Tijekom Domovinskog rata četnici i pripadnici tzv. Vojske Krajine ubijali su mještane Široke Kule, Ličkog Osika, Urija i Vukšića…
Najmlađa žrtva je bila trinaestogodišnja Verica Nikšić. Ubijena je u naručju svoje majke u podrumu jedne kuće koja je naknadno zapaljena. Njeni posmrtni ostatci nikada nisu pronađeni i ona nema svoga groba. Imala je samo 13 godina i te jeseni je trebala krenuti u 7. razred…
Pokolj u Širokoj Kuli je ratni zločin kojeg su počinile maskirani lokalni pobunjeni Srbi (pripadnici četničkih formacija i milicije tzv. “SAO Krajine”) nad Hrvatima iz tog sela, u svrhu etničkog čišćenja tog kraja od hrvatskog stanovništva…
Najveći dio pokolja je bio 13. listopada 1991., kada su pobunjeni Srbi ubili 8 Hrvata, a pokolj se nastavio i idućih dana, kada su ubili još 32 osobe. Među njima je i djevojčica Verica Nikšić od 13 godina, 17-godišnji dječak, cijela peteročlana obitelj te mnoštvo starijih osoba.
Učenica sedmog razreda osnovne škole Verica Nikšić, najmlađa žrtva pokolja, u smrt je pošla s majkom Mandicom i susjedima koje su četnici ‘sklonili’ u podrum jedne kuće.
–Široka Kula-srpski zločin bez kazne; suze i molitve za nedužne civilne žrtve…ubili su i djevojčicu Vericu Nikšić (13) koja je u smrt pošla s majkom Mandicom!…
–Zločin se dogodio, zločin nije kažnjen jer Hrvatsko pravosuđe do danas nije odradilo svoj posao. Zato s pravom tražimo od ove države da DORH istraži, a sudstvo procesuira ove zločince. Analizom toga rada vidjet će se mnogi slabo poznati detalji. Zločinci postoje, znaju se njihova imena, ali ih se gotovo nikada javno ne spominje. Komemoracija je kulturološki događaj, ali što nam to znači kada ne znamo detalje o stradavanju naših najmilijih. Devetero ih se još potražuje, od toga petero iz podruma prve zapaljene kuće. Za te ljude nema niti groba da im se barem poklonimo i zapalimo svijeće. A to je usistinu najmanje što danas možemo učiniti za sve stradalnike, rekla je Ivanka Vojvodić još 2019 godine novinarima.
Među nevinim žrtvama bila je i srpska obitelj Rakić.
Oni su htjeli zaštititi svoje susjede no svoju su dobrotu i čestitost platili životom. Svih petero članova te obitelji pripadnici milicije tzv. SAO Krajine odlučili su smaknuti zbog sumnje da preko radio stanice surađuju sa hrvatskim postrojbama.
Lišili su slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kći Radmilu, potom im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame ‘Golubnjača’. Tamo su ih likvidirali hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu.
Lucija, Manetova supruga, silovana je i živa zapaljena u svojoj vikendici.
Starce zaklali, pa zapalili
Skupina od 11 mještana život je završila nakon što se sklonila u podrum zapaljene kuće. Četnici su ušli u podrum i ubili ih osmero. Troje ljudi koji su preživjeli napad izašli su iz podruma i tad su ubijeni.
Tijela to troje su potom odvukli u zapaljenu staju. U njoj nije bilo stoke jer su već sve bili opljačkali. Neke su starce zaklali po kućama koje su poslije zapalili.
Marko Nikšić tragao je sve do svoje smrti u travnju 2019. za tijelima supruge Mandice i kćeri Verice. Za majkom i sestrom tragala je i Mandica Rukavina. Njezin otac Marko umro je dan prije nego što je Nizozemska izručila Hrvatskoj Milorada Baraća (55) , nizozemskog državljanina i hrvatskog osuđenika za ratni zločin, zločinca koji mu je ubio ženu i dijete.
U odori četnika ubijao civile
Baraća je Županijski sud u Gospiću proglasio krivim i osudio na 15 godina zatvora jer je tijekom rujna i listopada 1991. u Širokoj Kuli kao pripadnik četničkih formacija i milicije tzv. SAO Krajine iz automatskog pješačkog naoružanja pucao po civilnim objektima, ograničavao kretanje civilnom stanovništvu, a 13. listopada 1991. zapaljivom tromblonskom minom zapalio kuću u podrumu Dane Oreškovića u kojoj su se nalazili civili. Barać je pritom pucao po civilima, pri čemu je ubijeno osam civila, od toga sedam žena.
Među njima bila je i Verica Nikšić, njegova najmlađa žrtva.
Za ovaj bezuman, svirepi zločin u odsutnosti se još sudi sedmorici krvnika koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu. Kako kolovođa ovoga i mnogih drugih zločina spominje se Milan Mirić (69), ratni zaopovjednik obrane Ličkog Osika (Tesligrad) koji i danas živi u Beogradu i uživa sve beneficije tzv. krajinskog junaka. Tijekom Domovinskog rata Vrhovni sud tzv „SAO Krajine“ osudio je za zločine samo Čedu Budisavljevića iz Ličkog Osika jer je među 40 civila ubijena i peteročlana obitelj Srbina Mane Rakića. Budisavljević je tada izbjegao služenje kazne zbog urgencije iz Beograda. Najveći broj žrtava zlikovci su bacili u jame Golubnjača I. i II. na obroncima planine Ljubovo.
Slična sudbina Hrvata Široke Kule bila je i 1945. godine
Među 32 nevine žrtve četničkog pokolja bilo je petero Srba, svi iz obitelji Rakić (otac, majka i troje djece), koji su htjeli zaštititi susjede Hrvate i tako svoju čovječnost platili životom.
Sličnu sudbinu Hrvati Široke Kule doživjeli su i 1945. godine. U Gospić ulazi zloglasna koljačka skupina tzv. 26. partizanska divizija i u gradu i okolici počinje „krvavi pir“. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvodili i bacali u jame bezdanke, jednu pored Donjeg Lapca i drugu pored Ogulina.
U spomen na žrtve podignut je spomenik “Portal hrvatske povijesti”, rad akademskog kipara Petra Dolića.
Široka Kula se nalazi 11 km od Gospića i 3 km od Ličkog Osika (za srpske okupacije nazvanim imenom “Teslingrad”).
Pjesma i spot su nastali za budućnost i prošlost, koja se ne smije zaboraviti u spomen obilježja žrtvama Domovinskog rata iz Široke Kule i okolnih mjesta. Ove godine je 31. obljetnica stradanja nevinih ljudi koji su zaslužili dostojanstvenu obilježbu njihovih pogubljenja i boli njihovih najmilijih, tako da je nekolicina inicijatora pokrenula i završila izgradnju memorijalnog prostora u blizini župne crkva sv. Mateja u Širokoj Kuli, s naglaskom na ispis imena žrtava i prigodnih tekstova, koji bi podsjetili i opisali taj nemili događaj, kako bi svi budući naraštaji imali saznanja što se događalo tih ratnih devedesetih godina i tko su bili ljudi koji su svojom žrtvom pridonijeli stvaranju Države Hrvatske i njene neovisnosti.
Lustracijom domoljuba 2000 godine, slomljena je kralježnica hrvatstva i u Hrvatskoj i u BiH