Na nedavno održanoj sjednici predsjedništva HDZ-a smijenjeni su politički politički tajnik 
Davor Ivo Stier i međunarodni tajnik Miro Kovač koje se smatra pripadnicima alternativne frakcije koja u toj stranci želi preuzeti vlast. Čini se da je aktualni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković osigurao mir u stranci i da barem do jeseni ne možemo očekivati veće potrese.
Ipak, postavlja se pitanje kakvu politiku danas HDZ uopće vodi i koji je u perspektivi uopće koalicijski potencijal te stranke, ako znamo da niti Most niti Neovisni za Hrvatsku zasigurno ne bi koalirali sa sadašnjim vodstvom.
JahanjeDok je dovoljan broj etnotrgovaca i manjinaca, ima gazda HDZ-a koalicijskih partnera koliko voliš. Taman dovoljno za većinu, a više mu i ne treba. Pa nije ovo mandat za ispunjavanje predizbornih obećanja, radikalnih promjena i vraćanja nacionalnog ponosa. To je mandat za nastavak ubijanja u pojam hrvatskog naroda. Sve isto od Sanadera do Plenkovića. Glavno je da vođa i dalje jaše, krupniji komadi mrvica padaju sa stola. Stoga vjernih poslušnika uvijek dosta, dok je časti i poštenja sve manje.Ova pitanja za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Damir Borovčak, Josip Jović, Mile Prpa, Stipe Kutleša i Ivan Jaklin.
Damir Borovčak: Plenkoviću palac dolje!
Poslije 18. sabora, na sjednici predsjedništva HDZ-a, smijenjeni su politički tajnik Davor Ivo Stier i međunarodni 
tajnik Miro Kovač. Jedno je kad gazda “priča priču” o demokraciji i pravu govora, a drugo je blic upozorenje ostalima kako se uklanjaju politički kontramišljenici. Po(r)uka je jasna – gazdi nisu potrebni oni koji ne podržavaju njegova farbanja o Istanbulskoj konvenciji i referendumu o promjeni izbornog zakona. I zato su morali pasti kritičari i oponenti unutar predsjedništva HDZ-a. Drago Krpina nije smijenjen jer je običan član stranke, ostaje pitanje kako se uopće provukao do govornice? No, Goran Marić brzo rješava situaciju pa izjvljuje kako “HDZ nije svratište za prolaznike i pustolove”. Jesu li možda Miro Kovač i Ivo Steier pustolovi? Tko su onda pametni i pošteni političari, domoljubi, istinoljupci, čuvari naroda, nacije i države? Od 2000. godine takvih u vrhu HDZ-a gotovo i nije bilo. Naime, Karamarka su rušili izvana i iznutra – na vrijeme, prije provedbe lustracije koju je najavio. Zato je on politički (barem za sada) likvidiran.
U takvim prigodama ostali hadezeovci na pozicijama ostaju suspregnuti, čuvaju stražnjice, otkaz Stieru i Kovaču bila je i postala jasna opomena. Ako želiš zadržati svoju karijeru, ministarstvo, političku poziciju, dižeš ruku kako ti gazda kaže. Dok nemaš savjesti ni hrabrosti za časnu ostavku, najbolje šuti, inače si smjenjen, po kratkom postupku, otpušten, odlaziš kao ministar na burzu rada. Odnosi u HDZ-u ostaju isti za vrijeme Sanadera, Kosorice ili Plenkovića. Premalo časti i poštenja, ako to ponekad i gdjegod zaiskri, događa se što se dogodilo nedavno na predsjedništvu HDZ-a. Gazda rješava po kratkom postupku one u koje nema povjerenja. Ne može se raditi bez povjerenja, izjavio 
je sam predsjednik stranke, poslije sjednice predsjedništva. Ni u lošem smjeru, a kamo li u dobrom, zar ne? Uostalom, zar tako nije najavljeno poslije izbora, primjerice sa Zlatkom Hasanbegovićem, Brunom Esih, a i onda s Mirom Kovačem koji već tada nije bio dovoljno dobar za šefa Ministarstva vanjskih poslova.
