U Parizu je 28. kolovoza 2020. umro Ante Glibota (r. 1945., u Slivnom kraj Imotskog), jedan od naznačajnijih i najproduktivnijih živućih hrvatskih intelektualaca, koji je svojim cjelokupnim putem, stvaralačkim činima i životom svjedočio na svojevrstan način, što je bitak hrvatskih državotvornih ideja i domoljubnih stremljenja. On je tim stremljenjima posvetio čitav život i utkao te principe u svoju profesionalnu uzoritost u davanju značajnog doprinosa pri stvaranju Hrvatske države…
Bio je najmlađi u grupi lučonoša i posljednji preživjeli iz grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…grupe kojoj su mediji dali sa pravom ime «Apostoli hrvatske državnosti», koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968-1972 trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama – što su temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! To su, inače, ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevaši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.
Po izlasku iz zatvora Ante Glibota odlazi u inozemstvo u nemogućnosti bilo kakvog posla u Domovini, gdje opet svojim talentom i znanjem, radom, postaje jedan od prominentnih intelektualnih figura. Ekonomist po formaciji, potom povjesničar umjetnosti i arhitekture, svojim radom, aktivnostima i publicističkim djelovanjem, intelektualnim zanosom ulazi u vrhove planetarne intelektualne elite, objavljujući više stotina knjiga i studija na području umjetnosti, arhitekture, literature na svim važnijim svjetskim jezima .Organizirao je više stotina najprestižnijih izložbi i manifestacija, koje su dominirale estetskom originalošću, smjelošću i temeljitošću, na svim kontinentima u najprestižnijim svetskim muzejima, galerijama i kulturolškim institucijama. Postao je uglednim članom najprestižnijih udruga i akademija svijeta, kao znak originalnih vizija i stremljenja u izučavanju povijesti umjetnosti i arhitecture, članom i suradnikom najprestižnijih revija i časopisa po svijetu, predavajući na prestižnim nacionalnim akademijama i sveučilištima na svim kontinentima. Njegove knjige i studije su prevedene na najvažnije svetske jezike.
Paralelno svom radu Ante Glibota, gdje god se nalazio za potrebito, istovremeno je isticao i ukazivao na stanje potlačenog hrvatskog naroda, njegovih temeljnih sloboda i prava. Kad su započimale demokratske promjene uključio se aktivno u promidžbu hrvatskih strateških interesa, dajući akcent u preokretanju medijskih slika i nesklonosti hrvatskim težnjama i aktivno tražio pomoć u intelektualnim krugovima, medijskoj sceni i direktno kod najistaknutijih političara od Amerike, Rusije, Azije i naravno europskih dominantnih političkih čelnika, u potporu o međunarodnom priznanju Hrvatske. Ante Glibota pokrenuo je i brojne akcije peticije i okupljanja, kao primjerice onog u Maastrichtu koja je okupila 26.000 Hrvata iz cijele Europe na dan stvaranje Evropske Unije 7. veljače 1992, tražeći da se zaustavi krvavi rat i agresija na Hrvatsku. Njegove su akcija istovremeno obilježene brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih hrvatskih branitelja, za djecu Hrvatske, kao i brojnim donacijam kulturnog sadržaja, bezbrojnim medijskim akcijama, tribinama, promovirajući po svijetu temeljne hrvatske interese.
Svojim perom i riječju, oštrim sintetičkim zapažanjima, svakim je danom ponovo ukazivao na temeljne probleme hrvatskog društva, imajući uvijek u vidu javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih grupa, pa je i na taj način pokazivao svoj permanentni interes za temeljna nerazrješena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istovremeno ukazivao i na moguća riješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za hrvatsku državnu budućnost. Gospodarska kriza, problemi demografske obnove, spletovi kulturnih nedorečenosti, odnosi spram hrvatskim temeljnim temamama emigracijama i upitnosti raseljavanja, potom potrebe lustracije, su teme na koje nas je Ante Glibota upozoravao na svoj i konsekvetan način više od 30 godina, kao moralnoj temi. On nije dao samo kritički osvrt, već je ukazivao na djelotvorna rješenja, nudio solucije koje su dale nadu.
Svoju borbu, prije svega za Hrvatsku, nastavljao je uspješnim profesionalnim radom, po čitavom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe, a istovremeno i na taj način promicao je temeljne interese hrvatskog naroda i hrvatske kulture, približujući nas tim načinom i kreativnim činima uljuđenoj Evropi i svijetu, ali na čvrsto i izraženom identitetu, njegove domoljubne hrvatske osobnosti.
Od 2016. Ante Glibota je jednoglasno izabran i za potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti, (EASAL), iz Pariza, čiji je redoviti član od 2004. godine i dopisni član od 1986. godine.
Predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata dodijelili su mu (2012.) u Zagrebu i Veliku zlatnu plaketu- Da se ne zaboravi te priznanje Osoba godine (2017.).
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)