Otišao on tamo gore u Njemačku, radi kao električar, vodoinstalater. Pa se za Uskrs ili Božić vrati svojima za praznike, dolazi s Porscheom. Pitam ja jednom tako jednog: “Daj da vidim prometnu.” Kaže on: “Ma ne… ostala mi negdje.” Kažem ja: “Pa to nije tvoj auto.” I muk. Javna je tajna – odu naši gore raditi, dolaze s BMW-ima, Mercedesima i pokazuju se, ali auto su uzeli za 500-600 eura, nije njihov. A tamo gore nemaju život, rade po još dva posla, nemaju društvo. I još nešto – tamo gore više nije dobro, trebalo bi se vratiti, a kako pasti s konja na magarca?
Ovako nas je uveo u priču Dominik Raškaj, stručnjak za tržište rada, o tome da se stvorio jedan mali, ali primjetan val povratka ljudi iz inozemstva. Kaže, Njemačka i Europa više nisu obećane zemlje kao nekad, valja se sad s Mercedesa vratiti na Golfa ili s konja na magarca.
“U Samoboru je desetak slučajeva da su se vratili iz inozemstva. Nije lako, to su ljudi koji su imali nekretnine pa ih prodali da bi iselili. Nakon nekoliko godina vraćaju se, treba pregrmjeti sad ponos, emocije, pa i sram jer su rekli da nikad više neće u Hrvatsku i to glasno da svi čuju, a sad kao da moraju priznati da nisu uspjeli. Vraćaju se, a nemaju više ništa tu – nekretnine nema, treba sad nešto novo naći, unajmiti, kupiti, što bilo”, govori nam naš sugovornik, piše Net.hr.
Ljudi su se okrenuli štednji
Više je toga zašto se vraćaju, radili bi po dva ili više posla, socijalni život mnogima je bo “nikakav”, a prvi povratnički val krenuo je za vrijeme pandemije.
“Osjetio se povratak naših radnika, najviše iz ugostiteljskog sektora. U vrijeme Covida zatvorili su se restorani, ugostiteljski radnici su ostali bez posla, krenuo je val povratka naših kuhara, konobara, recepcionera. A onda je krajem 2023. i početkom 2024. pala potražnja za inženjerima i projektantima. Ja sam već tada najavljivao da će pasti i potražnja za radnicima u građevini. U Francuskoj, Italiji i Njemačkoj zatvorilo se više od 15.000 građevinskih firmi”, otkriva Raškaj.
U velikim gradovima kao što su Berlin i Hamburg napuštaju se čak i gradilišta, građevinski sektor je u krizi, a naš sugovornik kaže da su se ljudi okrenuli štednji.
Stvari su se promijenile
“To vidimo i kroz turističku sezonu – u razgovoru s prijateljima koji imaju apartmane na Jadranu rekli su mi da im lani nisu stigli njihovi gosti iz Njemačke. Ako su i došli, bili su štedljivi. Očekuju da će slično biti i ove godine. Nakon građevine, kriza će se proširiti i na autoindustriju i zbog svega toga očekujem masovniji povratak naših radnika koji su otišli prije desetak godina”, govori Raškaj.
Dao je i primjer američke kompanije koja je lani otvorila proizvodni pogon u Osijeku. Više od 70 posto zaposlenih su radnici iz inozemstva koji su se vratili. Shvatili su da to više nije onaj život koji je bio u Njemačkoj prije 10-15 godina.
Jednostavno, stvari su se promijenile, posebno dolaskom radnika iz Ukrajine. Mislim da je to oborilo cijenu radne snage, a plaće nisu pratile inflaciju ni u Njemačkoj ni u drugim zemljama”, govori nam.
I sam je prije dvije godine boravio u Irskoj, gdje je razgovarao s mnogim Hrvatima koji su mu rekli da je došlo vrijeme za “nazad”.
Bolji uvjeti života u gradovima
Kaže da su se sada polako stvorili uvjeti za povratak – sve više gradova nudi besplatan javni prijevoz, besplatne ili cijenom prihvatljive vrtiće, izgrađeno je više škola, a tu je i onaj ključni moment – vraćaju se na nešto svoje, u ugodniji ambijent.
