Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Studentski prosvjedi u Srbiji nailaze na prepreke koje ih čine besmislenim i osuđenima na propast. Evo nekoliko ključnih razloga.
Nedostatak kontinuiteta i organizacije
Studentski prosvjedi su često spontani, bez jasne dugoročne strategije i vodstva. Kada nema jasnog plana i vizije, vlasti ih lako mogu ignorirati ili razvodniti.
Podijeljenost studenata
Mnogi studenti nisu politički angažirani i žele nastavak školovanja. Cijela se stvar razvukla i postaje razvidno da će izgubiti godinu što mnogima predstavlja problem. Dio njih čak i podržava vlast. Osobito se čini da nakon najvećeg skupa od 15.3. na kojem se nije dogodilo ništa spektakularno studenti nemaju viziju kako učinkovito nastaviti dalje.
Represija i kontrolirani mediji
Država često koristi različite metode za suzbijanje protesta, uključujući pritiske, zastrašivanje, medijsku manipulaciju i čak brutalnu policijsku silu što se dogodilo i 15.3. Većina tradicionalnih medija u Srbiji je pod utjecajem vlasti, pa studentski prosvjedi dobijaju minimalan ili negativan publicitet. Bez šire medijske podrške, teško je širiti poruku i povećati broj sudionika.
Kupovina vremena i taktika iscrpljivanja
Vlast često koristi taktike pozivanja na dijalog te u javnosti tvrdi da su zahtjevi ispunjeni, da je Vlada u ostavci i slično, a sve bez konkretnih rezultata. Studente se optužuje da su strani plaćenici i da se radi o još jednoj u nizu obojenih revolucija. Obećavaju se reforme i nude ustupci koji na kraju ne donesu stvarne promjene.
Ekonomski pritisci
Na koncu, mnogi studenti su već pod stresom zbog financijskih problema, školarina i egzistencijalnih pitanja, pa je teško očekivati da će im životni prioritet biti dugotrajna politička borba.
Nakon svega rečenog možemo zaključiti kako su studentski prosvjedi besmisleni dokle god jasno ne budu definirani ciljevi.
Oni očito nisu u školama naučili kako se mijenja diktator.
Poštovati zakon o gradnji???
Napomenimo da je događaj u Novom Sadu bio samo povod za tkz. “studentske demonstracije”. Studenti su izišli na ulicu tražeći da se poštuje zakon o gradnji!
Takav zahtjev samo Srbi mogu izmislit.
Znanost nas uči da kada se razgovorom u društvu i parlamentu ne mogu izmijeniti zakoni ili srušiti režim, legitimno je izići na ulicu i prosvjedima tražiti izmjenu zakona ili revolucijom rušiti diktatora!
Stvarni razlozi izlaska na ulice su:
-nezadovoljstvo stanjem u Srbiji.
-geopolitički odnosi u svijetu, -sukob Zapada i Istoka” u okolnostima globalizma, suvremene mješavine kolonijalizma i fašizma.
Prosvjede kreiraju i potiču njihove tajne službe.
Budući da su studenti na brzinu pod utjecajem okultnih centara moći Zapada izvedeni na ulicu, bez znanja koje se moglo steći ili u školi ili na ulici, nemaju ni danas viziju što je njihov cilj.
Budući da su to uglavnom djeca onih kukavica koji su izgubili rat u Hrvatskoj i na Kosovu, ne usude se javno reći da je njihov cilj rušenje Vučića. U neznanju pozvali su “četnike iz Šumadije” da im pomognu.
A kako četnici znaju samo klat i pljačkat, ni s njima nisu napravili Agendu smjene Vučića. Tako se prosvjed pretvorio u najveći srpski dernek u povijesti.
Jelo se, pilo i šutilo. Planirali su i šumadijsko kolo. I dok su čekali muziku i glamu dogodio se malo jači šum. Brzo su, kao i njihovi očevi, sjeli na traktore i pobjegli glavom bez obzira. Ipak su se četnici naučili nešto u Oluji – čemu služe traktori!