NAKON ŠTO JE U JAVNOST IZAŠAO PLAN RESTRUKTURIRANJA ULJANIKA, POSTALO JE JASNO TKO JE INICIJATOR I REALIZATOR PROPASTI ULJANIKA I TKO SNOSI NAJVEĆU KRIVICU.
JASNO I GLASNO IVAN JAKOVČIĆ I IDS, SA UPRAVOM ULJANIKA KOJA IM JE POGODOVALA.
Osnovne smjernice Plana
- Znači Otok ostaje brodogradnja, sa time da rezaona čelika seli u Vodnjan.50 mil. eura .Otok postaje servis za marine:
- Uljanik Strojogradnja i Uljanik TESU sele u Šijanu .20 mil.eura
- Preseljenje uprave i projektnog ureda 10 mil.eura
Sveukupno samo za preseljenje 80 milijuna eura???
A nitko se nije sjetio da su stare radione zaštićeni spomenici kulture, jer su izgrađene za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, kao što su i zgrade na Monumentima i sv. Katarini, koje su bile razlog stopiranja radova Danku Končaru, pa se neće smjeti rušiti da se oslobodi prostor u Arsenalu?
Jakovčić i biznisi: San mu je Uljanik preseliti iz Pule
To je na brzinu, diletantski napravljen Plan, narodski rečeno ” napravljen račun bez krčmara” Vlada nema namjeru više spašavati Uljanik ulažuči silne milijune kao u vreću bez dna, to je jasno rečeno, a da na kraju ispadne da je to samo izvlačenje proračunskog novca za nečije bogaćenje nekretninskim poslovima.
Da vidimo kronološki slijed događaja;
Istarski demokratski sabor ili Dieta democratica istriana, što je puni naziv stranke, vlada u Istri od 1991, godine, da bi 1993 -1994 godine bio na vrhuncu svoje moći. Kada to uviđaju čelnici IDS-a, Ivan Jakovčić je bio predsjednik stranke ( 1991-2014) i Župan Istarske županije ( 2001-2013), počeli su se ponašati kao da je Istra njihova privatna prćija, kao da su je dobili u nasljedstvo ili u miraz.( o čemu sam više puta pisala na ovom blogu) Počelo se sa prenamjenom zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, kao za potencijalne investitore, rasprodavati istarsku zemlju ( upravo zbog tog mešetarenja sa zemljištem, IDS- ov ministar turizma Veljko Ostojić, u Vladi Zorana Milanovića, bio je dao ostavku)
Da pojasnim; kupi se zemljište po cijeni poljoprivrednog, 2-15 eura ovisno o položaju i kulturi ( šuma, pašnjak ili maslinik), općina to zemljište prenamjeni u građevinsko, koje se zatim prodaje po cijeni od 100-200 eura, ovisno o položaju i blizini obale. Ogromna je to zarada, koja je otišla u privatne džepove IDS-ovih načelnika općina i IDS-ovih dužnosnika!
U takvom raspoloženju 1998. godine na jednom druženju sa “potencijalnim” investitorima, Ivan Jakovčić izjavljuje da je brodogradilište Uljanik u pulskoj luci i skoro u samom centru grada ” šaka u oko ovom gradu” i da bi ga trebalo izmjestiti.
Naravno da se to pročulo među radnicima Uljanika, ali kako je Ivan Jakovčić imao stalno neke svoje vizije razvoja Istre, nitko to nije uzeo za ozbiljno, već smo mi radnici Uljanika diskutirali u smislu da je to utopija i da je to nemoguće izvesti.