Potpitanje s kime HDZ u slučaju novih izbora uopće može koalirati? Ima li HDZ danas bilo kakav koalicijski potencijal? Oba su pitanja deplasirana: dok je dovoljan broj etnotrgovaca i manjinaca, ima gazda HDZ-a koalicijskih partnera koliko voliš. Taman dovoljno za većinu, a više mu i ne treba. Pa nije ovo mandat za ispunjavanje predizbornih obećanja, radikalnih promjena i vraćanja nacionalnog ponosa. To je mandat za nastavak ubijanja u pojam hrvatskog naroda. Sve isto od Sanadera do Plenkovića. Glavno je da vođa i dalje jaše, krupniji komadi mrvica padaju sa stola. Stoga vjernih poslušnika uvijek dosta, dok je časti i poštenja sve manje.
E, upravo stoga, referendum za izmjenu izbornog zakona nasušno je potreban hrvatskom ispaćenom narodu, žednom istine, pravde i napretka. Stoga Stieru i Kovaču palac gore, a Plenkoviću palac dolje!
Josip Jović: Članstvo je bliže Kovaču i Stieru nego Plenkoviću
Nakon kritičkih opaski Davora Ive Stiera, Mira Kovača, Ive Maletić i Drage Krpine na Saboru HDZ-a, a na račun vlastite stranke i njezina vodstva, čuli su se iz same stranke utješni komentari: pa mi smo demokratska, otvorena i tolerantna stranka, kritika je uvijek dobro došla, itd. No čim su se strasti smirile i izmjerena duljina i žestina 
ZabludaVelika je zabluda, također, misliti kako je HDZ nakon svega jedinstven i homogen. Možda ta (lažna) homogenost vrijedi samo za stranačka tijela i to prema Jandrokovićevoj maksimi „čuvajmo jedni drugima leđa“, ali zacijelo ne i za članstvo koje je bliže Kovaču i Stieru nego Plenkoviću. Raskid s ovom dvojicom supstancijalno je kidanje rijetke preostale veze s autentičnim duhom stranke u korist golih interesa i bezličnih birokrata, kojima je važno izdržati do slijedećih izbora, a poslije što Bog da. Bog će možda dati i „veliku koaliciju“ koju evo gromoglasno zagovara Ivo Sanader. Samo bojim se kako je ta ideja promašena, kao što je promašen i sam Sanader.aplauza koje su kritičari pobrali uslijedila je egzekucija. Kovač i Stier su smijenjeni sa svojih tajničkih položaja, što je ozbiljna opomena dokle mogu ići i koji im startovi u budućnosti neće biti dopušteni.
Branko Bačić, voditelj parlamentarnog Kluba HDZ-a veli kako će svatko tko ne podrži Vladu biti sankcioniran iliti isključen iz stranke. Naime, Stiera i Kovača nije zgodno već sada isključiti, iako su za to stvoreni svi potrebni preduvjeti, jer bi oni mogli uskratiti svoj glas i ozbiljno zaljuljati Vladu. Tako je stvorena svojevrsna pat pozicija, neka vrsta igre mačke i miša.
Između vodstva i dvojice disidenata nestalo je, kako kaže Andrej Plenković, povjerenja, za što ne može biti odgovorna samo jedna strana, ako se pod povjerenjem ne misli na slijepu poslušnost. I to nepovjerenje nije iskazano tek na spomenutom Saboru, ono traje dulje vrijeme, a počelo je raskidom koalicije s Mostom i uspostavom saveza s HNS-om i SDSS-om, pa se nastavilo forsiranjem Istanbulske konvencije i sve do klijentelizma bezočno demonstriranog oko Agrokora te do odnosa prema referendumu. Radi se o načelima pa je posve cinično i pogrješno disidentske motive dvojice inače dobro pozicioniranih hadezeovaca svoditi na karijerizam.
