Na današnji dan 1995. godine na isturenom položaju od Nuštra prema Marincima život je izgubio 22-godišnji Josip Hancko…
Ovaj mladić bio je pripadnik 109. vinkovačke brigade i sanjao je da jednog dana postane profesionalni vojnik. Njegova obitelj i on 1991. bili su prognani iz Marinaca te su sanjali o povratku u Josipovo rodno selo. Nažalost njihove je snove prekinuo snajperski hitac koji je ugasio Josipov mladi život.
Pogođen je snajperskim hicem s neprijateljskih položaja. Mladić iz sela Marinci, na slavonskom istoku, koji je sanjao o karijeri profesionalnog vojnika HV-a, pao je tog kobnog dana kao jedna od posljednjih žrtava Domovinskog rata na bojišnici. Bilo je oko 10 sati ujutro toga dana, prije punih 20 godina, kada je vijest o pogibiji, praktički u smiraj rata, zatekla Hanckove suborce.
“Bio je na straži, na položaju od Nuštra prema Marincima, oko 400 metara od okupiranih Marinaca. Bio sam tamo ranije ujutro, Josip je pokraj zemunice čistio mitraljez. Šalili smo se, pričali. Ubrzo je stigla strašna vijest, Josip je ubijen” prisjetio se njegov suborac, Marinčanin Ivo Kelić u razgovoru za Glas Slavonije prije par godina. I njegov brat Željko bio je hrvatski branitelj, a Josipova pogibija njegovoj je majci Ilonki promijenila život.
Poginuo je na mestu gdje su od listopada 1991. ostali uništeni tenkovi nakon neuspjelog proboja hrvatskih snaga prema opkoljenom Vukovaru. Danas na tome mjestu stoji spomenik što ga je podigla neutješna Josipova obitelj. Protek dva desetljeća nije im olakšao život. U svoje selo, Marince, nikada se nisu vratili.
– Nismo to mogli. Moj Josip poginuo je pred svoj rođendan, slavio bi ga 9. studenoga – priča majka Ilonka (65), dok joj se suze slijevaju niz obraze. Dan pogibije svog mlađeg sina zaboraviti ne može. Bili su tada u progonstvu, u Đurđancima, nedaleko od Đakova.
– Nedjelja je bila, ručak sam spravljala. S Josipom sam se čula u subotu i rekao je da neće doći za vikend nego sljedećeg tjedna. A onda su kod nas došla dva vojnika… – priča majka, sjećajući se kako je mislila da su došli po plaću koju im je Josip trebao donijeti.
– A oni su rekli neka sjednem, da mi imaju nešto drugo kazati. I rekli su da je poginuo – priča Ilonka Hancko. Kaže kako ni u snu nije mogla misliti da bi se tako nešto moglo dogoditi na kraju strahotnog rata, već je sa sinovima i suprugom Stjepanom, koji je preminuo 2009. godine, planirala kako se vratiti iz progonstva, u svoj dom.
“Bio je veseo mladić. Govorila sam mu: “Pazi se, sine”, a on je nekoliko dana prije govorio da će mi kupiti perilicu rublja da se ne mučim s njegovim odorama. Šalio se s bratom, uvijek su se slagali.” prisjetila se na dvadesetu obljetnicu Josipove pogibije njegova majka u razgovoru s novinarkom Sanjom Butigan.
Autor teksta – Borna Marinić
Izvor – Sanja Butigan: “Josip Hancko poginuo je u sam smiraj rata od snajperskog hitca” (www.glas-slavonije.hr/