REPUBLIKA ISTRA, VOJNI AVIONI NEĆE PRELIJETATI ISTARSKO NEBO, NEPRIZNAVANJE JE HRVATSKOG SUVERENITETA NAD ISTROM,
A SADA U KRIZI SA ULJANIKOM VLADA POMOZI NESPOSOBNI SMO, MI SMO IPAK DIO HRVATSKE…
Na pisanje ovog teksta ponukala me jedna diskusija na Twitteru sa Ivanom Jakovčićem, bivšim dugogodišnjim predsjednikom IDS-a, bivšim istarskim županom i sadašnjim zastupnikom Republike Hrvatske u EU Parlamentu, po kojoj je vidljivo da političari dobiju amneziju kada se govori o njihovu učešću u stvaranju hrvatske države i kako prekrajaju i iskrivljavaju povijesne činjenice. Ni kada im se predoče njihove vlastite izjave , ne žele priznati da su to rekli već naravno pobjegnu u blokadu sugovornika. Blokada je njihovo pravo i njihov izbor, ali postoje i drugi načini da se blokade obezvrijede i iznese istiniti slijed događaja.
S obzirom da sam dionik toga vremena, svojim svjedočenjem, svjedočenjem drugih sudionika i dostupnim materijalnim dokazima opisati ću slijed događaja, da ostane zapisano, pored drugih zapisa jedno slavno vrijeme u stvaranju hrvatske države i sramotnu ulogu koju je tada odigrao IDS u Istri i Hrvatskoj.
I ne samo tada, nego sve do današnjeg dana!
PULA I ISTRA PRED RASPAD JUGOSLAVIJE
Ističem četiri, ,najvažnije činjenice koje su tijekom komunističke vladavine (1945.-1990.) oblikovale ,,istarsko društvo” i koje su se u trenutku promjene pokazale lošim, protivnim, čimbenikom u stvaranju mlade Hrvatske države.
1 .Prvo, iz Istre je nakon 2 .svjetskog rata, ali i kasnije, protjerano i izbjeglo najmanje polovica stanovništva. To je nesumnjivo smanjilo, gotovo posve poništilo, mogućnost otpora novoj komunističkoj vlasti, tako da se ta vlast mogla ponašati kako je god htjela i biti bezobzirna prema svim narodnim pravima i pitanjima. Stoga se u Istri nije uspjela oblikovati bilo kakva značajnija narodna oporba komunizmu i Jugoslaviji. Oni koji se nisu slagali, ili su bježali preko granice ili su prestrašeni šutjeli , ili su se prilagodili poretku (tih je bilo najviše). Dapače niti povijesne 1971. nije hrvatski narodni pokret našao u Istri značajnije uporište. Sjećam se kako su provjeravali istarske studente u Zagrebu i bili zadovoljni da su Istrani ostali na partijskoj liniji .
2. Dalje ,nastali se gubitak stanovništva neposredno poslije rata, popunjavao velikim dolaskom novog stanovništva u Istru iz prostora cijele ondašnje države. Uz to, došlo je do seobe stanovnika iz hrvatskih sela u gradove. Pula se kao ratna luka ,sa zračnom i morskom lukom, pretvarala u jaki vojni grad, sa svim rodovima vojske i sa visokim vojnim školama ,dolaskom mladih časnika i dočasnika u ,,Jugoslaviju u malom”! Ti su se mladi časnici i dočasnici ženili sa domaćim djevojkama ,dobivali stanove i osnivali obitelji. Miješani brakovi i djeca ,a danas. i unuci iz tih brakova okosnica su sadašnjeg IDS-a. Sam predsjednik IDS -a Boris Miletić je iz takve strukture stanovnika Pule.
3. U Istri se posljedično gotovo potpuno izgubila hrvatska narodna svijest među istarskim nositeljima tog komunističkog poretka i vlasti, kako kod onih u Partiji (stranci), Savezu boraca, Sindikatu , Omladini, tako i kod onih u drugim pratećim savezima, ustanovama, radnim sredinama medijima i učilištima. Nemali sloj vladajućih u Istri, u tom i takvom poretku, nije bio odabran na osnovi sposobnosti i pripadnosti svom narodu već uglavnom po izboru, preporuci i zaštiti od strane saveznih tijela i raznih jugoslavenskih saveznih i tajnih službi. U tom okviru oni su u svemu bili, i ostali, poslušnici i gorljivi promicatelji jugoslavenstva.
