Stavimo izjavu Alberta Einstein-a kako je za njega definicija ludosti „raditi istu stvar iznova i očekivati drugačije rezultate“ u kontekst još jedne poznate mudre izreke kako je povijest učiteljica života i da je onaj koji je ne poznaje osuđen raditi iste greške. Da je Albert danas živ sigurno bi se pitao, „pa što je tim Hrvatima?“. A to znam jer je on osobno, zajedno sa Heinrich Mann-om, uputio pismo međunarodnoj ligi za ljudska prava u travnju 1931 g. koje započinje ovako : „Ne možemo propustiti upozoriti međunarodnu ligu na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog intelektualca Dr. Milan Sufflay-a 18. Veljače 1931.“. Ovdje je link na čitavi tekst pisma http://www.croatianhistory.net/etf/einste.html
Uglavnom, radi se o uroti i državnom terorizmu Kraljevine Yugoslavije i djelovanju organizacija poput „Mlada Yugoslavija“, a koje je „zapeklo“ Einstein-a i Mann-a kao članove Njemačke lige za ljudska prava. Od svega što je napisao dojmljiva je zadnja rečenica u pismu, a koja u prevodu glasi: – Osjećamo da je dužnost Međunarodne Lige za Ljudska Prava da pozovu sve one koji cijene slobodu i ljudska prava nacija da se suprotstave tiraniji koja vlada u Hrvatskoj i započmu plemeniti protest. Sve države, a posebno Francuska, Njemačka, Poljska, Austria, mjesta gdje postoji međunarodna liga za ljudska prava imaju odgovornost reagirati kao štit ovoj maloj, miroljubivoj i prosvijetljenoj naciji.“ Čak je i The New York Times prenio vijest.
Ma zamislite vi to, povijest civilizacije ipak ne započinje 1941. i postoje naznake da su se stvari zbivale i ranije, a bez obzira što to Tvrtko Jakovina i sl. ne znaju.
A što bi rekao danas? Čini se kako bi Albert, pametan kakav jest, neizostavno zakjučio kako današnja politička klima u Hrvatskoj uvelike nalikuje onoj iz 1931. i da postoje čudne skupine kojima je ideja Yugoslavije prebliska i ne vide ništa spornoga u toj ideologiji. Možda bi poručio Pupovcu, Radinu i Staziću kako je glupo istim metodama očekivati drugačiji rezultat.
Prosječnom ljevičaru ovo ništa neće značiti i teško da će okolnosti opisane u ovom pismu promijeniti išta u njihovom poimanju „imaginarnog“ svijeta u kojemu žive. Nastavit će i u nametanju svoje ideologije, a obzirom na količinu uhljeba sa sličnim svjetonazorom to rade prilično uspješno i to zadnjih 70 godina.
A kad smo već kod The New York Times-a, ondje je 1943. objavljeno i ovo:
Vijest u kojoj navode slučaj kada je Blaženi Alojzije Stepinac, na misi od 14. Ožujka 1943. prozvao njemačku rasnu teoriju. Ovo je ulomak iz te propovjedi: „”Svaki čovjek, bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao, bez obzira, da li je svršio sveučilište u kojem kulturnom središtu Europe ili ide u lov za hranom u prašumama Afrike, svaki od njih jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava, kojih mu ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna ljudska vlast” Također i ovo: „“Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narod pred iznimke pred Bogom ništica. (…) Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. (…) Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka“
Nametanje krivice čitavome narodu za izmišljena nedjela, a za nečije druge interese i kapitaliziranje na istome odlika je prevelikog broja privilegiranih uhljeba poput Pupovca, Radina i Stazića. Previše ih mediji podržavaju, a i prečesto serviraju u svakakva doba dok istovremeno drže „šapu“ na pričama kao što je ova. Priča koja dobrim dijelom oslobađa jer se bori protiv laži, a znamo što istina radi.
Možda je stvarno došlo vrijeme da Radin i likovi poput njega isele iz Hrvatske i da ih zamijeni netko „normalan“, domoljuban i državotvoran, ljubitelj istine kakva god bila. Uostalom, ako Bog da i na vlast napokon dođu pravi ljudi on bi svejedno bio zatvoren jer sigurno živi preko mogućnosti, a netko to plaća.
Sadržaja poput ovog ima previše da se ne bi koristio u svkodnevnoj komunikaciji na svim razinama i u svim prilikama, naročito obrazovnim ustanovama i političkim debatama. Kako je moguće da još uvijek dopuštamo ljevičarima i George Soros-u da nas tegli kroz blato u nekim suludim nastojanjima da nas „rasture“ koristeći upravo domoljublje Hrvata kao argument kontra njih!? Kako je moguće da ne primjećujemo zamke ispred sebe!? Krajnje je vrijeme je da začepimo gubicu ljevici u Hrvatskoj, a naročito radikalnoj ljevici – yugonacionalistima. Prečesto nam izvlače „joker“ – nacisti, fašisti i skreću pozornost, a ovi nasuprot njima prečesto prešućuju argumente protiv tih blesavih kvalifikacija i tako u krug. Do kada?