o 1941. i tako dalje. Ja sam ambasadorica Republike Srbije, koja ima bolji izvještaj suočavanja s prošlošću nego što ima Hrvatska“, ispalila je argumentirajući (…) ovu svoju tvrdnju faktom kako Srbija nema presudu za zajednički zločinački pothvat o kome pjeva pjesma Ako ne znaš šta je bilo, poentirajući kako je Srbija puno progresivnija od Hrvatske kada je o suočavanju sa zločinima riječ.
Kolika je to bedastoća, možda najbolje govori to što joj je replicirao Klasić koji, dojma sam, također neće biti na Hipodromu početkom srpnja. „Meni je žao vas ako doista mislite ovo što ste sad rekli. U Srbiji je suočavanje s prošlošću katastrofalno. Imate gradonačelnika koji želi podići spomenik Draži Mihailoviću. Izjednačili ste četnički pokret s partizanskim“, replicirao je taj hrvatski povjesničar, autor knjige o (notornome) Miki Špiljku te i kolumnist beogradskog Nina.
„Ambasadorica“ se nije dala, braneći Čiču, posegnula je za zapravo starom (srpskom) tezom kako je Mihailović bio prvi gerilac na Balkanu u borbi protiv fašizma i – napustila skup.
No, nakon što ju je potkraj ožujka Aleksandar Vučić opozvao s veleposlaničke dužnosti bez službenoga obrazloženja, oglasila se nekom vrstom otvorenoga pisma, u suštini namijenjena srbijanskom predsjedniku.
Thompson u Dnevniku?!
Zanimljiv je, međutim, post scriptum toga pisma, punoga, inače, aluzija. „…Žao mi je što je civilno društvo na Balkanu zaklalo vola za kilo mesa. Odo’ učiti o Pjongjangu. Nego, što obućiiiiii večeraaaaas? Bijelo dugme u Areni. Predsjedniče, ostavite me u RH do Thompsonova koncerta, moram to uživo vidjeti“, napisala je odlazeća pozorna analizatorica Markovih pjesama. Ima, dakako, (i) ironije u njezinu pismu, ali prilično je edukativno ovo njezino imperativno: Moram to uživo vidjeti! Jer, kako propustiti događaj kakav se na – uporabimo tu, nažalost, udomaćenu kovanicu – ovim prostorima nije nikad dogodio. A i neće… Ukratko, tko ne bude na Hipodromu (i oko njega), uistinu neće znati što je bilo. Ne samo 5. srpnja, nego svih ovih godina otkako je (navodno) demokracija došla i u hrvatsku avliju.
Ovdje je u nemaloj mjeri riječ o fenomenu neželjenog. Od, naime, dijela malobrojnijih, ali u Hrvatskoj, svih ovih godina dok je sotoniziran hrvatski – usprkos svemu! – najpopularniji glazbenik, glasnijih. Nije, naime, Tomašević prvi gradonačelnik koji je opstruirao, ili makar pokušao opstruirati, Thompsona. Još za, primjerice, Milana Bandića isključili su mu (slučajno…) struju na Jelačić placu dok je pjevao na dočeku Vatrenih, na Hrvatskoj televiziji bio je osoba non grata godinama, glazbenici nedokazana kvaliteta protivili su se nominaciji njegove pjesme za Porin, iako je primjerice Ako ne znaš šta je bilo nepuni mjesec nakon premijere premašila 10 milijuna pregleda na YouTubeu, a posljednja Nepročitano pismo u manje od dva dana od objave prikupila je milijun pregleda.
Mogu misliti kako su se osjećali svi ti cenzori – a u istim osobama istovremeno i borci za sve vrste sloboda – dok su stizale vijesti o prodaji karata za 5. srpnja. Slijedom čega treba (pošteno) priznati kako se „katedrala hrvatskog duha“ – koja se u nekim svojim fazama znala pretvarati i u „katedralu zloduha“, posula pepelom, pa se Thompson prošloga tjedna dva-tri dana probio čak i u središnji Dnevnik. Ne možeš, ipak, protiv stotina tisuća…pa i teve pretplatnika.
Thompson u Dnevniku! Tko to može platiti?!