Dr. Franjo Tuđman, tvorac suvremene hrvatske države, osporavan je, omalovažavan i blaćen od širokog političkog spektra sa lijeva, na desno i usprkos žestokoj detuđmanizaciji, ostao je državnik koji svijetli u povijesti hrvatskog naroda kao državnik koji je uspio ostvariti tisućljetnu težnju hrvatskog naroda za svojom državom.
Svi njegovi osporavatelji dokazuju njegovu veličinu i značaj za hrvatski narod upravo žestinom detuđmanizacije, jer čemu detuđmanizacija ako nije značajan i zaslužan za hrvatsku državotvornost.
Samim procesom detuđmanizacije poništava se sve što predstavlja hrvatski narod, to je ustvari rashrvaćivanje Hrvatske. Detuđmanizatori su otpadnici od hrvatskog nacionalnog bića koji izlaze iz ideja jugoslavenstva, komunizma, velikosrpstva i velikohrvatstva ( Hrvatska do Drine). I kao takvi pronašli su saveznike u svjetskim moćnicima, od kojih su neki bili podupiratelji ili tvorci obje Jugoslavije, i naravno velikosrpske ideje, kojoj su Hrvati ostali jedina i nepremostiva prepreka na putu njenog ostvarenja.
Ostaje otvoreno i neobjašnjivo pitanje zašto je hrvatski narod, nakon smrti dr. Franje Tuđmana svoju sudbinu prepustio u ruke onima koji samostalnu Hrvatsku nisu htjeli i protiv kojih su se 90-tih borili?
Dr. Franjo Tuđman državnik, znanstvenik i povjesničar
Doprinos dr. Franje Tuđmana za oslobođenje hrvatskog naroda od jugoslavenskih, odnosno srpskih okova i utemeljenje hrvatske države je nemjerljiv.
Naprosto je fantastično djelo stvaranje i uspostavljanje hrvatske državne samostalnosti u tadašnjim geopolitičkim uvjetima, različitim globalnim teorijama i projektima, da jedan mali narod unatoč pritiscima velikih sila, ostvari svoju slobodnu državu.
Svima je poznato ovo djelo dr. Tuđmana, no manje je poznat njegov doprinos kao povjesničara u raskrinkavanju povijesnih krivotvorina, naročito povijesti radničkog pokreta i partizanske borbe. Još je manje poznata njegova uloga u razbijanju velikosrpskog jasenovačkog mita, smišljenog da Hrvate za svagda optereti hipotekom ustaštva! Naravno da se ta hipoteka održala do danas, zahvaljujući velikosrpskoj propagandi i nebrizi hrvatskih vlasti. Međutim istraživanjem po arhivama pojedinaca, entuzijasta broj žrtava je ipak smanjen od skoro 800 tisuća, na službenih 83 tisuće. Iz ovog ogromnog nesrazmjera jasno je vidljivo koliki je razmjer lažiranja povijesti od strane jugokomunista i velikosrba.
Svako istraživanje velikosrbi, jugofili, orjunaši i bivši komunisti proglašavaju revizijom povijesti, samo da bi opravdali posezanje za hrvatskim teritorijem i hrvatskom kulturnom baštinom.
Sam dr. Franjo Tuđman osjećao se „ progonjen“ kao i hrvatski narod stoga je nastojao biti objektivan prema hrvatskoj prošlosti.
Dr. Franjo Tuđman izdiže se iznad svih svojih političkih prethodnika u hrvatskoj povijesti kao idejni začetnik, politički organizator, državotvorni i vojni pobjednik, tvorac suvremene i suverene, slobodne i nezavisne demokratske Hrvatske
Zadaće koje si je postavio
1.Novi Ustav Republike Hrvatske
2.Uključivanje u Europu i europeizacija Hrvatske
3.Ustanovljenje poretka pravne države i modernizacija državne uprave
4.Duhovna obnova
5.Korjenite promjene u vlasničkim odnosima i gospodarstvu
6.Demografsko oživljavanje
7.Povratak i uključivanje iseljeništva
8.Nužnost promjena u javnim službama
9.Moralna obnova i etika rada
Sjajnom pobjedom Hrvatske vojske 1995 godine u manjim oslobodilačkim akcijama kojima je kruna bila oslobodilačka akcija Oluja stvoreni su bili svi preduvjeti da se zacrtani ciljevi ostvare. Međutim tada je propuštena prilika da se rasčisti sa komunističkom i jugoslavenskom prošlosti i da se maknu iz javnog i društvenog života svi dužnosnici koji su proizašli iz bivšeg komunističkog sistema. Države iz bivšeg komunističkog bloka koje su provele lustraciju, krenule su se dalje razvijati, a Hrvatska je ostala u nekom hibridnom prividu demokracije, u stvarnosti neokomunizmu.