Sve to, kaže Raškaj, dodatni je poticaj ljudima da se vrate.
“U Hrvatskoj se stvorila takva klima i gradovi su to počeli shvaćati. Ok, moramo ponuditi upravo to – nefinancijski dio ugodnog života kako bismo zadržali i privukli ljude, i to se počelo događati. I nije to više samo na sjeveru Hrvatske. Vidimo da su i gradovi na jugu, poput Imotskog i Ploča, dobri primjeri, kao i neki drugi gradovi koji su radili na poboljšanju obiteljskog života i ambijenta. Znači, imamo više društvenih događaja, novih parkova za djecu i, općenito, novih oblika podrške kako bi se djeca osjećala ugodno i rasla u svom okruženju. U svom ambijentu, gdje su odrasli njihovi roditelji i preci. Mislim da se u Hrvatskoj posljednjih godina stvorio taj neki novi narativ”, kaže naš sugovornik.
Vraćaju se obitelji u Samobor
Kaže i da su lokalni čelnici osvijestili da ne treba čekati državu, već su lokalne zajednice same preuzele inicijativu kako bi poboljšale kvalitetu života u svojim gradovima. Vračajući se na primjer Samobora kaže da je riječ o obiteljima.
“I većinom su to osobe u dobi između 30 i 40 godina, što je dobro jer se radi o radno sposobnim ljudima”, govori nam Raškaj. Dodaje da se ovaj trend ne događa samo u Hrvatskoj, već ga osjeća cijela regija, uključujući i susjednu BiH.
“Primjerice, u Gračanici u Tuzlanskom kantonu, djeca vlasnika jakih kompanija u tom dijelu zemlje, studirala su u Beču, Grazu i drugim europskim gradovima, završavaju svoje školovanje i odlučuju se vratiti u Bosnu i Hercegovinu kako bi pokrenuli ili nastavili obiteljski biznis. I mi u Hrvatskoj smo napokon shvatili da netko mora nastaviti voditi kompanije u Zagrebu, Samoboru, Imotskom i Osijeku. Jer, ako se poslovanje ne prenosi s generacije na generaciju, jednostavno će se ugasiti”, ističe Raškaj.
Pristaju i na manje plaće
Potvrđuje da se neki povratnici vraćaju na manje plaće nego što su imali vani, ali na to pristaju isključivo zbog ugodnijeg životnog okruženja, ali da imaju bolju poziciju pregovaranja za svoju plaću.
Motive povratka vidi i u pitanju opće sigurnosti. “Smatram da i zbog trenutne situacije u Europi, gdje su ljudi uplašeni i strahuju za egzistenciju, sve više njih razmišlja o povratku. Povećano nasilje i nesigurnost postali su veliki problemi. Prema podacima i statistikama, Hrvatska je i dalje broj jedan po sigurnosti, a ljudi će radije odabrati sigurnost nego veću plaću u Njemačkoj”, ističe.
A jesu li strani radnici srušili tržište rada ili cijene visinu naših plaća u Hrvatskoj? Jednostavno odgovara – nisu. “Uvijek će biti poslodavca koji će možda otpustiti svoje radnike, zaposlit će ljude iz Filipina i Nepala koji nisu toliko kvalitetna radna snaga. U kratkom periodu će možda zaraditi, dugoročno će imati više štete”, smatra Raškaj.
Čeka li naše povratnike posao?
Za domaćeg radnika kaže da višestruko više vrijedi od nekog iz treće zemlje.
“Ma koliko god mi ulagali u strane radnike, oni se neće, nažalost, moći prilagoditi tržištu Europske unije i životu u Hrvatskoj i zaista su potrebna enormna financijska sredstva na edukacije obuke”, rekao je.
Čeka li naše povratnike posao? Naš sugovornik kaže apslutno za građevinu primjećuje da nedostaje svih profila – krovopokrivača, armirača, zidara u građevini, obnova od potresa nije ni blizu gotova, prenosi Teleskop.
Foto:Grad Zagreb