Istra je, prema popisima stanovništva iz godina 1981. i 1991., postala hrvatskom pokrajinom s najvećim udjelom Jugoslavena.
Konačno, brojno istarsko iseljeništvo po svijetu nije pomoglo narodnoj preobrazbi u Istri. Štoviše, uz tek manji dio svjesnih istarskih Hrvata, ono joj se suprotstavilo. Oni talijanskih korijena (esuli) odvojeno su se ustrojili u raznim svojim udruženjima, pretežito osvetničkog, ponegdje i fašističkog usmjerenja. Dobar se dio iseljenika slavensko-hrvatskog podrijetla uključio u talijanske zajednice, župe i društva ili, pak po istarskoj ili nekoj drugoj liniji, još užom, zavičajnoj sličnosti (Labinjani…). Ti su, uglavnom, bili pod kišobranom jugoslavenskih međudržavničkih predstavništava i u dosluhu s njihovim raznim protuhrvatskim službama.
4. Posljednju, najmanju, skupinu činili su Istrani s hrvatskom narodnom sviješću koji su se uključili u svehrvatske udruge i stranke ili su osnivali svoje istarsko-hrvatske stranke. Samo se ova skupina naših Istrana izvan Domovine ponijela prema dolazećim promjenama i u Hrvatskoj pošteno i domoljubno.
Nameće se zaključak: Istra je pred promjene imala nedostatak narodnog i protukomunističkog ljudstva, nedostatak državotvornog ljudstva, jaku komunističku i nenarodnu svijest u stranačko-boračkoj ustrojbi i protuhrvatsko istarsko iseljeništvo (esuli).
U to vrijeme krajem 1989. godine Pula je bila veliki garnizon ( koristim izraz koji se tada upotrebljavao) JNA sa svim tadašnjim rodovima vojske, mornarice, pješadije, avijacije i školskim vojnim centrima.
Pula je bila sjedište 5. Vojnopomorskog sektora, 139.motorizirane brigade JNA, te 185. lovačko bombarderskog puka. Ukratko, u Puli je bilo stacionirano oko 12 tisuća vojnika, 10 ratnih brodova, više od 1000 podmorskih mina težine 585 kilograma, 26 tisuća tona eksploziva, 56 tisuća tona streljiva, a i oružje TO bilo je pod ključem u vojarni na Muzilu .I taj podatak govori o snazi ovog garnizona.
JNA je na pulskom području imala imovinu na čak 1800 hektara, po čemu je bila grad s najviše vojnih objekata u SR Hrvatskoj.
Hotel Riviera, Zgrada Suda i Vojna bolnica bile su neke od nekretnina u vlasništvu armije ( Glas Istre, 19. studeni 1991.)
U Istri je armija raspolagala ukupno s 139 vojnih objekata i otvorenim morem od Medulina do Barbarige.
Tu je bila i jedna od najjačih zrakoplovnih baza tzv. Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva (JRV), gdje je danonoćno za akciju bilo spremno 40-45 zrakoplova tipa MIG -21 i Super Galeb, naoružanih i opremljenih bombama i raketama velike razorne moći.
Unutar garnizona Pula i na aerodromu djelovala je jaka Kontraobavještajna služba (KOS). Po mnogim vojnim analitičarima najveća opasnost za Pulu i Istru dolazila je od tzv. JRV jer su napadi iz zraka bili razrađeni do tančina, prilikom mnogobrojnih vježbi pilota za vrijeme školovanja u Puli.
KOS je kontrolirao sve (Glas Istre, 29. prosinac 1992.)
U tim i takvim uvjetima kada je prijetila opasnost pogibije velikog broja stanovnika Pule i njenog razaranja od strane JNA, hrvatsko vrhovništvo donijelo je odluku blokirati sve JNA vojarne i objekte. U Puli je s obzirom na brojnost i snagu JNA, trebalo pregovorima dogovoriti da JNA napusti Pulu.
