Sveti Josip: Naš uzvišeni model za sveto očinstvo. Pravi i autentični očevi imaju snažnu potrebu ugledati se na hrabrog i odlučnog svetog Josipa kao uzora i vodiča.

Crkva slavi liturgijski Svetog Josipa dvaput godišnje: 19. ožujka i 1. svibnja. U ožujku se slavi pod naslovom Sveti Josip, Marijin muž. U svibnju mu je titula Sveti Josip Radnik.

Ako svetom Josipu dade istaknutiju ulogu u obitelji, tada će obitelji doista postati ljepše, plemenitije, ljubaznije, čistije — jednom riječju, svetije!

U ovom kratkom eseju želimo se usredotočiti na slavnog svetog Josipa kao zaštitnika obitelji i zaštitnika očeva. Kao što svi znamo, u svijetu u kojem živimo obitelj je definitivno u krizi, ali i očinstvo. Iz ova dva razloga želimo uzdići svoje umove i srca na svetog Josipa da molimo za obitelji, kao i da služimo kao sjajan i sjajan model za očeve koji će slijediti.

Jedan od naslova koji se svetom Josipu daje u lijepoj molitvi koju zovemo Litanije svetog Josipa je pjesnički izraz: Sveti Josipe, uresu domaćeg života, moli za nas. Što podrazumijevamo pod riječju ures? Vrlo jednostavno, ukras ima svoju prirodu i svrhu ukrasiti, uljepšati, udostojiti, učiniti plemenitim. Ako svetom Josipu dade istaknutiju ulogu u obitelji, tada će obitelji doista postati ljepše, plemenitije, ljubaznije, čistije — jednom riječju, svetije!

Stoga potičemo sve obitelji da pozovu slavnog svetog Josipa da bude živi član vaše obitelji, naravno u zajednici s Marijom, supružnicom svetog Josipa, i Isusom, našim Gospodinom. Dva prijedloga kako pozvati svetog Josipa da ima istaknutiju prisutnost i ulogu u posvećenju vaše obitelji. Prvo kupite ili atraktivan kip svetog Josipa i stavite ga na istaknuto mjesto ili biste radije kupili atraktivnu sliku ovog velikog sveca. Zatim, na dnevnoj bazi neka obitelj zajedno moli molitvu svetom Josipu; možda čak i Litanije svetog Josipa. Nemojte se iznenaditi da doživite stvarne promjene koje će poboljšati vaš obiteljski život u kratkom vremenu ako se to učini. Velika sveta Terezija Avilska, naučiteljica Crkve, koja je voljela i promicala pobožnost slavnom svetom Josipu, komentirala je da sveci ponekad kasne sa svojim zagovorom. Ali nije tako sa svetim Josipom, on radi brzo! Kazala je da je on svetac od kojeg treba moliti milosti u svim okolnostima i situacijama.

Prijeđimo sada na drugu dimenziju osobnosti Velikog i slavnog svetog Josipa, a to je u odnosu na njegovo očinstvo – ili ako želite, sveti Josip u svojoj ulozi Oca.

Crkva zapravo daje svetom Josipu teološku kategoriju koja ga stavlja u vrh ili vrhunac svih svetaca Protodulia. Ovim naslovom podrazumijevamo da je sveti Josip kao svetac prvi koji se časti među svim svetima. Sveti Bernardin Sijenski i drugi sveci daju razlog i to zbog dostojanstva njegove službe ili dostojanstva njegova uzvišenog poziva. Jer, prema zvanju koje Bog daje svakom pojedincu, uvijek će dati odgovarajuće milosti srazmjerne tom zvanju. Sakrament ženidbe omogućuje mužu i ženi da budu vjerni jedno drugome te da budu odgovorni i sveti roditelji. Sveti red omogućuje svećeniku da obavlja svoje svećeničke dužnosti s milošću, redom, ljubavlju i savršenstvom.

Svima nam očajnički trebaju dobri uzori za oponašanje, a sada, više nego ikad, očevi trebaju uzor, a sveti Josip je daleko najbolji!

