Slobodno živjeti, odrastati, misliti (i javno iznositi vlastito mišljenje), slobodno govoriti, pisati, obrazovati se, raditi, djelovati, organizirati se i društveno i politički angažirati, biti pravodobno i istinito informiran, spada u temeljne stečevine demokracije današnjeg suvremenog svijeta i svako zadiranje u te sfere ljudske egzistencije mora izazvati opravdani i sasvim razumljivi otpor onih koji ne pristaju na diktat i fingiranu “demokraciju” i “slobodu”…
Iza tobožnje “slobode”, “demokracije” i “zaštite ljudskih prava”, iz miljea onih koji su umislili kako su u stanju “krojiti” novi svjetski poredak, već godinama unatrag dolaze nam sasvim konkretne najave kako nismo u stanju gospodariti vlastitim životima i sudbinom – pa nam se oni žele nametnuti kao tutori.
Pri tomu je manje važno ili gotovo potpuno nevažno jesi li oni koji imaju ambicija upravljati našim svijetom okupljeni oko George-a Sorosa, međunarodnih bankara, tajnih (masonskih) društava ili koga četvrtog. No, bitno je shvatiti s čime imamo posla i po svaku cijenu pružiti otpor svemu što ograničava naše slobode i dosegnute civilizacijske vrijednosti.
Mi “obični” ljudi ne možemo razumjeti a još manje prihvatiti da se u ime “slobode” mora zatirati sloboda, u ime “ljudskih prava” kršiti ljudska prava i u ime bilo kojega “višeg” cilja nametati svjetonazor, ideologiju ili pogled na svijet – koliko god oni koji to čine mislili da su pametni i da je njihovo mišljenje jedino ispravno.
Televizijama koje su emitirale ili prikazale TV emisiju “Bujica” od 5. studenoga o.g. (tema je bila “ISTINA O MIGRANTIMA i MARAKEŠKOM SPORAZUMU!”), oduzeta je koncesija (na 24 sata: Z1 televizija d.o.o. – kanal Z1 TELEVIZIJA, Slavonsko-brodska televizija d.o.o, – kanal SBTV, OAR d.o.o. – kanal OSJEČKA TELEVIZIJA, te na četiri sata televizijskim nakladnicima Mijor d.o.o. – kanal SRCE TV, Robur j.d.o.o – kanal ADRIATIC TV i Televizija Jadran d.o.o. – kanal TV JADRAN) odlukom Vijeća za elektroničke medije i to zbog “govora mržnje prema migrantima”. Vijeće je to učinilo na svojoj 43. sjednici, 26. ovog mjeseca, dakle, puna tri tjedna nakon što je emisija emitirana uživo.
Gospodi iz Vijeća je trebalo puna 3 tjedna kako bi shvatili da je u toj emisiji bilo “govora mržnje”, što je već samo po sebi vrlo zanimljivo. Toliko je trebalo da im netko (valjda) ukaže na ovu okolnost i da njihov mehanizam profunkcionira. Koliko se sjećam, dok je Mirjana Rakić vodila ovo tijelo, u slučaju, primjerice, Porfirija Perića (mitropolita zagrebačko-ljubljanskog koji je pjevao četničke pjesme u slavu koljača i zločinca, popa Momčila Đujića), odnosno reakcije novinara Marka Juriča na to, reakcija je bila promptna i nije se toliko čekalo.
Ne znam niti se želim izjašnjavati o tomu je li u spomenutoj “Bujici” bilo izrečeno nešto što se može tumačiti kao “govor mržnje” (poziva na nacionalnu, vjersku ili rasnu mržnju, nasilje i nesnošljivost) i to ostavljam prosudbi onih koji žele pogledati snimku cijele emisije koja je dostupna na voutube-u (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=9_YI3jwR51E)
Na mnogim portalima se, međutim, pojavio video-clip (isječak iz “sporne emisije”) s izjavom jedne djevojke (emitirana u okviru ankete gledatelja u spomenutoj “Bujici”) koja govori o slučajevima pljačke – i to iz osobnog iskustva, a čiji su akteri migranti – Alžirci. (Vidi: https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/video-zbog-ove-izjave-o-migrantima-bujica-je-kaznjena-zabranom-emitiranja/).
I taj se video-isječak navodi kao razlog za ovakvu reakciju Vijeća za elektroničke medije.
U tom “spornom” isječku “sporne” emisije, Zagrepčanka Tamara Lazić govori o svome iskustvu “bliskog susreta” s migrantima, kojom prigodom su (još sredinom rujna) ona i njezina kolegica (navodno) opljačkane i to u središtu Zagreba, na Zrinjevcu.
