Osnivač i bivši komandant “Jedinica za specijalne operacije” Franko Simatović zvani Frenki, inače Hrvat iz okolice Dubrovnika, oslobođen je izdržavanja kazne od 15 godina zatvora po Haškoj presudi izrečenoj u svibnju ove godine i prijevremeno danas pušten na slobodu iz zdravstvenih razloga, ekskluzivno saznaje srpski Kurir iz više nezavisnih izvora.
Podsjetimo, Međunarodni sud sa sjedištem u Haagu izrekao je pravomoćne presude na 15 godina zatvora bivšim čelnicima Resora državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, optuženima za ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u svibnju ove godine. Iako je osuđen kao srpski ratni zločinac, Simatović je, kako smo naveli, Hrvats – Otac Pero, Dubrovčanin, bio je partizan, poslije rata visoki oficir JNA, jedan od osnivača vaterpolskog kluba Partizan.
Simatovićev put do drugog čovjeka srbijanskog MUP-a počeo je prije 25 godina kad je taj diplomirani politolog i kriminalist u Službi državne sigurnosti (SDS) bio zadužen za praćenje američkih poslovnih ljudi. Otada tečno govori engleski. Raspadom SFRJ i dolaskom Jovice Stanišića na čelo službe sigurnosti počinje Simatovićev nagli uspon. Postaje Stanišićevim zamjenikom, sredinom devedesetih u novoimenovanom Resoru državne sigurnosti MUP-a postaje načelnik obavještajnog odjela, pa zapovjednik specijalne paravojne jedinice. Tajne operacije pripreme prljavog rata protiv Hrvatske dovele su ga u Knin prije balvana.
Sredinom devedesetih o Simatoviću je u britanskom Guardianu progovorio jedan od njegovih suradnika, paravojni zapovjednik Branislav Vakić. On je opisao kako je “mala skupina policajaca pod izravnom predsjednikovom (Miloševićevom, op.) paskom upravljala tajnim, prljavim ratom, naoružavajući tisuće osuđenih kriminalaca i šaljući ih u Hrvatsku i Bosnu”.
Simatović je pripremao teren za sve ratove na području bivše Jugoslavije. “Beli orlovi” Vojislava Šešelja i Arkanova srpska dobrovoljačka garda operirala je 1991. sa Simatovićevim “crvenim beretkama” u istočnoj i zapadnoj Slavoniji sve do Knina i Bihaća, te u istočnoj Bosni 1992., u Zvorniku i Skelanima. Srpski četnički pokret i Arkanovi Tigrovi provodili su etnička čišćenja i pljačke na prostoru bivše Jugoslavije. Konce je povlačila grupa iz odjela za državnu sigurnost MUP-a Srbije lojalna Miloševiću.
Krajem 1990. Simatović postaje ključni čovjek u organizaciji srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj. Navodno je, početkom pobune Srba u Kninu ljeta 1990., stigao u taj grad s dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara režimske Politike ekspres. Glavni posao bio mu je nadzor Dragana Vasiljevića, kapetana Dragana, kojega je doveo u Knin kako bi maskirao upletenost srbijanskog MUP-a u “balvan-revoluciju”. Druga priča kaže kako se Simatović u Kninu predstavljao kao Irac, tjelohranitelj kapetana Dragana, a pred novinarima su razgovarali na engleskom.
Najduže suđenje
Inače, bilo je to najduže suđenje u povijesti ovog suda. Trajalo je puna dva desetljeća.
Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, koji je doveo do zločina u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i Trnovu.
Prvostupanjskom presudom u lipnju 2021. Stanišić i Simatović osuđeni su na kazne od po 12 godina zatvora, koje su ove godine preinačene na 15 godina.
Stanišić je bio načelnik Službe državne sigurnosti MUP-a Srbije, a Simatović njegov zamjenik. Obojica su uhićena 13. ožujka 2003. u akciji Sablja.
Kako piše B92, Simatović je u zatvoru proveo više od osam godina, a Stanišić više od sedam.
Stanišić i Simatović 2021. proglašeni su odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
Na presudu su se žalili i obrana i tužiteljstvo koje je osporilo zaključke prvostupanjskog vijeća da nije dokazano sudjelovanje dvojice u udruženom zločinačkom pothvatu kao i njihova odgovornost za zločine u Hrvatskoj koje su počinile jedinice koje su oni uspostavili, obučavali i financirali.
Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu proglasilo je 31. svibnja 2023. bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini.
Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma povećalo im je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.
Podsjetimo, Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovu toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.
Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj – u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.