Dr. Tuđman kasno je to shvatio što je propustio učiniti, vidjelo se po njegovom govoru u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso, po povratku sa liječenja u SAD , 23.studenog 1993. godine…
„Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima...Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.
Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini
http://www.youtube.com/watch?v=U5xMo8OrOvw
Pokazalo sa da je to bio proročanski govor ,jer sve ono što je bilo propušteno učiniti nakon Oluje, vratilo se kao bumerang sa detuđmanizacijom.
Nakon smrti dr. Tuđmana, na izborima 3. siječnja 2000 godine. izabrana je nova koalicijska vlada na čelu sa Ivicom Račanom, a na izborima 24.siječnja 2000 izabran je novi predsjednik Stjepan Mesić.
Detuđmanizacija
E sada je počeo ” bal vampira“ famozna detuđmanizacija!
Plan detuđmanizacije osmislili su Mesić i Račan uz suradnju Manolića, nastavio je Josipović pa Milanović i Plenković, koji je danas doveo Hrvatsku do potpunog gospodarskog i moralnog kolapasa. Glavni cilj plana je bio obezvrijediti Domovinski rat kako bi o(p)stale na vlasti stare boljševičko velikosrpske i titoističke strukture.
Stjepan Mesić
Nikada neću zaboraviti kada je Stjepan Mesić čim je ušao na Pantovčak, doveo engleskog novinara u arhivu dr. Tuđmana, To je događaj bez presedana, zgrozio svu domoljubnu javnost u Hrvatskoj i svijetu, jer nikada, nigdje niti jedan predsjednik države nije državne neklasificirane dokumente izložio javnosti. Predsjednik Stjepan Mesić omogućio je novinaru britanske producentske kuće Newswatch (iz Londona), Johnu Cooksonu, uvid u neodređeni broj transkripta i audio-zapisa, te njihovo snimanje, ne vodeći računa o državnoj sigurnosti i državnoj tajni.
https://www.youtube.com/watch?v=tOebNGA_z1M
Taj događaj, dijeljenje dokumenata i tajno svjedočenje na Međunarodnom sudu u Hagu, za svaku su zemlju sa uređenim pravnim sistemom dokaz veleizdaje. Samo za tadašnju garnituru na vlasti su bili normalni i poželjni. Svakako treba naglasiti da su ti dokumenti korišteni u svrhu kriminalizacije vladavine dr. Franje Tuđmana, kriminalizacije Domovinskog rata, odnosno temelja na kojima ja nastala Republika Hrvatska. A to je Stipe Mesić velikim djelom činio iz osobne mržnje prema dr. Franji Tuđmanu, jer je bio ono što, on Stipe Mesić nije i neće nikada biti.
Time se htjelo dokazati da je Republika Hrvatska nastala na zločinu, da je kriva za raspad Jugoslavije i da je Domovinski rat ustvari bio građanski rat. Te se teze povlače još i danas, samo da bi se umanjila odgovornost Srbije za agresiju na Hrvatsku i BIH. a to je i bio cilj detuđmanizacije.
Projekt detuđmanizacije je ustvari puzajući neokomunističko udbaški državni udar, kojim se je mlada demokratska RH, pretvarala u neokomunističku državu. Tako je umjesto daljnjeg razvoja demokracije i korisnog gospodarskog razvoja i razvoja profitnog znanja, nastavljeno s nazadnom vladavinom primitivnih neokomunističkih struktura.
Nema te hrvatske vrijednosti koje neokomunisti nisu razorili, uništili ili obezvrijedili za održavanje na vlasti i spašavanja svojih ideoloških dogmi i razvojno gospodarskih neuspjeha i zabluda, spašavanje svojih pozicija u strukturama vlasti i svojih materijalnih bogatstava koja im je ta vlast omogućila.
Mogu nabrojati bezbroj primjera izdaje nacionalnih interesa Stipe Mesića, ne samo nacionalnih, nego moralnih i etičkih, od uništavanja pobjedničke Hrvatske vojske, umirovljenje 12 generala, „izgubljenih“ čekova i donacija iz dijaspore, progona hrvatskih branitelja, u vanjskoj politici optuživanje Hrvatske da je bila agresor na BIH, netransparentnih predsjedničkih kampanja, zagonetnih donacija i još mnogo, mnogo toga.
Ivica Račan
Drugi kreator detuđmanizacije je bio Ivica Račan, koji je uspio gospodarski osiromašiti i rasprodati Hrvatsku i dio njenog teritorija ( sporazum Račan- Drnovšek).