Velika je zabluda, također, misliti kako je HDZ nakon svega jedinstven i homogen. Možda ta (lažna) homogenost 
vrijedi samo za stranačka tijela i to prema Jandrokovićevoj maksimi „čuvajmo jedni drugima leđa“, ali zacijelo ne i za članstvo koje je bliže Kovaču i Stieru nego Plenkoviću. Raskid s ovom dvojicom supstancijalno je kidanje rijetke preostale veze s autentičnim duhom stranke u korist golih interesa i bezličnih birokrata, kojima je važno izdržati do slijedećih izbora, a poslije što Bog da. Bog će možda dati i „veliku koaliciju“ koju evo gromoglasno zagovara Ivo Sanader. Samo bojim se kako je ta ideja promašena, kao što je promašen i sam Sanader.
Ta „velika koalicija“ pomalo se stvara na jednodušnom otporu prema referendumskim inicijativama koje „ugrožavaju institucije“, a institucije to smo mi. I jedna i druga velika sranka prazne su od morala i ideala pa ih i to međusobno povezuje. Problem je samo što bi velika koalicija mogla uskoro biti mala koalcija.
Što se tiče bivšeg političkog i bivšeg međunarodnog tajnika, iako obećavaju lojalnost stranci, oni su intimno u velikoj dilemi. Nešto organizirati i pokrenuti prije izbora ili čekati u stranci parlamentarne izbore, a tada će već, kako god oni završili, baba proći s kolačima. Ne treba se uzdati ni u unutarstranačke izbore, jer će protukandidati biti na vrijeme odstranjeni, rezultati lažirani, ili tih izbora uopće neće ni biti.
Mile Prpa: Prijeti nam veliki politički košmar
U Hrvatskoj, političari nemaju političkog morala. Oni su kao rijeka koja je mutna u izvoru i svojim tokom više nikada 
se ne može razbistriti. Politički model upravljanja Hrvatskom je potpuno potrošen, da ne kažem da je i u cijelosti potpuno promašen projekt. Tako država više ne može funkcionirati ni opstati.
U Hrvatskoj politici sve se olako shvaća. Politika nema nikakvog autoriteta u narodu. Pogledajte samo kako izgleda tzv. hrvatski sabor – to je sprdnja, a ne tisućljetni visoki časni dom. Ta institucija je pravo nacionalno ruglo, gdje predsjednik Sabora kao politički najviša rangirana osoba, koja bi trebala upravljati državom, a njemu se tresu gaće od straha pred premijerom koji mu je politički podčinjen.
U cijelom tzv. Hrvatskom saboru nema svestranog intelektualca, ima ih manje nego prstiju na jednoj ruci. Tamo su sami udbaši, uhljebaši, ljudi bez morala i strahopoštovanja prema narodu i prema toj najvišoj državnoj instituciji s tisućugodišnjom tradicijom.
Treba početi razmišljati o (po redu) Drugoj Republici Hrvatskoj.
Ova sadašnja ili Prva je istrošena kao staro odijelo, ništa se ne može postići zakrpavanjem i sl. treba kreirati novu.
Treba stvoriti Drugu Republiku Hrvatsku koju bi cijeli nacionalni korpus u domovini i svijetu doživljavao kao svoju i državu i domovinu , kao očevinu i djedovinu koja bi bila ispred svakog osobnog interesa kao cijelog naroda, tako i 
svih pojedinaca.. Treba u političkom smislu pokrenuti narod i u domovini i Hrvate u BiH, kao i Hrvate u cijelom svijetu.
Treba u središtu Zagreba sazvati Svehrvatski nacionalni kongres, od par tisuća najuglednijih ljudi u domovini i dijaspori, svjetski ugledne intelektualce da na tom Svehrvatskom svjetskom kongresu utvrde nove ustavne principe na kojim će vrlo stabilno stajati država – Druga Republika Hrvatska..
Kongres koji bi svojim idejama i čvrstim političkim stavovima pomeo sav politički uhljebaški ološ, ne samo u Saboru i Vladi, već u svim državnim institucijama. Generalno čišćenje, svuda brisanje iz registra onih političkih stranaka koje su omele i godinama ometale razvoj hrvatske i širom otvaranja vrata novoj generaciji političara visoke inteligencije i čvrstog kršćanskog morala. Ljude koji će biti istinoljubivi, domoljubi i altruisti i koji će sve davati od sebe za dobrobit države i naroda. Ljude koji će stvoriti jedinstvo cjelokupnog nacionalnog korpusa. Hrvatskoj, prije njene potpune propasti, pruža se samo još jedna šansa, koju sam opisao u ovome članku. Ako tu šansu ne iskoristi, onda joj se loše piše.
