Tribina “Ćirilica, naše pismo” u prostorijama Srpskog privrednog društva Privrednik u Zagrebu u utorak je prošla uz povišene tonove, pri čemu je prednjačio saborski zastupnik Domovinskog pokreta Ante Prkačin. Ostali govornici bili su SDP-ov eurozastupnik Predrag Fred Matić i pjesnik Siniša Vuković.
Rekao je da ćirilica isključivo političko pitanje, dodavši da su Srbi i Hrvati dva vrlo slična naroda koja se nemaju razloga tući.
Hrvatska ima politički nepismeno vodstvo i rado ni mijenjao premijera Andreja Plenkovića za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kojemu se, kako je rekao, “divi zbog načina kako vodi Srbiju”.
“Vukovarski Srbi bahati su i bezobrazni zbog blizine Srbije i moraju shvatiti da su izgubili rat”, poručio je.
Tema je očekivano bila i Jasenovac. Rekao je kako je broj ekshumiranih žrtava Jasenovca mnogo manji nego od službenih brojki: “Leševi su plutali Savom tek nakon što je pobijedio Josip Broz“.
Tita je opisao kao jednog od najvećih zločinaca u povijesti, a govorio je i o žrtvama ustanka u Srbu.
Moderator Saša Kosanović u jednom mu je trenutku rekao da bi se “u uređenim državama nakon izrečenih revizionističkih iskaza s tribina izlazilo u lisicama”.
“Mnogi Vukovarci nisu izašli iz rata ni nakon 30 godina, između ostalog zbog neriješenih pitanja nestalih i procesuiranja ratnih zločinaca. Kako nema imena krivaca, ćirilica je na meti ni kriva ni dužna, iako nema veze s ratnim događajima u Vukovaru”, ocijenio je eurozastupnik SDP-a Predrag Matić Fred.
“Hrvati imaju moć, a Srbi inat. Hrvatima ćirilica ne smeta, a Srbima ne treba jer je prije rata vrlo malo korištena”, ocijenio je Matić i nadodao da se sadašnja vlast više posvetila iskapanju poginulih iz Drugog svjetskog rata – ustaša i domobrana – nego nestalima iz Domovinskog rata.
Siniša Vuković, pjesnik i prevoditelj s Brača pokušao je govoriti o povijesti ćirilice na području Hrvatske.
“To pismo je kulturna činjenica a ne moneta za potkusurivanje. Prvi dokument pisan ćirilicom je Povaljska listina iz 1184. s Brača”, rekao je Vuković uz tezu da su čakavski, kajkavski i štokavski zapravo tri jezika u Hrvatskoj, pri čemu je čakavski najautentičniji jer je kajkavski povezan sa slovenskim jezikom.
“Znamo što su nam radili Nijemci i Talijani koji sada nama dragi turisti. Nadam se da će doći vrijeme kad se nećemo svađati oko budalaština”, rekao je Vuković.
Inače, spomenimo da “ćirilica” kakva se koristila na hrvatskim otocima, “Bosančica”, nema apsolutno nikakve veze sa srpskom ćirilicom, radi se o redakciji glagoljice, i ne koristi se u spomena vrijednoj mjeri od 15. stoljeća. A i do tada se koristila samo na geografski vrlo ograničenom području.
Voditelj je najavio da će se “tribine ovakvog tipa održavati i dalje da se vidi sa čime su suočeni Srbi u Hrvatskoj”. O tome s čim su suočeni Hrvati u Hrvatskoj bi trebalo organizirati tribinu s nekim drugim voditeljem. Naime, ćirilica i te kako ima političke implikacije – preko nje se i danas pokušava “posrbiti” Hrvate, odnosno dokazati da su “isti narod”