20. ožujka 2019. u Ujedinjenim narodima u New Yorku stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u nadbiskup Bernardito Auza održao je govor na skupu posvećenu rodnoj jednakosti i rodnoj ideologiji i potrebi zaštite žena i djevojčica, u kojem je istaknuo:
„Svake godine Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a ugošćava Komisiju o statusu žena(Commission on the Status of Women – CSW) radi promicanja, podnošenja izvješća i nadziranja pitanja koja se odnose na politička, gospodarska, građanska, društvena i odgojno-obrazovna prava žena. Kada je CSW započeo s prvim susretima 1947. u Lake Successu, u državi New York, bilo je sasvim jasno poimanje toga što znači biti žena. Iako su se, tijekom naredne 62 godine, vodile različite rasprave između žena s različitih kontinenata i različite provenijencije, o njihovim ciljevima i pravima te najučinkovitijim sredstvima za njihovo ostvarenje, svi su znali komu se obraćaju kada je bila riječ, primjerice, o rodnoj jednakosti, nasilju nad ženama, školovanju djevojčica ili pak jednakoj plaći za jednaki rad. Čak i nešto kasnije, točnije 2011., kada je osnovana Agencija UN-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje uloge žena, poznata i kao UN Women, svima je bilo jasno koga predstavlja i za unaprjeđenje čijih se prava zalaže: za otprilike polovicu pripadnica čovječanstva rođenih s potencijalom da postanu majke, s dva kromosoma X, s posebnim fizičkim, hormonalnim i socijalnim osobinama koje ih razlikuju od otprilike ostale polovice ljudskih bića, odnosno muškaraca.
Taj je konsenzus nažalost narušen nedavnom pojavom rodnoga identiteta i rodne ideologije. Dok je ranije svima bilo jasno što je „žena“ na temelju njezine tjelesne prirode, sada mnogi promicatelji rodne ideologije tvrde kako tjelesna priroda nije intrinzično povezana sa ženskim rodom unatoč načinu „određivanja“ spola pri rođenju. Ženski rod bi se po njihovom shvaćanju trebao određivati na temelju onoga kako netko sam sebe doživljava ili kako se očituje i stoga bi se oni koji se osjećaju ženama trebali smatrati ženama, neovisno o biološkoj prirodi stanične, endokrinološke ili reproduktivne razine, neovisno o primarnim i sekundarnim spolnim osobinama ili ostalim čimbenicima.
Taj svjetonazor, koji na ženski rod gleda poglavito kao na osobni identitet, koji je neovisan o tjelesnim osobinama predstavljen je, na početku ove 63. sjednice Komisije za status žena u priopćenju LGBTI Core Groupe, koje je predala stalna predstavnica Norveške veleposlanica Mona Juul. Priopćenje navodi kako LGBTI Core Group – neformalna interregionalna grupa koju čine 28 država članica zajedno s UN-ovim visokim povjerenikom za ljudska prava i udrugama Human Rights Watch i Outright Action International – govori izričito o „transgender osobama“ čija „imena i spolni identitet u službenim ispravama ne odgovaraju njihovu rodnom identitetu ili očitovanju“. Tvrde kako „su spremni raditi sa svim partnerima kako bi se izborili za to da sve žene i djevojčice – bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rodno očitovanje ili spolne karakteristike – imaju odgovarajući i ravnopravni pristup sustavu socijalne zaštite, javnim uslugama i održivoj infrastrukturi.“
LGBT Core Group naveo je kako bi se poimanje „žena i djevojčica“ trebalo temeljiti na „rodnom identitetu ili očitovanju“, a ne na njihovom biološkom spolu. Ovakvo poimanje ženskoga roda vjerojatno bi zapanjilo 15 izvornih članica CSW-a 1947. godine i većinu izaslanika koji su ovdje, iza toga, svake godine predstavljali svoje vlade i udruge.
S obzirom da prije 62 godine nije bilo potrebno postavljati važno preliminarno pitanje „Što je žena“, zbog toga što je postojalo univerzalno jasno i jedinstveno poimanje o tome što to znači, sada, kada se to poimanje osporava i mnogi nastoje ostvariti temeljnu promjenu u njegovu sadržaju, međunarodna zajednica mora si postaviti to isto pitanje.
Razlog je taj što puno toga ovisi o odgovoru, ne samo u smislu prava, obrazovanja, gospodarstva, zdravstva, sigurnosti, sporta, jezika i kulture kako ćemo čuti danas od naših izlagača – Mary Hasson, Emilie Kao, Monique Robles and Ryan Anderson – već i smislu temeljne antropologije, ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava, braka i obitelji, majčinstva i očinstva i zaštite žena, muškaraca te osobito djece. Zamijeniti rodni identitet ili izraze za biološki spol ima nesagledive posljedice u svim ovim područjima i iz toga razloga moramo, s obazrivošću i razumijevanjem, postaviti možda ne tako ugodna pitanja jer su odgovori iznimno važni.
