Prije 31.godine, na Malu Gospu, 8. rujna 1991. godine, u Kusonjama kod Pakraca ubijeno je 20 hrvatskih gardista, pripadnika „A“ satnije…
Prije 31.godine, na Malu Gospu, 8. rujna 1991. godine, u Kusonjama kod Pakraca ubijeno je 20 hrvatskih gardista, pripadnika „A“ satnije (kasnije bojne 105. brigade iz Bjelovara), nakon što su upali u zasjedu koju su im postavili srpski teroristi i četnici.
Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Hoće li se za ove zločine nakon 31 godine od srpske agresije na Hrvatsku bilo tko iz Srbije ispričati te nadoknaditi štetu i odgovarati za sve počinjene teške zločine u napadnutoj Hrvatskoj?
Nakon mučenja i iživljavanja nad zarobljenicima i ranjenicima, Srbi su ubili hrvatske vojnike i bacili tijela na smetlište i mrcinište. Dvije godine kasnije na komemoraciji ubijenim gardistima, postavili su eksplozivnu napravu koja je ubila troje ljudi, a ranila više njih. Ovog puta su žrtve bile majke poginulih mladića i izaslanici Hrvatske vojske.
Selo Kusonje su 1991. bile četničko uporište lokalnih zapadnoslavonskih Srba odakle su već ranije stizale prijetnje i napadi na nenaoružano hrvatsko stanovništvo Pakraca i okolice. Iz Kusonja i Bučja su dolazili neprestani napadi, zasjede i otmice Hrvata, kao i većina planova za napad na Pakrac, zamišljeno središte priželjkivane srpske države u zapadnoj Slavoniji.
U pomoć obrani Pakraca stigla je “A” satnija 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Dobili su zadatak da izvide stanje na bojišnici pa su improviziranim oklopnim transporterom otišli u izviđanje, među ostalim i u Kusonje.
Tako su ujutro tog 8. rujna 1991. godine, na blagdan Male Gospe, stigli u selo Kusonje u improviziranom oklopnom transporteru. Na barikadi pobunjenih domaćih Srba nije bilo nikoga i transporter je oprezno nastavio dalje. U opustjelom selu sve je bilo tiho, a onda je odjednom počela rafalna paljba. I dok se iznenađeni branitelji još nisu ni snašli, transporter je pogodila raketa iz ručnog bacača, zapalila ga i onesposobila. Gardisti su iskočili iz vozila i sklonili se od kiše metaka koja ih je zasipavala sa svih strana u kuću.
Pružali su žestoki otpor mnogobrojnim četnicima, sve dok su imali streljiva. Poslana im je pomoć, ali nije se uspjela probiti do njih. U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kad su četnici uspjeli minirati kuću. Tada su izašli s uzdignutim rukama. Međutim, onda je uslijedilo nevjerojatno iživljavanje domaćih i uvezenih Srba nad našim Herojima.
Živote su izgubili naši vitezovi;
Nikola Benkus
Željko Besek
Marinko Crnogaj
Mato Čančar
Miroslav Černak
Marijan Dukić
Stipe Gađa
Petar Grubeša
Anto Ivandić
Stjepan Kolar
Vladimir Krivačić
Stjepan Mamić
Tadija Markić
Ivan Palić
Zlatko Pavlović
Nedjeljko Pekić
Mario Posarić
Igor Stipić
Dubravko Štefulinac
Ante Tandara
Neka im je vječna slava .
Vječna im slava i hvala!
Počivali u miru Božjem.
