Ida Šipek smatra kako izlaganje djece neprikladnim slikama i pričama o spolnosti može biti i oblik zlostavljanja…
„Ponekad se poželimo maziti i ljubiti“, pripovijeda mama. „Pri tome se tatin penis ukruti i uđe u moju vaginu“. Ne, ovo nisu izvadci iz kakvog erotskog romana za odrasle nego, vjerovali ili ne – slikovnice za vrtićku djecu, donosi podravski.hr .
Proteklih se dana na društvenim mrežama širi priča jedne majke koja je ovaj tekst javno podijelila i navela kako se ta priča navodno čita djeci u nekim zagrebačkim vrtićima. Ova je sporna slikovnica autorice Nele Moost, doznajemo, prisutna i u knjižnicama koprivničkih vrtića, kao preporučena literatura. Posjeduje je privatni vrtić Smiješak, ali i gradski vrtić Tratinčica.
Na čelu Tratinčice je ravnateljica Ida Šipek, psihologinja po struci, koja ističe da se još uvijek bespotrebno bavimo pitanjima treba li djecu poučavati o spolnosti.
Ne, ovo nisu izvadci iz kakvog erotskog romana za odrasle nego, vjerovali ili ne – slikovnice za vrtićku djecu
– Sve ono što se tiče nas samih, našeg tijela, funkcioniranja, odnosa s drugima, okoline i pojava u njoj s djecom treba komunicirati kako oni odrastaju. Tijelo nikako ne smije biti tabu tema – smatra ona i dodaje kako se o njemu treba komunicirati na način prikladan za djetetovu dob.
Smatra kako izlaganje djece neprikladnim slikama i pričama o spolnosti može biti i oblik zlostavljanja. Potvrdila je kako navedena slikovnica koju i sami imaju, ima svrhu pomoći roditeljima, odgojiteljima i drugima približiti djeci njima apstraktnu temu dolaska djece na svijet.
– Slikovnice se u grupnom radu rijetko čitaju doslovno. One se uz dramatizaciju improviziraju kako bi grupi bile zanimljivije. Sadržajno jedino čemu bih prigovorila u slikovnici jest sporna rečenica koja spominje ukrućeno spolovilo za koju smatram da je detalj za koji dijete predškolske dobi ne bi niti tražilo odgovor – mišljenja je ravnateljica Ida Šipek.
Pojašnjava kako se djeca već oko četvrte godine počinju zanimati za spolne razlike i za pitanja otkud dolaze.
– Već tada gledaju organe jedni drugima, roditeljima te istražuju ugodu koju osjećaju pri diranju vlastitog spolnog organa. I to je sve za djecu normalno. Nema potrebe vaginu zvati „žabica“, penis „pipi“ ako oni imaju svoje nazive – ističe Šipek.
Dodaje da tek dijete oko šeste godine počinje sakrivati svoje spolne organe, srami se jer shvaća da su oni njihova intima. No, ravnateljica gradskog vrtića ujedno i dodaje da izravno pričanje o seksualnim odnosima može djecu te dobi zbuniti i drži da je prikladnije za osnovnoškolski uzrast.
– Kada govorimo o spolnom odgoju, u vrtiću ga radimo kroz obradu tema o slici o sebi, obilježja po kojima se međusobno razlikujemo po spolu, brizi o tijelu. Vrlo je važno kada se rade ove teme voditi računa da se ne miješaju rodne i spolne uloge i da djecu odgajamo na način da nema ženskih i muških boja, igračaka, hobija ili zanimanja – poručuje ona.
Identičan stav imaju i u dječjem vrtiću Smiješak, koji također posjeduje ovu slikovnicu, no i njima služi više kao “pomagalo” odgajateljicama u radu s djecom,donosi podravski.hr .(ib)