Tu nezahvalnu ulogu preuzeo je tadašnji gradonačelnik pok. Luciano Belbianco, koji je uspješno pregovore završio i JNA je napustila sve vojne objekte.
15.prosinca.1991. godine, komisije Vojno-pomorskog sektora i Kriznog stožera Pule izvršili su primopredaju više od 30 kasarni, vojnih objekata, brodskih luka, skladišta. Svi predani objekti precizno su upisani u knjige. Članovi komisija i predstavnici Europske Zajednice u više su navrata zajedno kontrolirali predane objekte o kojima su brigu preuzeli pripadnici MUP-a.
Vojni objekti predani su civilnim vlastima Glas Istre, 30. listopad 1991.
Sa pripadnicima bivše JNA otišlo je i dosta obitelji, tako da se Pula u to vrijeme bila poprilično ispraznila.
U tim uvjetima došlo je do osnivanja lokalne stranke IDS-a, Istarskog demokratskog sabora 14. veljače 1990. godine.
Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njena autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli.
IDS kao stranka nije izašao na prve višestranačke izbore 22.travnja 1990.godine, već je svom članstvu i simpatizerima preporučio da glasa za SDP-SKH.
Programska deklaracija IDS-a objavljena je 7.srpnja 1991. godine i preuzeta je od Stranke Jugoslavena“ Cilj i djelovanje stranke u sklopu višestranačkog demokratskog sistema je sudjelovanje u razvijanju svojim djelovanjem svih posebnosti tog prostora, kao regionalni entitet satkan na osebujnom etničkom sastavu, posebnosti gospodarstva i kulture, zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“
Politika IDS-a može se pratiti kroz odnos prema pet područja
- na odnos prema regionalnomu identitetu – na afirmaciju regionalnoga identiteta kroz istrijanstvo i stvaranje Istrijana kao i na predstavljanje IDS-a kao jedinoga zaštitnika u očuvanju identiteta Istre u borbi prisvajanja političkih simbola;
- na odnos prema nacionalnoj državi i državnim institucijama u najosjetljivijim trenutcima njezina stvaranja i borbe za njezin opstanak u Domovinskome ratu i pitanje hrvatskih granica;
- na pitanje autonomije Istre i na zagovaranje drugoga državnog ustrojstva Hrvatske nasuprot Ustavu RH, kroz transregionalizam regija u Europi regija
- na sukob ideologija s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom;
- na odnos IDS-a prema talijanskoj manjini kao i na stajališta talijanske manjine prema novonastaloj državi Hrvatskoj.
Prvu točku možemo pratiti po rezultatima popisa stanovništva prema tome kako tko se nacionalno izjašnjava.
Popis 1981. godine pokazuju 157.112 Hrvata ili 72,2%, 3.434 Slovenca ili 1,6%, Talijana 7.859 ili 3,6 %, regionalaca 3.691 ili 1,7% i ostalih 45.510 ili 20,9%.
Međutim popisom stanovništva iz svibnja 1991. godine, od ukupno 204.346 stanovnika Istre (obuhvaćenih današnjom Istarskom županijom) svega se njih 111.595 ili 54.61% izjasnilo Hrvatima, dok se 37.027 ili 18.12% stanovnika Istre izjasnilo po regionalnoj pripadnosti, Istrijanima. Treća narodnosna skupina bili su Talijani 15.304 ili 7.49%.
- godine broj se regionalno izjašnjenih osoba smanjio na
8.865 ili 4,3%. Od ukupno 206.344 stanovnika Istarske županije iz popisa 2001.
godine relativni udio Hrvata u ukupnome stanovništvu Istre porastao je na 148.328 ili 71,9% i time se vratio na prvobitno stanje iz 1981. godine.