Taj, Svehrvatski nacionalni kongres, bi utvrdio nove ustavne principe koji bi garantirali da se potpuno pravno i funkcionalno stvori pravna država.
Otvorio bi se novi i snažni polet u narodu, a hrvatski mazohisti koji se vesele neuspjehu Hrvatske, bili bi manji od 
makovog zrna, jer je nikada nisu ni voljeli kao majka nevoljeno dijete.
Ta, po redu Druga Republika Hrvatska, trebala bi u samom začetku i PreviranjaŠto se tiče previranja u HDZ-u ona su izazvana, krivim potezima njihovog čelnika. Čovjeka koji ne prizna ničije mišljenje, osim svog. Po onoj narodnoj izreci – Ne zna, a učiti se ne da. Bavljenje samim sobom, nije nikako dobro, jer sve što je nesložno to propada. Ako su strnaku preuzeli interesi određenih grupacija, tada je bolje da takve stranke više ne bude. A onog koji je to prouzročio treba udaljiti dalje od svake politike.na unutrašnjem i na vanjskom planu ukloniti sve prepreke koje su kočnice razvoju Hrvatske države. Trebaju je voditi ljudi kojima će svaka kuna u Državnom proračunu biti dragocijena. A sam državni proračun na svim razinama treba biti najveća svetinja, i branit će se svim raspoloživim sredstvima. Jer tako se i cijela domovina brani. Mogućnost da se krade iz državnog proračuna treba biti nezamisliva i treba biti brzo i drastično kažnjena .
Konačno, što se tiče previranja u HDZ-u ona su izazvana, krivim potezima njihovog čelnika. Čovjeka koji ne prizna ničije mišljenje, osim svog. Po onoj narodnoj izreci – Ne zna, a učiti se ne da. Bavljenje samim sobom, nije nikako dobro, jer sve što je nesložno to propada. Ako su strnaku preuzeli interesi određenih grupacija, tada je bolje da takve stranke više ne bude. A onog koji je to prouzročio treba udaljiti dalje od svake politike.
Hrvatska je na velikoj raskrsnici, kao 1918. 1941. 1945. i u svim tim garniturama nije imala dobre političare, što je izazvalo katastrofalne političke posljedice za narod. Čini se da će i ove 2018. g. biti uspostavljena velika koalicija s komunistima. Može se ta koalicija zvati kako god žele, ali u suštini to će uvijek biti srpsko-hrvatska koalicija. Tad će Pupovac zaigrati na kartu Svetozara Pribićevića, istina ne tako naglo, nego preko određenih deklaracija, saveza, udruženja – mic po mic do ponovnog ujedinjenja vascelih naroda na Zapadnom Balkanu. Pored našeg naroda koji nizašto nije zainteresiran, takva mogućnost je vrlo izgledna. Hrvatski narod nije lako pokrenuti – u tome leži ključ svake tragedije.
Ako dođe do te koalicije, prvo što će napraviti je dvotrećinskim izglasavanjem izmjenu Ustava, u pravcu da se Predsjednik RH bira u Saboru, što znači momentalno rušenje Kolinde Grabar Kitarović, jedine svijetle točke u ovom politikom košmaru. Jednako tako će spriječiti i referendume, kao neposrednu demokraciju građana.
Politika kad je istinoljubiva je poput jutarnje rose koja blagodarno miva zelenu travu. A neistinoljubiva politika je poput tijela koje je u cijelosti zaraženo virusom opake bolesti. (Codex moralis croaticum)
Stipe Kutleša: HDZ do 2000. i HDZ nakon 2000. nisu ista stranka
Smjene Ive Stiera i Mire Kovača s tajničkih mjesta u stranci mogu se samo naivcima činiti neočekivanim potezom satrapa HDZ-a. To pokazuje i dokazuje karakter HDZ-a danas. Stranka danas nema nikakve veze ni s demokracijom, ni s demokršćanstvom. kada se članovima stranke „dopušta“ da glasuju po savjesti. A i to je laž jer kad glasuju po savjesti i javno istupaju u skladu sa svojom savješću onda ih se ucjenjuje ili u slučaju „neposluha“ 
kažnjava otpuštanjem s funkcija. HDZ je prije stranka koja se opasno približava totalitarizmu unutar stranačkih redova.
