Zagreb i nogometna Hrvatska opraštaju se od Zlatka Kranjčara, a kulminacija odavanja počasti simbolu Dinama i Zagreba bio je dirljiv oproštaj sina Nike svom ocu, treneru i izborniku na svečanoj komemoraciji održanoj u hotelu Westin, na kojoj su još govorili predsjednik kluba iz Maksimira Mirko Barišić, trener “plavih” iz 1982. Miroslav Blažević koji je Cicu kao dječarca gledao s balkona na Ferenščici, Zorislav Srebrić, za kojega Ćiro Blažević kaže da je otkrio Cicin veliki talent…
Mnogima su suze potekle i na “Moj Zagreb, kak imam te rad” na početku spomen-filma kojeg je pripremio HNTV, i na kraju, na “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad”, klupsku himnu od nezaboravne 1982. No, oproštaj Nike Kranjčara s tatom duboko je ganuo svv nazočne, kao i one koji su gledali prijenos preko internera:
– Eh, Cicek. Gle, znam da nas sad gledaš gore u nekoj nebeskoj Karaki, zajedno s Pavom, Popom, Ismetom i Cveletom. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu, jer znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš, jer baš si odlučio otići gore na dan otvaranja terasa kafića, da si svi nekaj vele tebi na spomen, kaj ne? Bogu hvala, ako se ne sjetim svega, imali smo si kaj za reć – započeo je Niko, koji je ispod sakoa nosio majicu “Zauvijek ponosan kaj sam Purger”.
D.J.