Porast broja Hrvata nije posljedica doseljavanja (1998. popisanih osoba više nego 2001. godine ili 1% u relativnome omjeru), već raslojavanje regionalno izjašnjenih osoba iz popisa 1991. godine među kojima su najveći dio činili Hrvati. Od 18,12% Istrijana 1991, do 12,11% 2011. ipak pokazuje da se unatoč IDS-ovoj žestokoj kampanji i medijima povećala nacionalna svijest Hrvata u Istri, a smanjio broj Istrijana.
Struktura stanovništva 2011:
Hrvati 142.173 ( 68,33 % ),
Talijani 12.542 ( 6,03 , ),
Srbi 7.206 ( 3,46 % ),
Bošnjaci 6.146 ( 2,9 % ),
Albanci 2.393 ( 1,15 % ),
Slovenci 1.193 ( 1 ),
regionalno se izjasnili – Istrijani 25.203 (12.11%),
Neopredijeljeni 4.078 ( 1,96 % )
Kroz drugu točku može se pratiti odnos IDS-ovaca prema mladoj hrvatskoj državi, Domovinskom ratu i pitanju izbjeglica.
U Ustavu RH,“ Hrvatska je definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.”
Međutim IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću, a degradirajući pritom europejsku vrijednost Istre kao povijesno susretište dvaju etničkih i nacionalnih krugova koji su proizvod duhovne baštine i kao takve te različite kulture su uvijek stimulativno djelovale jedna na drugu. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske.
IDS je protiv nacionalne države ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“
Svim građanima poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“ govorio je Elio Martinčić
Glas Istre, br. 103, 15. travnja 1990., str. 14.
Znači istrijanstvo nije totalitarno, ono je po IDS-u“ progresivno- europsko“, a hrvatstvo je za njih neprihvatljivo i to do danas. Čisto yugokomunističko razmišljanje, po kojem je svako spominjanje nacije automatski nacionalizam. Regionalizam je u redu i poželjan, a nacionalizam nije? Kojeg li licemjerstva?
A dok se u Hrvatskoj vodio krvav rat i branio suverenitet mlade države, generalni tajnik IDS-a Mario Sandrić je izjavio;“ : „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“
Iz navedenog je vidljivo totalno nepoznavanje povijesti i puna yugokomunistička indoktrinacija. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“ OPS ?
Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9
Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.
U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila, ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre.
Tom prigodom Ivan Jakovčić napisao je pismo svim podružnicama IDS-a u Istri u kojem kaže“ predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“
Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 15.
IDS vodi veoma licemjernu manjinsku i nacionalnu politiku.i Hrvatima se zatiru prava i negira im se nacionalna komponenta, a nacionalnim manjinama se priznaju i uzdižu sva nacionalna prava ?
Zar da Hrvati u svojoj državi kao većina, imaju manja prava od nacionalnih manjina?
Hrvati u Republici Hrvatskoj i u Županiji Istarskoj ne smiju isticati svoj nacionalni identitet, jer ih se odmah proglasi nacionalistima, a manjine smiju i dapače evo to ovom prigodom i ističu?
Ovo je očiti primjer IDS-ove licemjerne politike prema hrvatskom nacionalnom identitetu i vjeri kao njegovoj sastavnici.
A da ne spominjem Dane srpske kulture, koji nisu organizirani da nastupaju predstavnici srpske nacionalne manjine i pokažu kako čuvaju svoje običaje i tradiciju, već dovode folkloraše i kulturna društva iz Srbije, pa se po istarskim gradovima pleše „žikino kolo“ i pokazuje turistima, koji onda zbunjeno gledaju u koju su zemlju došli.
ISTRIJANSTVO IDS-A
ISTRANIN- ISTRIJAN
Sam pojam polazi od zemljopisne odrednice, a to je Istra( lat. Histria). Naziv je to najvećeg hrvatskog poluotoka na 45° sjeverne zemljopisne širine. Istra se jednostavno tako naziva, a iz tog naziva stanovnici koji ga nastanjuje suIstranke i Istrani, a pridjev je istarski .
Talijanski naziv za Istru je Istria, pa je izvedenica za stanovnika na talijanskom jeziku Istriano, a pridjev istriano.
Kako u sjevernom dijelu Istre žive i Slovenci, u slovenskom jeziku nalazimo pojmove istran, a pridjev istrski.
