Hrvatski branitelji i stradalnici svake godine prigodom obilježavanja Vojno – redarstvene operacije Oluja95 u Kninu, odnosno Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, s nestrpljenjem među ostalim očekuju govor njihovog predstavnika, tim prije što se od političara jedino mogu, kao i svake godine čuti fraze i samo puste fraze (bez obzira tko je na vlasti).
Nu, iako je do 5. kolovoza ostalo vrlo malo vremena još se, kako piše Jutarnji list (31.7.2019.) uvijek navodno ne zna tko će od hrvatskih branitelja govoriti, iako je bio sastanak predstavnika braniteljskih udruga pri Ministarstvu hrvatskih branitelja.
Neupućeni će možebitno misliti da su o tome ili da o tome odlučuju predstavnici „svih“ ili većine braniteljskih udruga. To jednostavno nije točno. Uvijek se o tim i takvim stvarima pita predstavnike oko dvadesetak ili možda malo više udruga, ali isključivo one koje su uvijek na „državnim jaslama“, koje se prije svega financiraju iz državnih proračuna, koje su „uvijek tamo gdje treba“ (svaka čast iznimkama!), dok se ostale mnogobrojne udruge gotovo za ništa ne pita, odnosno pita ih se – koliko mogu dovesti članova na neku manifestaciju (da se vidi da nas ima!).
Međutim, manje je važno tko će od te silne braniteljske populacije govoriti. Više je važno – što ćemo čuti, kakve poruke, kakva razmišljanja, kakve prijedloge…
Istina, obilježavanje ovog najznačajnijeg hrvatskog blagdana, bez obzira na sve, prigoda je da se čuje i riječ POBJEDNIKA, da u ime ljudi koji su najzaslužniji za hrvatsku državu, koji su bili prvi kad je trebalo, netko napokon i s kninske tvrđave kaže, odnosno da se čuje, sve do „tamo daleko“ – kratko, jasno i glasno (što se na takvim skupovima vrlo rijetko govori): tko su ti koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku, zbog čega je pokrenuta ratna operacija Oluja, (ali i ne samo ona), tko su krivci (ratni zločinci) i što se danas s njima događa (jesu li na slobodi ili na robiji), zbog čega još nisu pronađeni nestali branitelji i civili, kad će se suditi barem nekima koji su krivi za 150 samo dosad otkrivenih masovnih grobnica, kakva je uloga i značaj hrvatskih branitelja, a poglavito dragovoljaca iz 1991. u političkom, gospodarskom, diplomatskom i drugim područjima, zbog čega nas, nekažnjeno, neprestano blate, pljuju i ponižavaju ljudi okupljeni oko raznih pupovaca, koliko je i zašto hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelj (!) dosad učinilo suicid, kakva je uloga i značaj hrvatskih branitelja u Europskom parlamentu, što se čini za branitelje i članove njihovih obitelji oboljele od najtežih bolesti, tko su i gdje su oni koji su zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom na legendarnim fotografijama 1995. na kninskoj tvrđavi, zašto su „zabranjeni“ pojedini pozdravi i zastave iz Domovinskoga rata, a ne i oni iz vremena „partizanštine“, kad su i nakon 1945., bez suda i suđenja progonili, klali i ubijali nevine Hrvate, (i na kninskom području!), zbog čega se stječe dojam da su migranti i emigranti iz drugih država više cijenjeni od hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, zašto još uvijek nemamo Registar Junaka Domovinskog rata, izdajica, dezertera, ratnih profitera.. itd. i tome slično.
Možda će neki prigovoriti da ovo nije mjesto za nešto takvoga, a mi ćemo te i takve podsjetiti da se 5. kolovoza ne obilježava samo i isključivo veličanstvena VRO Oluja95, već i DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN HRVATSKIH BRANITELJA.
Pored toga, gospodo i drugovi, kakve govore, poruke, optužbe, mržnje i razmišljanja slušamo svako malo (pretežno po šumama) s obilježavanja obljetnica iz II. svjetskog rata, u kojem „nije bilo ratnih zločina“ i tome slično, kao i to da danas Hrvatskoj i dalje prijete ustaše, nacisti i fašisti!?
Hoće li se ti koji tako govore (lažu) pojaviti 5. kolovoza (da ih vide) u Kninu?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)