Ministrica koja vodi iznimno važan resor obrazovanje, a da nema nikakav izborni legitimitet, ovih je dana kazala kako će njeno Ministarstvo zatražiti očitovanje od jedne osnovne škole zato jer u njoj – svakog ponedjeljka na početku prvog sata slušaju hrvatsku himnu?! Dakle, u Republici Hrvatskoj ministrici obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske problem je to što u jednoj hrvatskoj školi na početku nastave puštaju hrvatsku himnu?! Istodobno to što mnoge europske države (npr. Francuska) i SAD imaju sličnu praksu ministricu ne zanima, kao ni to što pojedini učenici ne žele ustati prigodom intoniranja himne?!…
Međutim, ministrica želi ostaviti kakav takav trag pa je uvela nešto što se pretenciozno zove – škola za život. Što se uvodi tom reformom zapravo malo tko zna suvislo objasniti, ponajprije zato što riječ o nekakvim kozmetičkim zahvatima. Među njima i pompoznim najavama uvođenjima tableta u nastavu ali ne za sve đake. Pritom se nisu koristila iskustva onih koji su tu fazu davno prošli. Tako se mnoge europske zemlje koje su prije puno godina uvele tablete sada vraćaju na pisanje jer škola s tabletima nije dala ni približno očekivane rezultate. Jednostavno je. Djeci se samo pisanjem razvija fina motorika, a isključivo korištenja tableta ne potiče ih na razmišljanje i rješavanje problema. No, ministrica Divjak sada je otkrila toplu vodu, a djeca, htjela to ili ne, moraju biti njeni pokusni kunići. Zapravo ta samozvana škola za život je mazanje očiju svima nama, ali isto tako mačak u vreći i pravo je pitanje koliko je novca do sada izdvojeno za to da bi ministrica – bez ikakvog izbornog legitimiteta koju je postavila stranka na razini statističke pogreške i to samo zato da bi Plenković mogao ostati premijer – mogla kazati da je nešto radila. Možda i zaradila?!
No, za razliku od te njene skupe škole za život, realnost života u hrvatskom obrazovanju svi znamo. Realnost hrvatskog obrazovanja je ta djeca s poteškoćama zbog inertnosti Ministarstva kojem je Divjak na čelu ne mogu dobiti asistenta pa prvi dan dočekuju plačući pred školom. Mnoga djeca su ostala bez asistenata jer za njih nema novaca, a mnoga koja su ga srećom dobila moraju ga dijeliti s nekoliko djece s poteškoćama što ne zadovoljava njihove potrebe. Realnost hrvatskog obrazovanja su potplaćeni učitelji i nastavnici. Realnost hrvatskog obrazovanja su pretrpani nastavni programi. Realnost hrvatskog obrazovanja je i ministrica koju primarno zanima vlastita promocija.
Srećom, ta će škola za život potrajati točno onoliko koliko i mandat loše ministrice Divjak koja će ipak više biti zapamćena po tome bi preispitivala puštanje hrvatske himne. Zanimljivo, njen šef u Vladi, Plenković hrabro poručuje da što se njega tiče svaki radni tjedan u školama može započeti s intoniranjem hrvatske himne. I na tome hrabri Plenković ostaje. Pa neće se valjda dublje zamjeriti Divjak i uglednom i moćnom koalicijskom parteru HNS-u?! Kao što se nije dublje htio zamjeriti moćnom koalicijskom partneru iz SDSS-a Miloradu Pupovcu koji je Hrvatsku usporedio s NDH. Sve je ostalo na nekakvim anemičnim i mlakim osudama. A Pupovac, koji se nema namjeru ispričati, i dalje hara Hrvatskom i iživljava se nad svima nama. Zahvaljujući našem novcu i hrabrom Plenkoviću. Koji vlastitu promociju voli skoro kao ministrica Divjak.
Doduše, brine Plenković i o standardu građana. Zato je prije nekoliko mjeseci slabodobitno najavio ukidanje čak 54 agencije i društva te ponovio mantru kako će to „biti ozbiljna i kvalitetna reforma koja će dovesti do racionalizacije državne uprave i tijela s javnim ovlastima na korist hrvatskih građana i imati i određene financijske uštede“. O kakvim je uštedama riječ najbolje se vidi o rezultatima te reforme po kojoj su nekadašnjim ravnateljima tih ukinutih agencija zbog uštede snizili rang, a onda im povisili plaće za gotovo 600 kuna. Lijepa ušteda nema što. Slično je i s pripajanjem ureda državne uprave županijama pri čemu i tamošnjim zaposlenicima raste plaća. Dok u Hrvatskoj buja dobro plaćena administracija po ministarstvima i drugim javnim ustanovama, za medicinske sestre i liječnike – nema novaca. Čudimo se iseljavanju, nedostatku kvalitetnih kadrova u svim zanimanjima, a Plenković nas uvjerava da je to sve normalno. To što je ove godine čak 24 razreda prvih razreda manje nego lani, a čak 200 razreda manje nego prije pet godina, to što čak 137 hrvatskih škola nije upisalo ni jednog prvašića, a 12 škola prestaje s radom ne muči previše ministricu Divjak. Njena i Plenkovićeva škola za život dovest će nas do toga da će u Hrvatskoj na kraju ostati njih dvoje i ogromna administracija. I Pupovac. Uostalom, gdje bi etnobiznismen djelovao ako ne u Hrvatskoj?!
Autor / Silvana Oruč Ivoš -12. rujna 2019.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**