Isto tako, Bog je pozvao velikog svetog Josipa da bude i supružnik Marije, Majke Božje, kao i zemaljski otac Isusu, Spasitelju svijeta. Stoga je razumno da bi zbog te dvije uzvišene dužnosti sveti Josip bio obdaren izobiljem milosti. Iz tog razloga želimo voljeti svetog Josipa, moliti se svetom Josipu i uzdati se u snagu njegova zagovora.

Sveti Josip kao Otac

Jedno od najzapanjujućih djela Vječnog Oca bilo je poslati svog jedinog Sina Isusa, drugu osobu Presvetog Trojstva, i dopustiti svome Sinu da postane malo dijete – ranjivo, slabo i potpuno ovisno o čovjeku —  majke Marije i svetog Josipa. Doista, sveti Josip je bio i uvijek će biti Isusov zemaljski otac! To je bila volja vječnog Oca za svu vječnost. I naravno, sveti Josip je bio najbolji od svih zemaljskih otaca.

Željeli bismo istaknuti samo nekoliko uzvišenih osobina svetog Josipa kao oca kako bi mnogim očevima poslužila kao odskočna daska za nasljedovanje. Svima nam očajnički trebaju dobri uzori za oponašanje, a sada, više nego ikad, očevi trebaju uzor, a sveti Josip je daleko najbolji!

Pravi otac mora imati Boga za vodiča, izvora, života i nadahnuća.

Slijedi pet specifičnih osobina koje je sv. Josip živio kao Isusov otac i kao uzor svim sadašnjim i budućim očevima. Neka slavni sveti Josip zagovara očeve da vjerno obavljaju uzvišenu ulogu koju im je Bog povjerio.

1. Prvo, sveti Josip je bio vjerni sin Vječnog Oca.
Pod tim se misli jednostavno sljedeće: da bi bio dobar otac, prije svega mora biti plemenit, pun ljubavi i poslušan sin nebeskom Ocu. Svi očevi moraju s najvećom iskrenošću moliti Gospodinovu molitvu: “Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje…” Pravi otac mora imati Boga za vodiča, izvora, života i nadahnuća. Neka očevi, nasljedujući svetog Josipa, njeguju dubok odnos s Ocem nebeskim i nauče pravo značenje molitve Gospodnje, Oče naš…

2. Drugo, sveti Josip je bio vjeran supružnik pun ljubavi.
U liturgiji se ističe kako je sveti Josip njegovao svoju ženu, Blaženu Djevicu Mariju. Riječ njegovati znači da ju je stvarno ljubio. Istina je da su i sveti Josip i Marija odlučili i vjerno živjeli u djevičanskom braku, pod nadahnućem i vodstvom Duha Svetoga. Ipak, na ljudskoj razini postojala je najdublja i najdinamičnija ljubav koja ih je povezivala, ljubav prožeta prisutnošću Duha Svetoga.

Stoga, da bi bili pravi i pravi očevi, muževi moraju voljeti Boga, ali onda moraju stvarno voljeti svoje žene. Jer kada ljube svoje žene, ta ljubav se prelijeva i spušta na njihovu djecu, poput kiše koja pada i vlaži isušeno tlo. Gesta dobrote i ljubavi darovana ženi, je gesta dobrote i ljubavi darovana njihovoj djeci!

3. Treće, dobri sveti Josip bio je učitelj.
Poučio je Isusa, na ljudskoj razini, mnogim važnim postupcima. Naučio je Isusa kako govoriti i klicati Abba — Tata, Tatice! Naučio je Isusa kako hodati. Naučio je Isusa umijeću biti zanatlija kao stolar. Sada poslušajte ovo: Sveti Josip je čak naučio Isusa kako se moli! Uzmite riječi psalama, kao što su “Gospodin je pastir moj, u ničem ja ne oskudijevam…” (Psalam 23,1), sveti Josip je izmolio ove riječi i naučio Dijete Isusa da ih moli. Kako uzvišeno! Veliki sveti Josip učio je Logosu, Vječnoj Riječi Boga Oca, kako se moli ljudskim riječima!