Da ne bude zabune: HDZ do 2000. i HDZ nakon 2000. nisu ista TaociKako netko tko je doveo državu i narod do propasti može izvući i spasiti taj isti narod? Niti može a u ovom slučaju niti hoće. Rascjep u HDZ-u je rezultat neraščišćenih odnosa i neprovedene lustracije. Tako je cijeli narod kojim vlada i loše upravlja tzv. HDZ postao taocem. To nije ni hrvatska ni demokratska niti je zajednica nego sve suprotno od toga.stranka. Današnji HDZ jedva da ima ikakve veze s interesima hrvatskog naroda i države. To je antihrvatska, velikim dijelom udbaška, projugoslavenska stranka. Sve što se zadnjih godinu i pol dana događa na hrvatskoj političkoj sceni to nedvojbeno pokazuje. Ne poštuje se narod (koji ne zna čak ni čitati, a ako zna onda ne razumije), dakle prezire ga se i ponižava. Koji narod je doživio toliko poniženja u samoj Hrvatskoh u Bleuburgu ove godine i sl. i to sve po instrukcijama udbaških struktura koje vladaju u HDZ-u i u državi. Udbin program HDZ-a je srušiti Hrvatsku, raseliti mlade i istjerati ih iz zemlje što se vrlo uspješno provodi. Većini HDZ-a je važnije što misli Beograd, Bruxelles i London nego što hoće hrvatski narod. Manji dio HDZ-a je prohrvatsk,i ali nesposoban igrati značajniju ulogu u stranci, a onda i u državi.
Stvari se ipak ne događaju sasvim slučajno nego su dio dobro razrađenog plana. HDZ laže biračima da će oni spasiti Hrvatsku. Kako netko tko je doveo državu i narod do propasti može izvući i spasiti taj isti narod? Niti može a u ovom slučaju niti hoće. Rascjep u HDZ-u je rezultat neraščišćenih odnosa i neprovedene lustracije. Tako je cijeli 
narod kojim vlada i loše upravlja tzv. HDZ postao taocem. To nije ni hrvatska ni demokratska niti je zajednica nego sve suprotno od toga.
Zato je prirodno da oni koaliraju sa svojim istomišljenicima i istodjelatnicima iz SDP-a. U bivšoj su državi zajedno Hrvatskoj držali omču oko vrata. Tako će nastaviti u danas. HDZ može koalirati i s crnim vragom samo da satrapi ostanu na vlasti. I to je realna mogućnost pod uvjetom da hrvatski birači opet budu naivni kao što su bili i do sada. Umjesto toga bilo bi zdravije i korisnije za svakoga čestitoga državljanina ove zemlje i za državu u cjelini da se udruži kao 1991. i da skine jaram HDZ-ovskog i SDP-ovskog terora. 1991. je to izgledalo nemoguće kao što izgleda i sada, ali je država stvorena ne zato što su vanjski faktori to htjeli (naprotiv nisu htjeli) nego zato što su hrvatski građani bili „tvrdoglavi“ u svojim nastojanjima za samostalnom državom. Ne dogodi li nam se to danas nadajmo se propasti i ropstvu.
Sve ovo što se u Hrvatskoj događa možda i nije tako loše. Mi smo na prekretnici: ili ćemo pasti ili pobijediti. Povijest nas uči da su Hrvati u odlučnim trenutcima za opstanak često pokazivali pobjednički mentalitet. Zato se probudi hrvatski državotvorni narode. „Zora puca bit će dana“.
Ivan Jaklin: Zar samo 2 minute i 47 sekundi?
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999. godine.