Tako je odmah čim je po sukcesiji Hrvatska dobila svoj dio zlatnih poluga, prodao 15,5 tona zlata po mizernim cijenama 13,1 tonu prodao, odmah, a ostatak od 2,4 tone prodala je HDZ-ova Vlada u vrijeme Ive Sanadera, doduše po dvostruko višoj cijeni. Obzirom na današnju cijenu zlata obje su nas pogrešne procjene o prodaji državnog zlata koštale oko tri milijarde kuna.
http://www.narodni-list.hr/posts/112635001
Slijedeće su na redu bile banke. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.
Zatim je slijedila prodaja velikih državnih poduzeća. U srpnju 2003. nakon javnog natječaja u kojemu su u uži izbor ušli mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosneft, koji je odustao od konačne ponude, Vlada je 25 posto plus jednu dionicu INA-e prodala MOL-u za 505 milijuna dolara.
https://vijesti.hrt.hr/225835/kronologija-ina-mol-10-godina-od-kupnje-do-prodaje
Trakavica oko prodaje INE MOL-u još nije završena.
Na nekoliko primjera pokazala sam kako se uništilo ono malo demokratskih standarda, koji su se mogli ostvariti u ratnim uvjetima, kada se u pravilu ne mogu graditi demokratske institucije.
Što nam je ostalo danas, nakon detuđmanizacije?
Prošlo je 19 godina nakon smrti dr. Franje Tuđmana, a da se Hrvatska nije pomakla u izgradnji demokratskih institucija, pravne sigurnosti, profitabilnog gospodarstva i pluralnog i tolerantnog društva.
Nažalost detuđmanizacija nas je vratila u neokomunistički način vladanja, gdje su na vlasti djeca i potomci iz bivših jugoslavenskih, komunističkih, udbaških, KOS-ovskih, orjunaških, iredentističkih, regionalističkih i velikosrpskih struktura iz bivšeg sistema.
Medijske slobode svedene su na minimum: Plaćenički i sluganski mediji filtriraju informacije i u službi su tih neokomunističkih struktura. Društvene mreže provode cenzuru u korist tih istih neokomunističkih struktura. Iako se Vlast izvlači da nemaju utjecaj na privatne vlasnike mreža, vidljiv je način ušutkavanja nacionalno osviještenog djela hrvatskih korisnika po yugo-udbaškom modelu.
Gospodarstvo je potonulo na dno, ono malo poduzeća koja su ostala grcaju u gubitcima, propadaju i povlače za sobom smanjenu kupovnu moć, iseljavanje „ trbuhom za kruhom“ tako da je Hrvatsku napustilo prema podatcima Eurostata do lipnja 2018 .godine 348 000 ljudi.
Zbog neisplate plaća i onih poduzeća koja još rade mnogo je ljudi u nemogućnosti otplaćivati redovno rate kredita i drugih obveza , i zbog toga blokirano i deložirano.
Krajem travnja ove godine blokirani su bili računi 326.057 tisuća građana s ukupnim dugovanjem od 43,51 milijarde kuna, a u blokadi su bili i računi nešto manje od 24 tisuće poslovnih subjekata, s dugovanjima u iznosu od 12,7 milijardi kuna, prema podatcima iz FINE
Katastrofalno i totalitarno ponašanje vladajuće političke elite
Katastrofalno je ponašanje vladajućih koji su se potpuno udaljili od svoje biračke baze. Uzalud su temeljna prava zagarantirana Ustavom RH, kada vladajući ne poštuju ni članak 1. u kojem piše
„U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.“
Međutim vladajući donose odluke usprkos volji birača, usprkos prosvjedima , na štetu Republike Hrvatske, kao Istanbulsku konvenciju i sada Marakeški sporazum, „koji ne treba potpisati i koji ne obvezuje“ po riječima Ministrice vanjskih poslova. Nije jasno zbog čega onda Ministar MUP-a ide na potpis, iako vidimo svakodnevno da i velike zemlje, puno jače gospodarski od Hrvatske odustaju od Marakeškog sporazuma? Sadašnja hrvatska Vlada ne sluša bilo naroda, već joj je glavno da bude „ dobar sluga loših gospodara“
Kako i na koji način izaći iz ovog neokomunističkog i totalitarnog načina vladavine političke elite u Hrvatskoj?
Sada nije dovoljna samo komunistička lustracija, već i neokomunistička, znači dvostruka, a to je po sadašnjoj vladajućoj garnituri, koja izigrava i referendum kao najdemokratskiji način izražavanja volje naroda, jednostavno nemoguće ostvariti.
Nažalost sve je očitija opcija narodnog bunta, koji je u Europi već započeo, a koji preostaje kao jedini način demokratizacije Hrvatske!