Današnjom svetkovinom Krista Kralja Crkva nam želi odaslati poruku da je Krist drugačiji kralj od svih i da na drugačiji način vlada… Njegova vladavina, njegovo kraljevstvo donosi pravu i trajnu slobodu pojedincu, obitelji, zajednici, društvu, narodu… Bez prihvaćanja Krista za Kralja u svijetu neće i ne može biti trajnog mira, niti blagoslova, niti napretka, svijet i civilizacija bez Krista nema budućnosti…
Isusovo kraljevstvo nije kao ljudsko kraljevstvo, već je ono vječno nebesko kraljevstvo koje on želi spustiti u naš svijet i među nama uspostaviti, ali ne kao konkurenciju ljudskome kraljevstvu, već istinski model, ishodište i uvir svake zemaljske vlasti i kraljevanja.
U ljudima postoji kao neka prirodna potreba za moći. Što je i sasvim naravno ukoliko su slika Boga koji ih je stvorio, kao i cijeli svijet, iz ničega, čime je očitovao svoju božansku svemoći. Stoga oni, premda su s jedne strane ništavilo i nemoć, s druge pak strane Stvoritelj ih je obdario svojom moću i želio je za njih da žive s tom moći upravljajući svoj život. Služeći se jezikom onoga vremena kad je nastajalo Sveto pismo i dogodio se razgovor između Isusa i Pilata opisan u današnjem evanđeoskom odlomku, Gospodin Bog je htio da čovjek gospoduje nad svim stvorenjem, to jest da se ponaša kao istinski kralj i upravitelj svega stvorenoga. Gospodin je nadasve htio da čovjek bude biće koje sa sigurnošću i snagom upravlja svoj život prema njemu, svome Stvoritelju, ali isto tako da ga upravlja prema istinskim vrijednostima i konačnom cilju, to jest spasenju…
Na žalost, grijehom je čovjek izokrenuo ovaj božanski red koji je Bog odvijeka htio da bude pravilo po kojem se čovjek ravna. Grijehom je čovjek izgubio snagu da s lakoćom i sigurnošću upravlja vlastitim životom u svjetlu Božje istine te da se darovanim moću služi u onom smislu u kojem mu je dana. Od tog trenutka je prestao priznavati Božju vlast nad sobom, te se je u samovolji htio domoći te vlasti, ne znajući da će je upravo tim činom izgubiti. Od tog trenutka mu se pomračila i istina, te je postao žrtva zabluda koje su ga gurnule u sve veću tamu. Nadalje, jedna od posljedica je da je i prema braći počeo iskazivati moć na krivi način, te ju je koristio kako bi ih sebi podređivao i nad njima vršio moć upravljanja silom, umjesto da im bude kao brat na usluzi svojom dobrotom i velikodušnošću. Od tada je sebi počeo graditi ‘kraljevstva’ koja su se temeljila na velikoj obmani, a to je na potrebi da svoju moć iskaže podređivanjem drugih i vladanjem nad njima.
Unatoč svih tih nepravilnosti Bog nikada nije odustao od čovjeka da ga vrati na pravi put i na stazu svoje istine. Ili bolje rečeno, baš zato što je čovjek odlutao, Bog se odlučio još više zauzeti za njega kako bi ga spasio od zloporabe moći koju mu je dao, te mu vratio snagu koja mu je neophodna za život. Zato mu je poslao svoga Sina, vječnoga Kralja Svemira, po kojemu je sve i za kojega je sve stvoreno. I ne samo to, već se njegov Sin i utjelovio i postao čovjekom kako bi kroz ljudsko iskustvu čovjeka poučio kako kraljevati na zemlji imajući u vidu da je istinsko kraljevanje dolazak u vječni život i nebesko kraljevstvo. Takvo kraljevanje pretpostavlja život u istini kojom se priznaje živoga Boga kao uporište vlastitoga života i izvor nepobjedive moći koja nas dovodi u život vječni, a koju nikakva sila ovoga svijeta ne može zapriječiti.