Istog trena umro je i HDZ! Onaj naš i Tuđmanov HDZ, kojeg smo zajedno stvarali, domovinska i iseljena Hrvatska, 
jedinstveni u želji da nakon 888 godina stvorimo državu, slobodnu državu Hrvatsku.
Da, umro je naš hrvatski HDZ. No, mnogi to još niti danas ne znaju niti u stranci koja zlorabi slavno ime najveće domoljubne stranke u Hrvata svih vremena, a niti oni izvan tog i takvog HDZ-a. Jer, kako tumačiti da je samo šest (6) tjedana nakon Tuđmanove smrti, HDZ izgubio i parlamentarne i predsjedničke izbore. Oni Tuđmanu najbliži, koji su desetak godina (imali smo takav dojam) bili vjerni Tuđmanu, poput malih, zlobnih patuljaka, koji su se „skrivali u sjeni gorostasa“, čak su nakon izbornog brodoloma u siječnju 2000. godine utemeljili i jednu novu „hrvatskiju strančicu“, šaljući nam poruku da HDZ-a više nema! Naravno, Hrvati im nisu, Bogu hvala, povjerovali.
Hrvate prati usud kmetskog mentaliteta, koji je kroz skoro devet stoljeća tuđinske vlasti postao jedna opće narodna odrednica, tako da smo mi Hrvati s ponosom govorili i stvarali legende o „našim dobrim kraljevima“ od Mađara 
Matijaša Korvina u XV. stoljeću pa do Keisera Franza Josepha Habsburškog, pod čijom smo vladavinom postali gubitnici na kraju I. svjetskog rata. Uvijek smo težili imati vođu, nekog dobrog čovjeka kojem možemo vjerovati, i iza kojeg se ne ćemo skrivati, već ćemo se pod njegovim vodstvom za „našu pravicu boriti“! No, gorostasi se ne rađaju svake godine. U našem narodu u zadnjih 150 godina pojavila su se tek trojica gorostasa, narodnih junaka, kojima su Hrvati vjerovali.
Dr. Ante Starčević, kojeg je narod prozvao „Ocem Domovine“ dao nam je nacionalni uzlet, ponos i dostojanstvo. Kad je umro, na njegovom pokopu u Šestinama kod Zagreba, 1. ožujka 1896. bilo je oko 50.000 ljudi.
Stjepan Radić, svenarodni tribun, pokazao nam je priliku da se kroz parlamentarnu borbu izborimo za slobodnu Hrvatsku. Zato su ga velikosrbi-četnici i ubili u krvavoj Beogradskoj skupštini. Pokopan je u arkadama Mirogoja 12. kolovoza 1928. godine. Na njegovom sprovodu bilo je preko 200.000 ljudi.
Dr. Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne Hrvatske države, ratni pobjednik protiv velikosrpskog imperijalizma. Čovjek koji nam je vratio ponos, dostojanstvo i slobodnoj Hrvatskoj vratio sve elemente državnosti. Da, u vrijeme Franje Tuđmana bili smo KriloOvaj HDZ je lijevo krilo SKH-a. Koaliciju nakon sljedećih izbora može takav HDZ imati samo s SDP-om, koji je samo malo lijevije krilo istog SKH-a, ukoliko ga do tog vremena Bernardić potpuno ne uništi. Ali, nije to važno, komunisti su već ionako potpuno zavladali HDZ-om. Pitanje je samo hoće li ta moguća „lijevo-lijevija koalicija“ imati dosta mandata da ovu zemlju i ovaj narod povede putem potpunog uništenja. Mislim da se to ne će ipak dogoditi. Hrvati nisu nikada bili kukavice. Ne će taj put uništenja Hrvati nikada više prihvatiti. Trebaju samo proći ove biblijske godine „sinajskih lutanja“, kojima naš narod upravo prolazi. A, onda? Onda, Narod odlučuje!država! I narod je to prepoznao. Na njegovu sprovodu od Pantovčaka pa do Mirogoja, Tuđmana je na posljednje počivalište ispratilo blizu 500.000 ljudi.
Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana završilo je najuspješnije doba novije hrvatske povijesti i 
obnova hrvatske državnosti.