Svi službeni spisi , negdašnji i sadašnji nazivaju se istarski; Istarski razvod, Istarski ipsilon, Istarska županija, Istarska Danica i konačno stranka IDS- Istarski demokratski sabor, a ne Istrijanski demokratski sabor! I sam Istarski sabor, povijesni u razdoblju od 1861 do 1916. godine zvao se istarski, a ne istrijanski , iako se govorilo službeno talijanskim jezikom.
Još jedna zanimljivost u Istarskoj enciklopediji iz 2005. godine nema pojma Istrijan, već o Istri, Istranima !
Pogledom u povijest “istrijanstvo” se spominje u drugoj polovici 18.stoljeća, kod dva talijanska preporoditelja.
Prvi Rinaldo Carli ( 1720.-1795.) medu prvima je počeo upotrebljavati termin “Italiani” u nacionalnom smislu i termin”Istriano”, koji označava regionalnu pripadnost u odnosu prema nacionalnom.
Drugi “preporoditelj ” Pietro Kandler (1804.-1872.) upotrebljava ova etnička obilježja za žitelje Istre: Istriani, Veneti , italiani, Slavi, Sciavrini,
Cici, Morlachi, Dalmati, Montenegrini, Slavi istriani, Liburni… Ne govori ni o Slovencima ni o Hrvatima, iako zna za njih, jer za obalno stanovništvo južno od Rijeke kaže da su “Croati”, Što znači da su svi ti nazivi više zemljopisna nego etnonacionalna odredenja.
U talijanskim intelektualnim krugovima 19. stoljeća kružila je ideja o nužnoj i neizbježnoj asimilaciji slavenske kulture u talijansku. Smatralo se da
će se jezik i običaji istarskih Slavena dobrovoljno asimilirati u jezik i običaje ” više kulture i jedine civilizacije- talijanske ‘, jer su za sebe Talijani uvijek tvrdili da su viša rasa od Slavena , koje su nazivali” schiavi ” – robovi. Intelektualni predstavnici talijanskog građanstva posebno Carlo Combi i Carlo de Franceschi smatrali su da je potpuna asimilacija slavenskog stanovništva na području Istre samo pitanje vremena, jer su dvije kulture na jednom prostoru duže vremena neodržive. Tu je politiku talijanizacije i asimilacije kasnije provodio i Benito Mussolini.
Angelo Vivante bio je jedan od rijetkih talijanskih intelektualaca koji je etnički konflikt u Istri i Julijskoj krajini definirao kao sukob dviju različitih nacionalnih i kulturnih grupa: “talijanske, koja želi apsorbirati i slavenske, koja ne želi biti apsorbirana… Za žitelje slavenskog podrijetla upotrebljava se nazivi “Slavi”.
Suvremeni istarski povijesničar Nevio Šetič ” istrijanstvo” kao svojevrstan identitet Istre postavlja između etničke i moderne svijesti. Po njegovu mišljenju istrijanstvo se može promatrati barem kroz tri gledišta:
1. zemljopisnu, odnosno antropološku točku gledišta,
2. povijesnu uvjetovanost i,
3. s polazišta dugotrajnog procesa nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri (Šetič, 1995, 11).
Ako pogledamo prvo, “istrijanstvo – istarstvo” (prema Šetiču) sa zemljopisnog vidika zahvaća sve stanovnike Istre, koji žive unutar Hrvatske, Slovenije ili Italije, bez obzira na nacionalnu svijest. Drugi je vidik povijesno shvaćen, a javlja se u drugoj polovici 19. stoljeća u vrijeme kad slavensko (hrvatsko i slovensko) stanovništvo pruža grčevit otpor talijanizaciji, odnosno asimilacijsko politici Italije. “Formula istrijanstva” u odredenoj je mjeri negativno utjecala na sve jaču integraciju istarskih Hrvata i Slovenaca. Treća interpretacija, zapravo najsloženija, odvija se u dugotrajnom procesu nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri, od početka 19. stoljeća pa do danas. One koji se kroz tu prizmu identificiraju kao Istrani/istrijani danas suvremena znanost doživljava na razini etničke svijesti. Osim toga u Istri često nalazimo rafinirano razlikovanje domaćih i doseljenih (furešta, onih priko Učke) kad netko kaže: “Ma vero nis Istran, to su uni ki su došli zgor, ja san Istrijan, tako je govorila moja baba ma vero i moja mati, tako ču i ja imoja dica.”