Papa Franjo je, uz empatično poticanje katolika i drugih ljudi dobre volje da svima onima čiji rodni identitet ne odgovara njihovu biološkomu spolu pruže oslonac, utočište, bliskost i ljubav, kako bi se zaštitilo njihovo ljudsko dostojanstvo i obranilo njihovo temeljno ljudsko pravo zaštite od nasilja i nepravedne diskriminacije (2. listopada 2016.), istodobno jasno ukazao na opasnosti koje proistječu iz rodne ideologije za pojedince i za društvo.
On kaže kako antropološki temelji rodne ideologije, niječući „naravnu razliku i uzajamnostizmeđu muškarca i žene“, promičući „ poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti koji su korjenito odcjepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene“ u konačnici podlažu ljudski identitet „izboru pojedinca“ i razaraju „antropološke temelje obitelji“. Jedno je, dalje nastavlja, „imati razumijevanja za ljudsku slabost i složenost života, a nešto sasvim drugo prihvaćati ideologije koje pokušavaju odijeliti nerazdvojne vidove stvarnosti“. Pozvani smo, naglašava Papa, „očuvati našu ljudskost, a to znači, prije svega, prihvatiti je i poštivati takvu kakva je stvorena“ (Amoris laetitia 56). Naš spol, kao i naši geni, rasa, godine i ostala prirodna obilježja objektivne su datosti, a ne subjektivni odabiri.
U okružnici o brizi za zajednički dom Laudato sì napisao je: „Prihvaćanje vlastitoga tijela… od životne je važnosti za primanje i prihvaćanje cijeloga svijeta kao dara… dok se, ideja o uživanju apsolutne vlasti nad vlastitim tijelom, često suptilno, prometne u uživanje apsolutne moći nad svim stvorenjima. Naučiti prihvaćati vlastito tijelo, brinuti se o njemu i poštovati njegovo puno značenje osnova je svake istinske ljudske ekologije. Nadalje, cijeniti nečije vlastito tijelo u svojoj ženstvenosti ili muškosti nužno je kako bi bio sposoban prepoznati se u susretu s nekim tko je drukčiji.“ Na drugom mjestu je dodao: „Komplementarnost muškarca i žene… dovodi se u pitanje putem tzv. rodne ideologije u ime slobodnijega i pravednijega društva“ i naglasio je: „Razlike između muškarca i žene nisu zbog suprotstavljanja ili subordinacije, nego radi zajedništva i rađanja“ (8. lipnja 2015.). Rodna ideologija, umjesto vođenja u slobodnije i pravednije društvo, drugim riječima priječi zajedništvo i prokreaciju između muškarca i žene. To je „korak unatrag“ jer „uklanjanje (spolne) razlike je, naime, problem, ne rješenje.“ (15. travnja 2015.)
Kada se dovodi u pitanje naravna, nadopunjujuća dvojnost muškarca i žene, razara se samo poimanje bića, potkopava se što znači biti čovjek. Tijelo nije više određujući element ljudskoga bića. Osoba je svedena na duhovno, a volja i ljudsko biće postaju gotovo apstrakcije sve dok se netko ne odredi koje je prirode ili dok ne izabere kojega roda želi biti. Papa Franjo osobito je zabrinut zbog poučavanja rodne ideologije djeci kako bi se dječaci i djevojčice potaknuli da propitkuju, u najranijoj dobi svoga života, jesu li dječaci ili djevojčice i uvjerava ih se kako je rod nešto što je podložno izboru (27. srpnja 2016.). Također je iskazao zabrinutost zbog pritiska takvih obrazaca kulture, koje naziva „ideološkom kolonizacijom“, na države, kulture i pojedince koji se opiru ovoj novoj i doista radikalnoj antropologiji.
Stoga iskazujemo zabrinutost glede velikih i važnih pitanja o tome što znači biti ljudsko biće, što znači biti žena, koji je najbolji put da se sućutno odnosimo prema onima čije osobno poimanje identiteta ne odgovara njihovu biološkomu spolu, kako bismo trebali odgovoriti na pokušaje da se rodni identitet podvede pod pravnu zaštitu koja se temelji na spolnom identitetu i kako najbolje zaštititi i pospješiti prava i jednakost žena i djevojčica u okvirima djelovanja Komisije o statusu žena.“
Prevela: D. R./Autor-vjeraidjela.com