Jedan od najutjecajnijih ljudi svoga vremena u Engleskoj, sir Thomas Moore, humanist i utopist koji je sanjao idealno društvo, gorljivi katolik i svetac naše Crkve pogubljen je 6. srpnja 1535. godine i pokopan u neoznačenom grobu. Prije nego mu je odrubljena glava izmolio je krunicu, zagrlio dželata i sam sebi stavio povez preko očiju…
Ostala je zabilježena njegova izreka: “Moguće je biti državni kancelar i čovjek s visokim etičkim načelima…moguće, ali i vrlo opasno“.
Tri godine je obnašao dužnost državnog kancelara na dvoru kralja Henrika VIII, ali je 1. lipnja 1535. godine izveden pred sud pod optužbom za veleizdaju.
Razlog tomu bilo je njegovo suprotstavljanje Zakonu o nasljedstvu prema kojemu je Henrik VIII trebao postati poglavar crkve u Engleskoj, čime bi sebi prisvojio prava koja je do tada imao samo rimski papa. Moore je na sudu šutio, budući da je kao pravnik znao kako ne može biti osuđen ako izrijekom ne ospori autoritet kralja.
Međutim, Thomas Cromwell, kraljev najbliži savjetnik (koji je do tada pokušavao bezuspješno nagovoriti More-a da se odrekne svoga stava), angažirao je lažnoga svjedoka koji je pred sucima pod prisegom otvoreno optužio osumnjičenoga kako je izjavio da engleski vladar nije poglavar crkve. Mada se znalo da je to kleveta, Moore je od porote osuđen na smrt.
Prije nego je kazna izvršena, proveo je više od godinu dana u najpoznatijoj tamnici u Engleskoj (Tower of London).
U svome završnom govoru potvrdio je sve što je do tada zastupao i rekao da je jedini zakoniti poglavar Crkve papa, izrazio je privrženost kralju, ali i izjavio kako prije svega služi Bogu.
Prvotna kazna vješanjem, voljom kralja je zamijenjena odrubljivanjem glave.
Osim što je obavljao državne poslove Thomas Moore je napisao i nekoliko filozofskih djela, a najpoznatiji njegov rad je Utopija.
U njemu Moore opisuje savršeno društvo, jednakost svih ljudi pred Bogom, privatno vlasništvo ne postoji (pa je i zemlja vlasništvo zajednice a ne pojedinaca), ljudi imaju pune vjerske slobode (svatko vjeruje u što želi i prakticira vjeru koju izabere), obrazovanje je pod jednakim uvjetima dostupno svima – pa i ženama. Jedini otklon ima prema ateistima kojima ne vjeruje, budući da ne priznaju autoritet Tvorca. Način života u njegovoj Utopiji je ustvari prenesen iz redovničke zajednice, a Moore je bio inspiriran i životom prvih kršćana. Utopija je ostavila dubokoga traga i to ne samo kod vjernika – kršćana, nego i među mnogima koji nisu vjerovali u Boga ali su idealistički sanjali savršeno društvo harmoničnih odnosa i blagostanja.
Komunistički autor Karl Kautsky smatrao je Moore-a čak ključnom osobom vezano za začetak socijalističke ideje, a jednako tako mislili su i mnogi drugi, pa i sam Lenjin – budući da su i u Marksovom učenju važno mjesto zauzimale ideje borbe za socijalnu pravdu, jednakost ljudi i ukidanje privatne svojine.
Može se slobodno reći da je utjecaj sir Thomasa Moore-a na zapadnu civilizaciju bio vrlo značajan. Do kraja je ostao čvrst i nepokolebljiv apologet katoličanstva. Poznate su njegove žustre polemike s prvakom reformacije Luther-om, u kojima je gorljivo branio papin ugled i postulate rimokatoličke vjere.
Bavio se i duhovnim temama, pa je tako posljednjih godina života napisao više radova iz ove oblasti, a u mjesecima prije smrti i nekoliko radova o Kristovoj muci.
Iako je Henrik VIII nastojao izbrisati svaki trag njegovim djelima (zaplijeniti ih i fizički uništiti), Moore-ova posvojena kći Margaret Roper spasila je spise i odnijela ih u Španjolsku.
Erazmo Roterdamski, jedan od najvećih humanista tog doba (koji je bio i njegov prijatelj) rekao je kako je “Moore najveći genij kojega je Engleska ikad imala i kojega će imati“.
Henrik VIII je pogubljenjem Thomasa Moore-a u bitnoj mjeri doprinio raskolu u kršćanskoj zajednici ne samo Engleske, nego i Europe, a koliko je to bilo štetno pokazalo se u sljedećim stoljećima.
O tomu je svoje mišljenje dao i Winston Churchill koji je pohvalio “herojsko i plemenito” suprotstavljanje Thomasa Moore-a “agresivnom nacionalizmu koji je uništavao jedinstvo kršćanstva”.
Odbacivanjem katoličke vjere Engleska se odrekla i svoje stoljetne tradicije, jednog moralnog sustava i svjetonazora na kojemu je počivala epoha njezina stvaranja kao uređene, moćne i civilizirane države, što je imalo dalekosežne posljedice.
Thomas Moore je blaženikom proglašen od pape Lava XIII, a svecem ga je 1935. godine proglasio papa Pio XI.
Zlatko Pinter