Rezultati istraživanja Borisa Banovca o poimanju “istrijanstva” upozoravaju da je većina ispitanika taj pojam definirala kao “vezanost za zavičaj”, dok je vrlo mali postotak onih koji “istrijanstvo” shvaćaju kao nacionalnu pripadnost. Banovac nadalje objašnjava da je etnički pluralizam omogućio održanje svijesti o regionalnoj cjelovitosti Istre, ali je istodobno snažno izražena teritorijalna identifikacija predstavlja uporište za etničke posebnosti usprkos državno-administrativnim, političkim i kulturnim pritiscima koje su u Istri vršili različiti režimi i različite države u prošlosti.. Za stanovnike istarskog poluotoka ono je svakako bilo i ostalo prirodni način njihove egzistencije, proizašao iz osjećaja pripadnosti jednom prostoru.
7. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.
Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html
Zbog neprekidnog autonomaštva, IDS-ovi čelnici bili su u latentnom sukobu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
PREDIZBORNI SKUP U PAZINU 11.TRAVNJA 1990.GODINE
Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.
Već tijekom 1989.godine, Tuđman se javnim nastupima u Zagrebu i po Hrvatskoj iskazuje kao vođa oporbe u Hrvatskoj.
Tuđman se ocrtao kao vođa s jasnim viđenjem uvođenja narodne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji i s odlučnom nakanom da to provede, ako ustreba, i pod uvjetom osamostaljenja Hrvatske kao narodne države hrvatskog naroda. Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, to je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje.
Nakon što je zakonom dopušteno višestranačje i osnivanje političkih stranaka, i u Istri se, iako skromno i potiho, pokreću razna nastojanja oko osnivanja izvornih stranaka ili uključenja u neku od hrvatskih stranačkih ponuda. U tom je pogledu HDZ bio najdjelatniji i taj pokret nalazi svoje sljedbenike, naklonjenike i vodeće djelovnike u Istri, koji u pojedinim mjestima i gradovima ustrojavaju svoje pokretačke odbore. U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja1990 g odine) dr .Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.
Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih stavova oko narodnih i državnih odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami!
Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izžviždan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.
Napominjem da je na sličan način , na istom mjestu izviždana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i to nakon 27 godina od dr. Franje Tuđmana.
Ali ne treba ni spominjati da je veleizdajnik, bivši predsjednik Stipe Mesić počasni građanin Istre i rado viđen gost. To je taj yugokomunistički mentalni sklop IDS-ovaca Istrijana.
Nakon pobjede dr. Tuđmana na izborima 1990. i zatim nakon stvaranja neovisne države nikom nije pala ,,ni vlas s glave” u Istri, pa ni mnogima koji tu Hrvatsku nisu mogli niti
smisliti. Takve vrline mogu izkazati samo plemeniti narodi, kakav je hrvatski, i samo mudri vođe, kakav je bio prvi hrvatski predsjednik.
No i to se pomalo mijenja. Umag je zahvaljujući umaškom HDZ- u i koaliciji sa SDP-om, i inicijativi predsjednika Gradskog vijeća Umaga dr. Jurice Šiljega dobio Obalu dr. Franje Tuđmana., prvu u Istri, uz naravno protivljenje IDS-ovih vjećnika.
https://direktno.hr/domovina/umag-dobio-obalu-dr-franje-tudmana-prvu-u-istri-98264/
Zato Pula ima nazive zločinca Tita i na obali, i u parku, jer IDS-ovi titoisti ni nakon 28 godina, ne prihvaćaju da je Istra sastavni dio Hrvatske.
Licemjerno ,sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo sa Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr.Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr.Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako.
Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park“ i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a.“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16
Kojeg li licemjera i lažova!
Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16
Ivan Jakovčić je izjavio i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 1
Iz navedenog jasno se vidi sva dvoličnost i pokvarenost politike Ivana Jakovčića prema dr. Franji Tuđmanu i Hrvatskoj.
Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-a napustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje‘ Istre u njenoj povijesti“
Glas Istre, br. 5, 7. siječnja 1993., str. 13.
https://hrcak.srce.hr/file/197772
autor: T Tomaić – 2014
REPUBLIKA ISTRA
Autonomaška i separatistička politika IDS-a se nastavila dalje, Nakon što im je Ustavni Sud izbrisao 18. članaka iz Statuta Istarske Županije, ,nastavlja se neprestano podrivanje i osporavanje suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske!
IDS-ovcima je i sam spomen imena HRVATSKOGA neprihvatljiv! Da bi njihova priča o autonomiji prošla kroz ušicu zakonitosti u prvu točku Deklaracije stavili su “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni dio nedjeljive Republike Hrvatske”
Na 5. izvanrednom saboru IDS-a u Rovinju u travnju 1994.godine donesene su Rovinjske deklaracije, među njima i
Deklaracija o Autonomnoj Županiji Istarskoj, koja Istarsku županiju definira kao autonomnu regiju u sastavu Republike Hrvatske, što je postalo sastavni dio političkog programa IDS-a. Važno je, međutim, to da se već u prvoj točki deklaracije navodi “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni je dio nedjeljive Republike Hrvatske” kao smokvin list ,za pokriće stvarnih namjera.
Druga tema su političko-financijski zahtjevi, poput toga da Istri trebaju ostati dvije trećine prihoda od poreza i naknada, dok bi preostala trećina išla u državni proračun. Osim toga, istarske vlasti bi raspolagale i upravljale tamošnjim građevinskim i poljoprivrednim zemljištem, šumama, nekretninama, školama, zdravstvom i socijalnom politikom, kulturom, medijima, prometnicama, energetskim postrojenjima i turističkim objektima, a država bi osigurala jedinstvo kroz obranu, vanjsku politiku, monetarni sustav, dio unutarnjih poslova i nezavisno sudstvo.
Zahtjev za raspodjelu nadležnosti između države i regija, našao se i u IDS-ovoj Deklaraciji o demokratizaciji Republike Hrvatske
Bez promjene Ustava, a to uključuje dvotrećinsku podršku u Saboru, Hrvatska ne može postati niti federalna država. Jer u federacijama, pokrajine ili regije imaju vlastite parlamente, vlade, sudstvo, dakle, dijele nadležnosti s državnim vlastima, što kod nas ne bi bilo moguće čak i ako bismo, umjesto sadašnjih županija imali nekoliko regija.
Ustav, koji je donesen 22. prosinca 1990., onemogućio je bilo kakvu mogućnost secesije dijelova Hrvatske, a pisci Ustava imali su još nešto u mislima. Najbolji svjedok je Vladimir Šeks, koji je jedan od autora Ustava:
“Božićnim ustavom, Hrvatska je od samog početka definirana kao jedinstvena država bez mogućnosti izdvajanja nekih njezinih dijelova. Time smo željeli spriječiti potencijalne dezintegracijske procese, jer u prošlosti su stranci koji su vladali na ovim prostorima, od Mlečana do Austrijanaca i Mađara, često promovirali negativne oblike regionalizma, kako bi oslabili pokrete za stvaranje hrvatske države. Ovakva tendencija, prisutna je u dijelu IDS-a, a manifestirala se putem zahtjeva o nekoj labavoj konfederaciji Istre i Hrvatske.”
No IDS ide dalje
PROJEKT ZEMLJA ISTRA
27.siječnja 1998 .godine pojavio se Ivan Pauletta sa inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore ( Australija). Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je :”Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini ” Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju ” i domete “Ograničenje odrediti će sami građani Istre” Precizirano bi to bilo ” Da svako služenje vojnih ,policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je ” necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”
U projektu „Zemlja Istra „nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su -Donošenje Ustava Zemlje Istre-Vlastiti fiskalni sustav-Vlastito sudstvo -Vlastita teritorijalna policija -Vlastito školstvo-Demilitarizacija Istre -Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Ovaj Paulettin projekat je ustvari realizacija njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja ..Projekat Zemlja Istra „izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati,a drugo je ovakav projekat koji govori o realizaciji prezentirati javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja .Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz Stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekat doživio neprihvaćanje u samom IDS-u, ali je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.
Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.
“Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept ‘Zemlje Istre’ trebao dobiti svoj puni izraz u ‘događanju naroda’, poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih Istrijana , esula , raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugonostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga sa zadaćom da izglasanom ‘istrijanskom Deklaracijom’ postave legitimističke temelje za ‘cepanje Hrvatske’. kaže Mario Sošić u svom tekstu
ipress.rtl.hr/istra/autonomaski-projekt-zemlja-istra-iznova-vreba-49962.html
REFERENDUM O AUTONOMIJI
No, vidjelo se, i moglo se čuti, kako taj antihrvatski koncept i danas nije posve stavljen van snage. Čeka se, i vreba, valjda neko novo povoljno vrijeme, za ‘istarske putovnice’, passaporte ili jugoslavenske pasoše. To je prilično jasno, pa i slijedom najnovije sarajevske Deklaracije o zajedničkom jeziku …, u kojim potpisnicima prepoznah i tri prava i omiljena ‘istrijana’ – Rade Šerbedžiju, Daša Drndić, N. Popovića.” dalje je napisao Mario Šošić
I evo dočekali su i referendum u regiji Veneto i referendum u Kataloniji, ali su u Istri ojačale hrvatske domoljubne snage i IDS više nema tu snagu da pokrene svoje autonomaške snage.
KRIZA U BRODOGRADILIŠTU ULJANIK
Izišla je u javnost kriza u Brodogradilištu Uljanik, koja je velikih razmjera i koja razotkriva svu prljavu i kriminalnu IDS-ovu politiku.
Jakovčićeva ideja iz 90-tih o dislokaciji Uljanika, zbog turizma, pretvorila se u uništavanje brodograđevne proizvodnje radi atraktivnog zemljišta i pomorskog dobra takoreći u središtu Pule.
Od 14 direktora iz uprave Uljanika 13 njih su bliski ili aktivni u IDS-u, tako da se u Uljaniku vodila politika IDS-a.
Loše ugovoreni brodovi, pripajanje brodogradilišta 3. maj i nenamjensko korištenje jamstava, koje je dala Vlada RH, nesrazmjerno visoke plaće direktora, podjela velikih bonusa, iako je brodogradilište poslovalo sa gubitkom, poduzeća koja su osnovali direktori Plovidba i Arsenal, sve je to izazvalo kolaps u poslovanju.
Strateški partner Danko Končar iza kojeg se vuku repovi sumnjivog poslovanja i kapitala, nije pogodan za Uljanik, jer ne isplaćuje plaće ni Brodotrogiru čiji je vlasnik.
Novaca za plaće nema, radnici štrajkaju , a vrli autonomaši i osporavatelji hrvatske suverenosti u Istri , pa čak i nad istarskim nebom, sada traže pomoć od hrvatske Vlade.
ZAKLJUČAK
Nakon što su svojom promašenom politikom autonomaštva, promašenom gospodarskom politikom, majorizacije manjina, marginalizacije hrvatske komponente u Istri doveli čitavu jednu gospodarsku granu u kolaps, politički i nacionalno izazvali velike podjele i netrpeljivost ,među stanovništvom, IDS-ovci zovu hrvatskog Premijera da im pomogne i izvlači ih iz nezavidne situacije u koju su se sami doveli i koju su sami izazvali.
Ne smeta me što se IDS-ovci deklariraju kao lijevo-liberalna stranka. U demokratskom društvu ima stranaka svih svjetonazora i usmjerenja, ali sve stranke moraju poštivati Ustav zemlje u kojoj djeluju i biti lojalni državi u kojoj su registrirani kao stranka. A IDS sve to nije od svog osnutka do danas i to je ono što nikako ne mogu podržati i na to pristati kao Hrvatica i hrvatska državljanka.