Međutim Ivanu Jakovčiću ta ideja nije bila utopija! On je Istru vidio isključivo kao turističku destinaciju, pa je i Boris Miletić koji ga je naslijedio na mjestu predsjednika stranke, uzeo kao svoj predizborni spot 2009. godine,za mjesto gradonačelnika grada Pule, slogan “ otvaranje Pule moru” , gdje kaže;
Jakovčić i biznisi: San mu je Uljanik preseliti iz Pule
” Želimo živjeti ovu rivu. Želimo napraviti jednu veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kako bi se ljudi tu okupljali. Otvaranje Pule moru je projekt koji traje, ali mi definitivno ove godine krećemo u to”
Kako je moguće napraviti veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kada 2/3 zaljeva zauzima Uljanik? Tu se vidi da je Uljanik već eliminiran u planovima IDS-a kao brodogradilište! I neka ne pričaju sada Miletić i Flego bajke o IDS-ovu interesu da Uljanik opstane! Uplašili su se grdno mase Uljanikovaca, štrajkaša i građana Pule, koja je danima kružila ulicama grada, pa su brzo promjenili retoriku.
Iz navedenih primjera očita je namjera i odluka da se Uljanik makne iz pulskog zaljeva. Ivan Jakovčić krenuo je u realizaciju.
Novi projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.
http://www.brijunirivijera.hr/brijuni_rivijera/vizija_tvrtke
U to vrijeme Koalicijske Vlade Ivice Račana, predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić, ujedno i ministar za europske integracije . Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće pulsko turističko poduzeće Arenaturist.
Osnivači Brijuni -rivijera su hrvatska Vlada i Istarska županija .Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi dokumenata o Brijuni rivijeri.
Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje .Inicijativu je vodio Bruno Poropat nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.
U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina.
U nadzornom odboru Brijuni- rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države:: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…
Sve njih povezuje odvjetnik Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. .Njegovi su klijenti brojni istarski gradovi i općine, pulski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih par godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina .
Jeli onda čudna izjava premijera Plenkovića” u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje”
Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!
Krenulo se u promjenu GUP-a , Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25.rujna 2007;
“Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”
Obratite pozornost, već 2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u pulskoj luci.
Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.
Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarem i pokrajinskim poglavarom Koruške Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka.
Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/jakovcic-i-biznisi-san-mu-je-uljanik-preseliti-iz-pule-17366 – http://www.express.hr
Napokon je pronašao “dobrog ” investitora Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, Prema izvješću o naknadama iz 2015.godine , Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016.godine 68.000 eura i 2017.godine . 65.000 eura. Za 2018 godinu . još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-jakovcic-zauzvrat-dao-koncaru-za-1-5-milijuna-kuna-1267173 – http://www.vecernji.hr
Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske je stigla informacija da je Danko Končar zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.
Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika.
Nije Danko Končar samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012 godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u pulskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara, Vlada je dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera, na rok od 50 godina, a Končar treba plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra, te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel.
Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije napravila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!
Od mega marina i hotela gradi se jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog centra u pulskom kvartu Stoja , najveći shopping centar na ovim prostorima! Otvaranje centra Max Stoja najavljeno je za 8. studenog.
Max Stoja kupce će dočekati sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda će se nalaziti na slijedeća tri kata, a uključivat će niz trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu biti će smještena većina gastro ponude i kino CineStar.
Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekat, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u pulskoj luci, onda gradnja tog velikog poslovnog centra ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik -Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet.
I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja , osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!
A Hrvatska Vlada i DORH ne čine ništa, da se nezakonite radnje procesuiraju i kazne!
Uljanik će opstati, ali kako i u kojem obimu bude odgovaralo Ivanu Jakovčiću i IDS-u, jer hrvatska Vlada ne čini ništa u smjeru kažnjavanja krivaca. Čak je i premijer Plenković za svog boravka u Puli izjavio“U ovome trenutku najvažnije mi je da opstanu radna mjesta, da opstane funkcioniranje brodogradilišta, a manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje”
Što reći na ovu izjavu? Nisu bitni akteri koji su doveli kompaniju u ovu situaciju, slobodno vi i dalje griješite, muljajte i pljačkajte, nećete biti kažnjeni???
Hoće li radnici Uljanika uspjeti pokrenuti neke inicijative i suprostaviti se ovakvom Planu , preostaje samo sačekati, vrijeme ističe!