Sapienti sat, rekli bi stari Latini.
Ono što je ostalo od HDZ-a nakon smrti Franje Tuđmana, bilo je vrijeme bezuspješnih traženja i nametanja novih „velikih vođa“, koji su članstvu HDZ-a i hrvatskom društvu prikazivani kao „dar s neba“, a redovito su bili u službi nekih (nečijih) drugih interesa. Oko tih „velikih vođa“ stvoren je jedan zatvoreni krug određenih, vječnih promicatelja HDZ-ove „državotvorne politike“, koji vrlo glasno kliču svakom velikom vođi, a sutradan ga sunovraćuju u „pakao zaborava“, te na svoja „svevremenska ramena“ uzdižu „novog vođu“, od Sanadera, Jadranke Kosor, Karamarka pa do trenutnog „velikog vođe“, bez da o tome pitaju dobronamjerno i pošteno članstvo HDZ-a. Pa tko su za njih obični članovi HDZ-a? Taj pošteni i domoljubni puk? To su oni koje ta „svevremenska ekipa HDZ-a“ vozi povremeno na mjesta hrvatskih stradanja, od Vukovara do Knina, počaste ih sendvičima i pivom, slikaju je sa „svojim vjernim članovima“, pa te slikice šalju putem medija u javnost kako bi se stekao dojam homogenosti među članstvom HDZ-a. Osim toga pošteno i domoljubno članstvo HDZ-a se i zaglupljuje uvjeravanjima o ispravnosti vođenja trenutne stranačke i državne politike.
Na vlasti su danas oni koje narod nije izabrao, ali HDZ-ovci šute. Moraju šutjeti. Kontrolira se što se događa tamo dolje „u bazi“, da nema skretanja. Nema vrludanja kada se radi o kršćanskim načelima u „Istambulskoj varijanti“, nama „petljanja“ s Građanskom inicijativom „Narod odlučuje“, nema prigovora što nam desetci tisuća ljudi, cijelih mladih obitelji napušta Hrvatsku („Pa to oni samo odlaze na neko vrijeme na usavršavanje u inozemstvo, pa će se onda vratiti natrag u Hrvatsku!“, čuli smo obrazloženje). Nema prigovora četničkom divljanju u Hrvatskom državnom saboru. Za slučajno izgovorenu riječ „državnom“ u tom istom Hrvatskom državnom saboru, podiže se velika graja, te se osoba koja je to izrekla mora ispričati! Jer, mi zaista više nismo država. Slobodna država Hrvatska.
Posebno je bio zanimljiv nedavni Sabor HDZ-a, na kojem se nije čula niti jedna riječ o gore navedenom. Taj Sabor je 
pokazao jedinstvo svih članova HDZ-a koji su došli na taj lijepo izrežirani skup u kojem je razdragano članstvo čak 57 puta prekinulo završni govor svojeg predsjednika, kojeg je na kraju članstvo nagradilo pljeskom koji je trajao čak dvije minute i 47 sekundi (2:47). Zanimljivo je da je duljinu ovoga pljeska „izmjerio“ jedan od utemeljitelja HDZ-a, što potvrđuje moju predpostavku da je HDZ umro još prije 18 godina.
Budućnost ovakvog današnjeg HDZ-a? Ovaj HDZ je lijevo krilo SKH-a. Koaliciju nakon sljedećih izbora može takav HDZ imati samo s SDP-om, koji je samo malo lijevije krilo istog SKH-a, ukoliko ga do tog vremena Bernardić potpuno ne uništi. Ali, nije to važno, komunisti su već ionako potpuno zavladali HDZ-om.
Pitanje je samo hoće li ta moguća „lijevo-lijevija koalicija“ imati dosta mandata da ovu zemlju i ovaj narod povede putem potpunog uništenja. Mislim da se to ne će ipak dogoditi.
Hrvati nisu nikada bili kukavice. Ne će taj put uništenja Hrvati nikada više prihvatiti. Trebaju samo proći ove biblijske godine „sinajskih lutanja“, kojima naš narod upravo prolazi.
A, onda?
Onda, Narod odlučuje!