Upravo je takvo svjedočanstvo ostavio Isus pred rimskim upraviteljem Pilatom kojega su narod i glavari svećenički upotrijebili kao oruđe svoje moći koju su htjeli pokazati nad Isusom. U svojoj lukavosti iznašli su način kako prisiliti Pilata da osudi Isusa, jer oni kao takvi nisu imali ovlasti osuditi ga na smrt, a to su htjeli. No Isus, upravo u tim trenutcima kad se sprema primiti osudu i prihvatiti križ, pokazuje svoje istinsko gospodstva, svoju moć i vlast koju ima nad vlastitim životom. Pred Pilatom svjedoči da je vječni kralj, te da Pilat ne može ukloniti ljudskim metodama njegovo kraljevstvo, jer je ono kraljevstvo istine. Istina je uvijek svjetlo i tama laži je ne može nadvladati, te stoga niti nepravedna osuda kojom je Pilat namjeravao ugušiti njegov život nije mogla biti konačna riječ nad moću istine. Ona je samo bila pokazatelj ljudske nemoći pred Bogom i pred njegovim svjetlom, tek slabi pokušaj nemoćnih ljudskih bića da odbace Božju istinu o svome životu i da odbace Božji pokušaj da im svojom istinom osvijetli putove i privede ih u vječno kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira. S druge pak strane Isus je pokazao savršeni mir, svjestan da mu je svjedočiti za istinu. A svjedočanstvo za istinu bilo je bolno, satkano od patnje i predanja života. No znao je da je to jedini put pobjede i uspostave Božjega poretka na zemlji koji nijedna zemaljska vlast ne može izokrenuti. Sin Božji je za to dao svoj život kako bi Božja istina bila tako jasno urezana u ljudsku svijest i savjest, te kako bi oni koji ga slijede, to jest slušaju glas njegove istine, nepogrešivo išli putem spasenja.
Darom svoga života i svjedočanstvom pred Pilatom Gospodin je i nas poučio da kraljevati znači služiti istini i dati život svoj za spasenje drugih. To je nenadmašiva gesta kraljevanja kojoj se ne može suprotstaviti nijedna ljudska moć. Zato Isus daje svoj život kojim našem životu daje moć biti na strani istine, te živjeti za Boga i za spasenje. Tako nam je vratio onu iskonsku kraljevsku moć samodređenja i suradnje s Bogom na njegovom vječnom planu, to jest sposobnost upraviti vlastiti život u svjetlu Božje istine i snagom njegove ljubavi. Živeći prema njegovoj riječi svjedočimo da je za nas Bog jedini kralj prema kojemu ravnamo vlastiti život i prema kojemu se treba ravnati sve stvorenje. Prihvaćajući njegov primjer i sami pokazujemo da istinski kraljuje onaj tko služi istini koje dolazi od Boga, a potom pomaže i braći da dođu do spoznanja istine u svjetlu koje se isplati živjeti, jer je ona neprolazno bogatstvo života.
Zato Isusovo kraljevstvo nije kao ljudsko kraljevstvo, već je ono vječno nebesko kraljevstvo koje on želi spustiti u naš svijet i među nama uspostaviti, ali ne kao konkurenciju ljudskome kraljevstvu, već istinski model, ishodište i uvir svake zemaljske vlasti i kraljevanja. Za razliku od naroda, glavara svećeničkih i upravitelja Pilata koji ne vide što je istina, Isus je došao posvjedočiti za istinu, to jest uspostaviti svoje kraljevstvo i pokazati kako mi ljudi trebamo na zemlji kraljevati jedni nad drugima isključivo služeći u istini i ljubavi. Zato za njega kraljevanje nije vladanje nad drugima, dar života koji oživljuje i krijepi one koji ga slijede. Jednako tako istina mu nije ljudska teorija ili stav i mišljenje o nečemu, već Božje svjetlo i sadržaj neprolaznog života koji čovjeku svijetli u duši i osvjetljava životni put. Bez obzira koliko bilo izazovno ovakvo kraljevanje koje nam pokazuje Isus, ipak nema za nas boljega puta na zemlji od služenja njegovoj istini kako bismo braći pokazivali put spasenja koji nam je on svima otvorio.
L.K.