Gledateljica je prilično iscrpno i detaljno objasnila sve što se dogodilo tom prigodom, pri čemu je vrlo zanimljivo da je sve prošlo potpuno nezapaženo. Mainstream medijima ove teme očito ili nisu zanimljive, ili (što je mnogo vjerojatnije) imaju upute da ih ne objavljuju.
Ne samo da danas nije uputno govoriti o negativnim iskustvima koja neki od hrvatskih građana, carina ili policija imaju s migrantima, nego je čak i zaprijećeno kako će se zakonski sankcionirati svi koji “šire lažne vijesti o migrantima i uzbunjuju javnost”. Budući da se svako javno iznošenje iskustava takve vrste može podvesti pod “ksenofobiju”, “rasizam” (ili možda čak i nešto gore), te da je općepoznato kako nije preporučljivo čak niti kritizirati tzv. Marakešku deklaraciju, pitanje je koliko mi uopće (i što) smijemo govoriti o tomu što se stvarno događa s migrantima i vezano za njih u našoj Hrvatskoj.
Dakako da se moramo svim silama boriti protiv svega što je protivno normama i uzusima našeg društva i čuvati dosegnute stečevine slobode i demokracije, ali jednako tako, nitko nam ne smije priječiti progovarati o svemu što nam se događa.
Ponajmanje smijemo dopustiti bilo čiji diktat koji ograničava naše ljudske, građanske i nacionalne slobode i prava.
Svatko od nas prema Ustavu i svim pozitivnim zakonima ima pravo otvoreno, javno i bez straha od posljedica govoriti i pisati o svemu – pa i o migrantima, “Marakeškoj deklaraciji” ili bilo čemu drugome, sviđalo se to komu ili ne.
Kad je u pitanju donošenje moralnog ili etičkog suda tu je javnost, radi li se o prekršajnim ili krivičnim djelima imamo policiju i tijela sudske vlasti.
Što se “Bujice” koja je izazvala buru u javnosti tiče, jedino je relevantno je li ono što su gosti govorili o groznim slučajevima ubojstava, pljački i silovanja što su ih (navodno) počinili migranti u Hrvatskoj posljednjih mjeseci istina ili ne – sve drugo je potpuno nevažno. Ako su ti iskazi (ili barem dio njih) točni, mi već imamo veliki problem i to nitko ne smije kriti od javnosti!
Nama Hrvatima je već sasvim dovoljno iskustvo “Marakeške deklaracije” koja bi u svakoj uljuđenoj pravnoj i demokratskoj državi prije nego se prihvati i potpiše bila upućena na javnu raspravu i izložena sudu javnosti iz prostog razloga što obvezuje državu (odnosno sve nas, našu djecu i unuke), a ne samo premijera, ministricu vanjskih poslova i hrvatsku Vladu.
No, ona je prešućena i o sadržaju tog papira u Hrvatskoj više od 90% građana pojma nema! Je li to normalno!?
Bezobrazluk i bahatost s kojima se od strane aktualnih vladajućih struktura nastupa prema građanima i to ne samo vezano za marakeški “neobvezujući” (!?) dokument koji nam se nameće silom, nego i u slučajevima odbacivanja referendumskih inicijativa, prelazi već sve granice i takvo je ponašanje nespojivo sa slobodnim i demokratskim društvima.
Hrvati su narod koji svoju državu, kulturu i civilizaciju razvija već više od 1.300 godina i dovoljno su zreli da mogu znati što je za njih dobro a što ne. I ne trebaju ničije tutorstvo – pa ni ono koje nameću neokomunisti, pseudo-liberali, anarhisti, “progresivisti” i slični sljedbenici novokomponiranih ideoloških pravaca ili sekti.
A što se tiče slobode govora…prošla su vremena kad se moglo bilo koga ušutkati. To bi oni koji nam pokušavaju začepiti usta već mogli i trebali znati.
Naši vodeći mediji (uključujući i “javnu” televiziju) danima i mjesecima prežvakavaju slučajeve pojedinih javnih osoba (župana, dožupana, gradonačelnika itd.) koji “šamaraju” supruge, vode se kampanje protiv nasilja nad ženama i djecom, protiv nasilja u školama i “vršnjačkog” nasilja, agresivno i napadno zastupaju i promoviraju prava LGBTIQ zajednice, cinično se zalažu protiv “govora mržnje” i izigravaju dušobrižnike i moralne autoritete nacije, pa otkuda im onda pravo šutjeti o teškim kršenjima ljudskih prava prema građanima u Hrvatskoj i izvješćivati selektivno o takvim pojavama!?
Za svaki slučaj nasilja u ovoj zemlji će se znati, tko god ga i prema bilo komu činio. I tu zaštićenih nema – bili oni migranti, turisti, azilanti ili građani Republike Hrvatske.
Pa komu drago, komu ne!
Piše / Zlatko Pinter
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**