Na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata glumac Rade Šerbedžija odselio je u Beograd, gdje je odmah snimio i film s naslovom „Dezerter“. Nakon toga otišao je „u svijet“, dok su se njegove kolege ostale boriti se protiv srbijanskog agresora, kao primjerice veliki Sven Lasta.
Kritičar Ivan Starčević je pisao da je ovaj film snimljen u srušenom Vukovaru, usred rata, te da na taj način veliča JNA i napad na Hrvatsku, a „lepi Rade“ je na to odgovorio da to nije istina, da je film snimljen u – Beogradu! Kakva razlika? Pa, u to vrijeme Beograd je bio glavni grad četnika, a Vukovar u njihovim, krvavim, rukama!
Međutim, otkako se kao „dezerter“, nakon Domovinskog rata, vratio u Hrvatsku, gdje su ga pojedinci dočekali kao „junaka“ sve mu se opet otvorilo. Dobio je, za svoj privatni teatar, i jedan od najljepših Jadranskih otoka Brijune, ali i niz drugih pogodnosti.
Što bi sve dobio da je ostao u Hrvatskoj i stao na stranu žrtve?
Međutim, bez obzira na njegove „velike“ uspjehe Hrvati ga ne nagrađuju, jer prema svemu sudeći dovoljno ne prepoznaju sve te njegove silne „zasluge“ za hrvatsku kulturu, što se ne može reći za strance. Sada su ga (subota, 20. siječnja) nagradili i Talijani. Dobio je specijalnu nagradu Eastern Star 2018.“ Filmskog festivala u Trstu, priopćeno je iz Teatra Ulysses.
S obzirom da smo već „naviknuti“ na Šerbedžijine „velike svjetske uspjehe“ to nas ni malo ne začuđuje, ali nas je na određeni način šokiralo obrazloženje žirija koji je objasnio da se Šerbedžija ne nagrađuje samo zbog „njegova umjetničkog angažmana, nego i zbog njegova zalaganja za civilno društvo te hrabrog i beskompromisnog suprotstavljanja ratu“!
Bože, pomozi!
Šerbedžija se suprotstavio agresiji na Republiku Hrvatsku na način da je pobjegao čim je pukla „prva puška“. Je li to taj talijanski način „hrabrog i beskompromisnog suprotstavljanja ratu?