Nakon dvije godine priprema, snimanja i montaže na HRT-u je četvrtkom započelo emitiranje dokumentarnog serijala “Diplomatska oluja”, nastalog po istoimenoj knjizi Mate Granića, u produkciji zagrebačkog Menorah Filma u vlasništvu Igora i Frana Jurja Prižmića. U serijalu se pojavljuju protagonisti doba kada je nastajala Hrvatska, izuzev opozicijskih političara iz tog doba. Autor Fran Juraj Prižmić kaže da je to stoga što su za diplomatskim stolovima bili mahom političari s desne strane političkog spektra, članovi HDZ-a.
Dokumentarni serijal Diplomatska oluja tematizira stvaranje moderne i demokratske Republike Hrvatske kroz prizmu svih diplomatskih aktivnosti koje su dovele do hrvatske neovisnosti i njezinog međunarodnog priznanja 1992. godine.
Zatim i potpisivanja Washingtonskog sporazuma kojim je 1994. godine dogovoreno primirje između Hrvatske i BiH, a što je uvelike determiniralo daljnji tijek Domovinskog rata te omogućilo diplomatske ofenzive na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom i tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem koje su bile temelj međunarodnog shvaćanja da se u Hrvatskoj vodi obrambeni rat koji je kulminirao Vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja te naposljetku Erdutsko-Daytonsko-Pariškim mirovnim sporazumima čime je rat konačno priveden kraju, a Republika Hrvatska započela proces eurointegracija koji je svoj vrhunac imao prijemom u redovno članstvo NATO saveza i Europske Unije kao finalnom potvrdom hrvatskog pripadanja europskoj obitelji najrazvijenijih demokracija svijeta.
Svaka epizoda kombinacija je izjava protagonista koji su bili direktni sudionici gore navedenih događaja, a koji su prikazani u kontrapunktu sa arhivskim snimkama Hrvatske Radiotelevizije i ostalih medijskih kuća iz tog vremena.
Cilj serijala bio je dati presjek razvoja hrvatske diplomacije kao jednog od ključnih čimbenika koji je u značajnoj mjeri pomogao u stvaranju neovisne i demokratske Republike Hrvatske koja je danas, trideset godina nakon proglašenja neovisnosti i razdruživanja sa SFRJ, punopravna članica NATO saveza i jedna od članica Europske Unije koja je pretprošle godine prvi put presjedala Vijećem EU i na taj način zaokružila stoljetni san naših predaka o postajanju dijelom Europe čiji smo dio oduvijek bili i kojoj smo po mentalitetu odavno pripadali.
Prva epizoda Put u neovisnost tematizira početak Domovinskog rata i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku te okolnosti koje su dovele do pada Sovjetskog Saveza i raspada SFR Jugoslavije. Sugovornici nas vraćaju na teške trenutke početka devedesetih godina prošlog stoljeća kad je Hrvatska pod vodstvom dr. Franje Tuđmana proglasila neovisnost i nedugo potom doživjela početak oružane agresije od strane krnje Jugoslavije te njezine i dalje snažne narodne armije koja nije prezala pred upotrebom sile na nedužne hrvatske gradove i civile.
U dokumentarcu se spominje i iznenađujuće, iako zakašnjelo, priznanje Petera Galbraitha, da je najveća greška SAD-a bila što su spriječile ulazak HV-a u Banja Luku. “Najveća greška međunarodne zajednice počinjena tijekom rata u Bosni i Hercegovini bila je ta što nije dopustila potpuni vojni poraz bosanskih Srba koji je 1995. bio sasvim izgledan, izjavio je nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith.
Galbraith je u jednom intervjuu za Dnevni Avaz ustvrdio kako bi stanje u BiH bilo puno bolje da su snage kojima su zapovijedali Radovan Karadžić i Ratko Mladić u cijelosti poražene odnosno da se hrvatskim snagama dopustilo osloboditi Banju Luku.
“U jednu ruku mislili smo da bi, ako Banja Luka padne, to bio značajan poraz za fašiste i masovne ubojice. Imali bismo drugačiji mir u kojemu oni ne bi sudjelovali. Nešto poput Njemačke u kojoj nacistima nije dopušteno biti dijelom mirovnog procesa”, opisao je Galbraith razloge zbog kojih se u administraciji Billa Clintona 1995. razmišljalo kako bi Hrvatska vojska trebala ući u Banju Luku.
Galbraith je pojasnio kako su na kraju ipak prevagnuli strahovi od mogućeg ponavljanja zločina počinjenih tijekom operacije “Oluja” ali i od kaosa kojega bi prouzročio masovni bijeg stotina tisuća srpskih izbjeglica prema Srbiji.
Galbraith tvrdi kako je konačnu odluku da se prekine napredovanje prema Banjoj Luci donio tadašnji Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake uz potporu državnog tajnika Warrena Cristophera koji je želio da se rat završi što prije.
Rezultat svega bio je kraj sukoba i daytonski ustav za kojega Galbraith sada kaže da je “grozan” te kako je na njegovim temeljima nemoguće izgraditi modernu europsku državu.
Galbraith ističe kako 1995. godine nije bilo nimalo lako uvjeriti tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića da odustanu od vojnog oslobađanja Banje Luke ili Prijedora, posebice što bi u tom slučaju bilo izgledno znatno jačanje Hrvatske.
Galbraith također tvrdi kako je Tuđman bio opsjednut ulogom predziđa kršćanstva koju je namijenio Hrvatskoj držeči da ona treba biti štit zapada prema muslimanima u BiH.
“Tuđman me pokušavao uvjeriti kako je Hrvatska istočna granica Zapada, da je islam u Bosni ‘vrh islamskog koplja’ zabodenog u Europu i da se bosanska vlada i bosanski muslimani mogu očuvati kao civilizirani uz pomoć križa. To je, prema njegovim riječima, bio križ kojega je Hrvatska trebala nositi”, kazao je Galbraith.