Dokumenti II. Vatikanskog sabora i Katekizam Katoličke crkve inzistiraju na činjenici da su roditelji – i otac i majka – primarni učitelji svoje djece, posebno u onom što se odnosi na vjeru. Neka dobri sveti Josip bude uzor roditeljima da uistinu budu prvi i najbolji učitelji svoje djece na svim područjima: akademskom, društvenom, ljudskom, emocionalnom, a posebno kao učiteljima morala, duhovnosti i svega onoga što se odnosi na dobrobit djetetovu dušu i njegovo vječno spasenje.

4. Sveti Josip je bio prisutan svome djetetu i ženi.
Ono što podrazumijevamo pod sadašnjošću odnosi se na sveprožimajuću tužnu činjenicu da toliko očeva danas zapravo postaju ono što bismo mogli nazvati očevima koji su napustili školu! Ovaj izraz tata koji je napustio školu ima mnogo tumačenja, a sve su podle i štetne za dobrobit djeteta i obitelji u cjelini. Evo nekoliko: razvedeni, oni koji su upleteni u preljub, oni koji su navučeni na poroke (opijanje, pornografija, droga, kockanje u kockarnicama), oni koji su fizički prisutni, ali emocionalno odvojeni ili nepovezani.

Pravi očevi moraju biti spremni naporno raditi za svoju djecu, žrtvovati se za svoju djecu, pa čak i biti spremni patiti za svoju djecu, a ponekad i bolno trpjeti za svoju djecu kako bi ih doveli na sigurno od brojnih lukavstava modernih Heroda!

Ovo doista postaje začarani krug koji se prenosi s jedne generacije na drugu. Naprotiv, dobri sveti Josip uvijek je, naglašavamo, uvijek bio na raspolaganju za potrebe svoje obitelji — i supruge i sina! Sveti Josip je molio s obitelji, radio s obitelji, jeo s obitelji, išao u sinagogu i hram s obitelji, smijao se s obitelji, opuštao se s obitelji i na kraju umro u naručju onih koje je najviše volio – Isusa i Marija!

5. Sveti Josip bio je spreman žrtvovati se za obitelj
Vrlo važna završna napomena o plemenitoj, uzvišenoj i svetoj prisutnosti i osobi velikog svetog Josipa bila je njegova spremnost da se žrtvuje i trpi za Isusa i Mariju. Ne u jednom izoliranom slučaju već više puta, i to intenzivne patnje!

Patio je zbog Djevičanskog začeća Isusa u Marijinoj utrobi, sve dok mu anđeo nije otklonio sumnju, a sveti Josip uzeo Mariju za ženu. Dug i naporan put od Nazareta do Betlehema sveti Josip je, u potpunoj poslušnosti vladajućim vlastima, pratio svoju trudnu ženu na magarcu tih mnogo milja. Po dolasku, sveti Josip nije dobio ništa osim odbijenice: “Nije bilo mjesta za njih u gostionici.”

Pravi i autentični očevi imaju snažnu potrebu ugledati se na hrabrog i odlučnog svetog Josipa kao uzora i vodiča.

Tada je sveti Josip usnuo da je zli kralj Herod htio ubiti njegovog Sina. U gorkoj hladnoći i tami noći vjerni, snažni i poslušni muž i otac, dobri sveti Josip, pobjegao je sa svojom obitelji u Egipat, spasivši tako Isusa od pogibli. Snažni, hrabri, odvažni i pouzdani sveti Josip doživio je sve te događaje i više, potaknut najdubljom ljubavlju prema svojoj obitelji — svojoj ženi i svom Djetetu!

Pravi i autentični očevi imaju snažnu potrebu ugledati se na hrabrog i odlučnog svetog Josipa kao uzora i vodiča. Drugim riječima, pravi očevi moraju biti spremni naporno raditi za svoju djecu, žrtvovati se za svoju djecu, pa čak i biti spremni patiti za svoju djecu, a ponekad i bolno trpjeti za svoju djecu kako bi ih doveli na sigurno od brojnih lukavstava modernih Heroda! Naša ljudska priroda bježi i uzmiče od mogućnosti patnje. Međutim, to je sastavni dio ljudskog postojanja.