Početak ove godine stavio je Plenkovića na mnoge kušnje iako bi se po njegovom ležernom, liderskom ponašanju na javnoj sceni, reklo da nema nikakvih problema u unutrašnjoj i vanjskoj politici, odnosima sa susjedima i koalicijskim partnerima. Sa vrlo tankom većinom u Saboru uspijeva ovaj , nekako sklopljeni stroj sastavljen od nekompatibilnih djelova održavati na životu, ali sa cijenom odgađanja važnih odluka koje će ipak kao Premijer morati donijeti, prije ili kasnije.
U vođenju vanjske politike, očito kao iskusan diplomat na svom profesionalnom terenu, sa dobrim vezama i odnosima sa bitnim osobama u briselskoj administraciji, uspješno se odupire zahtjevima Slovenije za implementaciju arbitraže nepovoljne za hrvatske nacionalne interese. Iako se u početku činilo da EU podupire Sloveniju u traženju da se arbitraža sprovede, zadnjim izjavama EU čelnika vidi se promjena u njihovom pristupu ovom problemu, što zasigurno možemo zahvaliti samom Plenkoviću i njegovom utjecaju u tim krugovima.
Za vrijeme posjeta srpskog predsjednika Vučića pokazao je sve vrline iskusnog diplomata, postavljajući pitanje , njemu kao Premijeru vrlo važnog dijela odnosa sa Srbijom, pitanje ratne odštete, prepuštajući Predsjednici ostala pitanja zbog kojih je i pozvala Vučića. Nedolaskom na svečanu večeru, pravdajući to neodgodivim i ranije dogovorenim obvezama u Briselu, na neki način se ogradio i od mogućeg neuspjeha samog posjeta Vučića.
Međutim, stanje na unutrašnjoj političkoj sceni nije tako blještavo.
Mnoga neriješena pitanja u odnosima sa koalicijskim partnerima, kojima se i ne zna broj i koji pripadaju različitim pozicijama na političkom spektru, ne omogućava mu donošenje brzih ali uspješnih odluka. Zbog različitih mišljenja i pristupa Istanbulskoj konvenciji i za hrvatsku opstojnost važne kurikulske reforme rješenje istih se odgađa , ali vrijeme prolazi i Plenković će morati odgovoriti tom izazovu.
Prvi odgovor dolazi već ovaj tjedan na pitanje rješenja statusa hrvatskog pozdrava Za dom spremni.
Hoće li povjerenstvo dopustiti ili zabraniti hrvatski pozdrav Za dom spremni?…VIDEO…
Ono što zbunjuje zadnjih dana, ali nije i neočekivano, je koordinirani napad predstavnika manjina , od Pupovca na tribini u Sarajevu do Radina u posljednjoj izjavi vezanoj za Istanbulsku deklaraciju. Uzimajući u obzir da predstavnici manjina osiguravaju većinu u Saboru vladajućoj koaliciji upitan je daljnji razvoj događaja, koji će ovisiti o ustrajnosti pritisaka na Plenkovića da donese odluke po ovim zahtjevima, te Plenkovićevoj sposobnosti da pleše među njima ne izazivajući potrese.
Plenković nije ostao šuteći na prozivke manjinaca, te je preko HVIDR-e poslao vrlo jasan odgovor što misli o tim pojedincima, jer je teško za povjerovati da bi Đakić istupio samostalno, kao što nije i tijekom posjeta Vučića. Koliko će to štetiti odnosima u koaliciji vrijeme će pokazati, ali je sigurno da Plenkoviću ističe vrijeme za odluke, koje će izazvati rascjep ili sa konzervativnim dijelom vladajuće koalicije ili sa manjincima uključujući i sami HNS.
Josip Đakić u ime hrvatskih ratnih vojnih invalida RH osudio Milorada Pupovca…branitelji su poniženi milijunskim financiranjem Pupovčevih huškačkih Novosti…
U tom slučaju Plenkovića može spasiti samo želja pojedinaca da, bez obzira na stranačku i političku pripadnost, po svaku cijenu sačuvaju svoje pozicije saborskih zastupnika i privilegija koje idu uz to, jer je pitanje bi li bili ponovo izabrani u sljedeći saziv sabora.
Vjerujem da Plenković igra i na tu kartu, ali i da se sprema na moguće izbore.
Jozo Ribičić, brigadir u mirovini
Slične teme;